Ajnzidelnska opatija

Koordinate: 47° 07′ 36″ N 08° 45′ 5.3″ E / 47.12667° S; 8.751472° I / 47.12667; 8.751472
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
47° 07′ 36″ N 08° 45′ 5.3″ E / 47.12667° S; 8.751472° I / 47.12667; 8.751472
Opatija u Ajnzidelnu
Pogled sa leve strane
Pogled na opatiju sa istočne strane
Fontana sa statuom devojke
Detalji statue

Ajnzidelnska opatija benediktinski manastir u gradu Ajnzidelnu u kantonu Švic, Švajcarska. Opatija je posvećena isposničkoj Gospi, potiče još od okolnosti u kojima je zasnovan, jer prvi stanovnik regiona bio je Sveti Meinrad, isposnik drugim rečima, pustinjak. To je teritorijalna opatija pa prema tome nije deo Biskupije, kojom je upravljao Biskup. To je bila glavna tačka na kome se odmaralo kad se putovalo ka Santjagu.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Meinrad se školovao i bio u opatijskoj školi na ostrvu Rajhenau u sklopu Bodenskog jezera i posredstvom njegovih srodnika, Abbots Hatto-a i Erlebald-a, zamonašio i postavljen za sveštenika. Posle nekoliko godina na Rajhenau ostrvu, a u osnovnoj odluci manastira na Ciriškom jezeru, prigrlio svetovni život i nakon toga osnovao svoju isposnicu na padinama Etzel planine. Umro je 21.-og Januara 861. godine, od ruke dvojice pljačkaša koji su mislili da u ispostavi ima dragocenog blaga, ali narednih 80 godina pravljena je sitacija kao da tu nikad nije bili ni jednog isposnika. Jedan od kasnijih isposnika, po imenu Eberhard, ranije starešina u Strazburu, podigao je jedan manastir i crkvu, gde je on bio prvi iguman kasnije.

Godine 965., Gregorije, treći iguman Ajnzidelna, bio je postao knez Svetog rimskog carstva proglašen od strane cara Otona I, i njegovi naslednici su uživali to dostojanstvo sve do propasti imperije na početku XIX veka. 1274. godine opatija, koja nije bila nezavisna do tada, postaje nezavisna kneževina od strane Rudolfa I Habzburškog, gde je iguman imao izvršnu ali i duhovnu nadležnost. Kneževina je bila nezavisna sve do 1798. godine kad je na nju izvršena invazija od strane Francuske. Od tada opatija nema nikakvih autoriteta i njen iguman je imao kvazi-episkopsku vlast na teritoriji gde je bio podignut manastir.

Ajnzideln je bio poznat oko hiljadu godina po učenosti i prosvećenosti svojih monaha, a mnogi sveci i učenici su živeli unutar zidova manastira. Studije pisama, štampanje i muzika su u velikoj meri cvetale u Ajnzideln-u a sama opatija je umnogome doprinela slavi benediktanskog reda. Tačno je da se disciplina smanjila negde polovinom XV veka i vladavina je bila blaga, ali Ludovikus drugi, monah Svetog Gala, koji je bio iguman Ajnzidelna od 1526. do 1544. godine uspeo da obnovi kneževinu po pitanju vlasti.

U XVI veku religiozni nemiri, izazvani širenjem protestantske reformacije u Švajcarskoj, su bili glavni izvori nevolja neko vreme. Ulrih Cvingli je neko vreme boravio u Ajnzidelnu, i iskoristio je priliku da protestuje protiv poznatih hodočasnika, ali sva ta oluja oko protestantske reforme je prošla i on je otišao mirno. Iguman Avgustin I (1600-1629) je bio vođa pokreta koji je doveo do izdizanja Švajcarske zajednice benediktanskog reda 1602. godine, i on je takođe mnogo učinio u podizanju discipline u opatiji i za promovisanje visokog standarda učenosti monaha.

Naos crkve u opatiji
Detalji plafonskih fresaka
Detalji plafonskih fresaka

Hodočasnici, pomenuti u prethodnom tekstu, imali su tendenciju još od Svetog Meinrada da od Ajnzidelna naprave rivala čak i Rimu, Svetoj Loretovoj Kući i Santijago de Komposteli koji služe kao glavne zaustavne tačke na putu za Santijago. Upražnjavanje hodočasništva je jedna od karakteristika ove opatije. Broj hodočasnika dostiže oko jedan milion iz svih delova katoličke Evrope pa i izvan nje. Statua Bogorodice iz XV veka, postavljene u jednoj maloj kapelici koju je podigao Eberhard, je glavni predmet njihove odanosti. Ova kapela se nalazi u okviru velike opatijske crkve, skoro na isti način kao u Svetoj Loretovoj Kući, urađena u mermeru bogato ukrašena.

Osnovni dani za hodočašće su bili 14. septembar i 13. oktobar, nekadašnje godišnjice osveštanja Eberhardove bazilike a drugi datum je godišnjica prenošenja mošti svetog Meinrada sa ostrva Rajhenau u Ajnzideln 1039. godine. Milenijum svetog Meinrada je održan sa velikim sjajem 1861. isto kao i za Benediktanski manastir 1834. godine. Velika crkva je mnogo puta bila obnavljana, poslednjeg puta od strane igumana Maurusa negde između 1704. i 1719. godine. Poslednja velika renovacija se završila posle 20 godina 1997. godine. Biblioteka sadži skoro oko 250.000 tomova knjiga i mnoge neprocenjive rukopise. Zaduženja monaha su prvenstveno bila molitva, manualni rad i učenje. U vreme hodočasništva broj ispovedanja je daleko veći nego u vreme kad nije hodočašće.

Godine 2013. zajednica je brojala svega 60 monaha. U sklopu opatije je i bogoslovija i koledž koji prima oko 360 učenika kojima delimično predaju monasi, koji im isto tako daju duhovni pravac za 6 sastanaka sa časnim sestrama.[1]

Proširenje u Ameriku[uredi | uredi izvor]

Kada se manastir ponovo suočio sa suzbijanjem svojih aktivnosti 1854, poslati su kolonisti u SAD iz Ajnzideln-a da ih primi ministar lokalnog nemačkog govornog područja tamo i da razviju mesto gde mogu da se sklone, ako to bude zatrebalo. Iz nadbiskupije svetog Meinrada je osnovan prvi ogranak Svetog Meinrada u Indijani , 1881. godine u sklopu Švajcarsko-Američke zajednice, koju u 2013.j čine 14 manastira od Kanade na ceveru pa do Gvatamale, od kojih su 10 direktno osnovane od strane Ajnzidelnske opatije. U jesen 1887. godine, Ajnzideln je poslao još 8 iskušenika i jednog iskusnog monaha u Sabijako u Arkanzasu. Otac Gall D'Aujourd'hui se smatra saosnivačem Opatije i Akademije u Subijakou. Martin Verlen, 58.-i iguman Ajnzidelna je izabran 2001. godine. Nakon određenog vremena u službi, njegova ostavka je prihvaćena od strane Pape Franciska u petak 4. oktobra 2013. godine. Naslednik tek treba da bude određen od strane Svete stolce.[2]

Škola[uredi | uredi izvor]

Jedan od opatijskih apostolata je škola (Univerzitet) za razrede od sedmog do dvanaestog i koja postoji od 1848. u sadašnjem obliku. To predstvlja nastavak tradicije edukovanja koja datira još iz vremena ranog srednjeg veka. U karakteristične studente ove škole spadaju i Gal Morel, Franc Fasbind, Filip Eter, Hans Hurliman i njegovi sin Tomas Hurliman, Bruno Frik i Anatole Taubman.

Fahr opatija[uredi | uredi izvor]

Smeštena je u zasebnim kantonima, Ajnzidelnkoj opatiji i Fahr opatiji, i ovo je kreirano od strane Benediktanskin časnih sestara kao dupli manastir i koji su bili pod kontrolom opatije u Ajnzidelnu.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Opatijska biblioteka ima u svojoj kolekciji "Versus de scachis", prvo poimanje šaha u zapadnoj literaturi.[3]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Moreau (Odile et Richard) : D'Einsiedeln a la Salette au fil des siècles : avec les pèlerins comtois sur les pas de la Vierge Marie. L'Harmattan, Paris, 2012.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Novinska agencija Svete stolice
  2. ^ The Earliest Evidence of Chess in Western Literature: The Einsiedeln Verses, Helena M. Gamer, Speculum, izdanje 29, br. 4 (Oktobar 1954), strna 734-750

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]