BOV (oklopni transporter)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
BOV M-86

BOV M-86
BOV M-86

Osnovne karakteristike
Zemlja porekla  Jugoslavija
Brzina na putu 93 km/h
Doseg 600 km
Dimenzije i masa
Dužina 5,71 m
Širina 2,92 m
Visina 2,84 m
Oprema
Glavno naoružanje mitraljez 7.62 mm M-86
Oklop Čelik 4–8 mm
Motor Deutz F6L413
Snaga (KS) 110 kW KS
Posada
Posada 2+8

Borbeno oklopno vozilo (BOV) je familija lako oklopnih vozila/automobila koju je razvila i proizvodila za potrebe Jugoslovenske narodne armije fabrika kamiona TAM u Mariboru 1980-tih.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Fabrika kamiona TAM u Mariboru dobila je zadatak da razvije oklopno vozilo koje će biti bazirano na postojećem vojnom kamionu TAM 110 pogonske grupe 4x4. Na šasiji standardnog vojnog kamiona TAM 110, koji se proizvodio za potrebe JNA, konstruisano je oklopno telo novog borbenog vozila. Prvo je konstruisano samohodno protivoklopno vozilo PO BOV-1, a potom i samohodno protivavionsko vozilo PA BOV-3.[1] Nakon uspešno obavljenog posla konstruisan je takođe samohodni PA top od 30mm BOV-30, koji nije usvojen u naoružanje. Sledeći korak, koji je bio mnogo uspešniji, bio je razvoj oklopnog automobila, sa izmenjenim telom, BOV M-86 koji je nastao za potrebe vojne policije i savezne milicije.[1] Osim toga, konstruisana je i sanitetska verzija oklopnog automobila BOV-Sn, ali se nije našla u serijskoj proizvodnji. Na ovim vozilima tokom službovanja u JNA nisu vršene modifikacije, osim pojedinih policijskih BOV M-86, na kojima su zbog zaštite mitraljesca ugrađene veće turele.

BOV-1 M-83[uredi | uredi izvor]

BOV-1 M-83 „POLO".

U fabrici TAM započeo je razvoj BOV-1 1978. godine, a dve godine kasnije izrađena su dva prototipa. Nakon uspešnog završenih ispitivanja uvedeni su u naoružanje 1983. godine pod oznakom Protivoklopno lansirno oruđe - POLO M-83.[1] Prvi put je prikazan na vojnoj vežbi „Jedinstvo 83". BOV ima pogon na sva četiri točka, oklop od čelika do 15 mm debljine. Koristi motor Dajc F6L413 150 KS. Na vozilo je montirano lansirno oruđe sa 6 protivoklopnih raketa 9K11 Maljutka.[1] Lansirno oruđe za protivoklopne rakete proizvodila je fabrika FAMOS iz Hrasnice. Opremljen je sa dimnim granatama na bočnim stranama vozila. Posada je dvočlana vozač i operater. M-83 nalazio se u sastavu pre svega motorizovanih brigada JNA. Na početku 21. veka M-83 se zbog niske oklopne i protivminske zaštite, kao i zbog protivoklopne vođene rakete 2. generacije „Maljutka" smatra zastarelim. Nakon raspada SFRJ, POLO M-83 se našao u svim novim vojskama.

BOV-3[uredi | uredi izvor]

BOV-3

U fabrici TAM započeo je razvoj BOV-3 1979. godine, a na leto sledeće godine izrađen je prvi prototip. Nakon uspešno završenih ispitivanja „nulta serija" izrađena je 1985. godine pod oznakom BOV-3.[1] BOV ima pogon na sva četiri točka, oklop od čelika debljine do 15 mm. Koristi motor Dajc F6L413 150 KS. Na vozilo je montirana otvorena kupola sa ugrađenim protivavionskim trocevnim topom M-55A4B1 kalibra 20mm.[1] Top je proizvodila fabrika Crvena Zastava iz Kragujevca. BOV se nalazio u sastavu pre svega mešovitih PVO diviziona motorizovanih brigada, ali i artiljerijsko raketnim PVO brigadama kopnene vojske JNA. Na početku 21. veka BOV-3 se zbog niske oklopne i protivminske zaštite, kao i zbog protivavionskog topa od 20 mm smatra zastarelim. Nakon raspada SFRJ, BOV-3 se našao u svim novim vojskama.

BOV M-86[uredi | uredi izvor]

BOV M-86

Konstrukcioni biro TAM-a razvio je oklopno vozilo za potrebe milicije SR Slovenije. Nakon prikaza na pokaznoj vežbi sredinom osamdesetih godina 20. veka privukao je pažnju vojnog vrha, koji je nedugo potom izneo taktičko-tehničke zahteve za dalji razvoj vozila vojne policije i Uprave OMJ.[2] Nakon uspešno završenih ispitivanja prototipa „nulta serija" izrađena je 1986. godine pod oznakom BOV M-86.[2] Ovu prvu seriju karakteriše ugrađivanje teškog mitraljeza Brauning M2HB od 12,7mm.[2] Sve ostale kasnije serije imale su ugrađene turele sa domaćim mitraljezom M-86 7,62mm.[2]

Sanitetska verzija nije ušla u serijsku proizvodnju.

Posadu čine dva člana kao i ukrcno odeljenje od 8 vojnika.[2] Opremljen je sa dimnim granatama na bočnim stranama vozila. Motor Dajc F6L413F snage 110 kW smešten je u zadnjem delu vozila koji, na spoljnom delu, ima i metalni stepenik na koji se mogu ukrcati 4 vojnika, za brzo iskrcavanje i podršku. Neka vozila opremljena su i metalnom mrežom u prednjem delu vozila, za suzbijanje nereda, pri policijskim akcijama. Vozilo ima ukupno sedam puškarnica, jednu u prednjem a po tri na stranama vozila, kroz koje se može dejstvovati ličnim streljačkim naoružanjem, za šta su postavljeni prorezi za osmatranje. Na početku 21. veka BOV M-86 se zbog niske oklopne i protivminske zaštite, kao i zbog male vatrene moći i nedovoljne zaštite strelca smatra zastarelim. Nakon raspada SFRJ, BOV M-86 se našao u svim novim vojskama.

Modernizacija[uredi | uredi izvor]

Razvojni prototip modernizovanog BOV M-83 POLO sa PO raketama 2T5.

Kako bi se produžio vek upotrebe i modernizovalo samohodno protivoklopno vozilo BOV M-83 „POLO" u Srbiji je Sektor za raketno naoružanje Vojnotehničkog instituta započeo razvojni projekat protivoklopnih raketa na osnovu „Maljutke" koje nose oznaku 2F, 2T i 2T5.[3] Osim toga, radi se na razvoju nove generacije protivoklopne rakete „ALAS" koje se ispaljuju sa nove modularne univerzalne lansirne platforme LRSVM M-18 Oganj[4]

Razvojni prototip digitalizovanog KIV-a povišene oklopne zaštite 2019.

U Srbiji se BOV-3 smatra za perspektivnim vozilom jer je odlučeno da se modernizuje. Planirano je da se postojeća borbeno-oklopna vozila (BOV-3) sa protivavionskim topom modernizuju i prenamene u komandno-izviđačko vozilo (KIV). Prema projektu Vojno-tehničkog instituta izrađen je prototip[5] Nakon ispitivanja, finalizacija je poverena FAP-u iz Priboja, koji je „nultu seriju" isporučio 2020. godine.[6] Predviđene su četiri varijante KIV - komandno vozilo komandanta pešadijskog bataljona, komandno-izviđačko vozilo komandanta artiljerijskog diviziona, komandno-izviđačko vozilo komandira artiljerijske baterije i izviđačko vozilo komandira izviđačkog odeljenja.

Novi BOV M16 Miloš.

Jednostavni konstrukcija vozila BOV porodice omogućile su modifikaciju od strane preduzeća Jugoimport u komandno-izviđačka vozila, u nove projekte pod oznakom M10 i M11, koje je manji broj izvezla u za Bangladeš, Keniju i Mjanmar. Takođe, konverzija je izvršena u projekat M15.

Borbena upotreba[uredi | uredi izvor]

BOV ima dugu borbenu upotrebu na prostoru bivše SFRJ. Početkom prvih nereda u Sloveniji i Hrvatskoj jedinice Vojne policije JNA su često koristile BOV. BOV se uglavnom koristio kao zaštita konvoja i pri povlačenju JNA. Takođe su mnogi avioni JNA tipa J-21 Jastreb oboreni nad Hrvatskom baš dejstvom hrvatskih samohodnih PVO topova BOV-3. U Bosni zapažene su razne modifikacije poput postavljanja lansera NRZ i montiranja jačih mitraljeza na kupolu. Mnoga oklopna vozila BOV su izgubljena uglavnom zbog oklopa koji je bio previše slab na protivoklopna sredstva koja su se tada aktivno koristila. BOV je najmasovnije korišćen u toku sukoba na Kosovu od strane Vojske Jugoslavije i MUP-a Republike Srbije. U kombinacijama sa tenkovima T-55, borbenim vozilima pešadije M-80A i uz podršku pešadije, BOV (uglavnom u PVO verziji BOV-3) je korišćen za operacije čišćenja sela od pripadnika OVK.

Danas se BOV u Vojsci Srbije koristi u jedinicama Vojne policije (BOV M-86), zatim pri protivoklopnim četama mehanizovanih bataljona (BOV M-83) i kao rezerva u artiljerijsko-raketnim divizionima PVO (BOV-3). BOV takođe koriste specijalne snage za suzbijanje nereda MUP-a Srbije, Republike Srpske, Federacije BiH i Hrvatske. BOV koriste i Slovenačka i Hrvatska vojska u mirovnoj misiji u Avganistanu.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]