BT-5

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
BT-5

BT-5.
BT-5.

Osnovne karakteristike
Zemlja porekla SSSR
Namena konjički tenk
Početak proizvodnje 1933.
Broj primeraka 1.621+263 sa radiom
Brzina na putu 55 km/h
Doseg 200 km
Dimenzije i masa
Dužina 5.58 m
Širina 2.23 m
Visina 2.20 m
Težina 11.5 t
Oprema
Glavno naoružanje PT top od 45 mm
Sporedno naoružanje mitraljez DT od 7.62 mm
Oklop 6-13 mm
Motor dizel
Snaga (KS) 400 KS
Vešanje Kristi
Posada
Posada 3

BT-5 je bio laki tenk Crvene armije u Drugom svetskom ratu. Njegov prethodnik bio je BT-2 a pojačavanjem njegovog oklopa i kalibra nastao je BT-7.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Bez iskustva u proizvodnji tenkova, 1930. SSSR se okrenuo uvozu: iz Britanije je uvezeno 8 amfibijskih lakih tenkova (Karden Lojd Model 1931), 30 srednjih tenkova (Model E i Mk II) i 26 tanketa (Mk VI) . Ubrzo su nabavljena i dva tenka Kristi iz SAD. Brzi tenk Kristi poslužio je kao osnova za seriju brzih tenkova BT.[2]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Najveća razlika BT-5 u odnosu na prethodnika iz serije (BT-2) bila je veća kupola, po prvi put naoružana protiv-tenkovskim topom kalibra 45 mm (koji se koristio i na T-26), sa jednim spregnutim mitraljezom DT od 7.62 mm. Oklop je bio tanak (6—13 mm), ali je njegova brzina smatrana aktivnim oblikom zaštite.[3] Iako opterećena kupolom za dvojicu i relativno teškim oklopom, serija BT 5-8 bila je brza i teško naoružana. Sposobnost kretanja na točkovima (bez gusenica) na duge staze pokazala se tokom borbi protiv Japanaca 1939.[2]

U borbi[uredi | uredi izvor]

BT-5 su do 1935. postali deo svih konjičkih divizija. Prvi put su stavljeni na probu 1937. u Španiji, kada je 100 ovih tenkova poslato republikancima: učestvovali su u odbrani Madrida, a neki su posle rata služili u vojsci fašističke Španije. Dve brigade na granici sa Mongolijom učestvovale su 1938. u pobedonosnoj bici na Halkin Golu protiv Japanaca: pokazali su se suviše brzim za japansku PT artiljeriju, a suviše jakim za japanske tenkove, iako su bili ranjivi prema pešadiji naoružanoj Molotovljevim koktelom. Zbog toga su pretrpeli ogromne gubitke u Finskoj tokom Zimskog rata.[3]

U trenutku kada su stavljeni na najtežu probu nakon operacije Barbarosa 1941, bili su već zastareli i žrtva lošeg sovjetskog održavanja.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zaloga, Steven J. (1984). Soviet Tanks and Combat Vehicles of World War Two. London: Arms and Armour Press. ISBN 978-0-85368-606-4. 
  2. ^ a b v Ness 2002, str. 164
  3. ^ a b „BT-5 fast tank (1933)”. www.tanks-encyclopedia.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 24. 5. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]