Bakar(II) sulfat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Бакар-сулфат)
Bakar(II) sulfat
Kristal
Kristal
Bakar-sulfat u prahu
Bakar-sulfat u prahu
Model
Model
Model
Model
Nazivi
IUPAC naziv
Bakar(II) sulfat
Drugi nazivi
Kuprisulfat
plavi kamen
Identifikacija
ECHA InfoCard 100.028.952
EC број 231-847-6
MeSH Copper+sulfate
RTECS GL8800000 (anhidrovan)
GL8900000 (pentahidrat)
Svojstva
CuSO4
Molarna masa 159,61 g/mol (анхидрован)
249.68 g/mol (пентахидрат)
Agregatno stanje plava kristalna supstanca (pentahidrat)
prljavobeli prah (anhidrovan)
Gustina 3,60 g/cm3 (анхидрован)
2.284 g/cm3 (пентахидрат)
Tačka topljenja 110 °C (−4H2O)
150°C (423 K) (−5H2O)
< 650 °C raspada se
31.6 g/100 ml (0 °C)
Struktura
Kristalna rešetka/struktura triklinična sistema
Geometrija molekula oktaedar
Termohemija
109.05 J K−1 mol−1
Opasnosti
Opasan po zdravlje (Xn)
Iritant (Xi)
Opasan za životnu sredinu (N)
R-oznake R22, R36/38, R50/53
S-oznake (S2), S22, S60, S61
Tačka paljenja Ne gori
Srodna jedinjenja
Drugi katjoni
Nikl(II) sulfat
Cink sulfat
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
Reference infokutije

Bakar(II) sulfat je neorgansko hemijsko jedinjenje hemijske formule CuSO4, gde je oksidacioni broj bakra +2. Poznato je još i pod nazivom plavi kamen i predstavlja najvažniju so bakra.

Dobijanje[uredi | uredi izvor]

Plavi kamen se može dobiti na nekoliko načina[1]:

Fizička i hemijska svojstva[uredi | uredi izvor]

Anhidrovana so je vrlo higroskopna, što se inače i koristi za dokazivanje malih količina vode. Može se dobiti zagrevanjem na iznad 230 °C, kada plavi kamen izgubi vodu. Na temperaturi od 340 °C gradi se bazni sulfat, a iznad 650 °C se raspada na oksid. Na sobnoj temperaturi poznat je pentahidrat plave boje, lako rastvorljiv u vodi. Na 15 °C u 100 grama vode se rastvara 32,9 grama sulfata.[1]

Primena[uredi | uredi izvor]

Plavi kamen se upotrebljava u raznim oblastima ljudskog delovanja; u galvanostegiji, u električnim baterijama, u industriji boja, posebno izradu zelenih pigmenata, ali i u štampanju pamučnih tkanina, za impregnaciju drveta, a pomešan sa krečnim mlekom, upotrebljava se i kao fungicid.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Parkes G. D., Fil D. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga, Beograd, 1973.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]