Baku

Koordinate: 40° 22′ 33″ S; 49° 49′ 57″ I / 40.37597° S; 49.83242° I / 40.37597; 49.83242
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Baku
azer. Bakı
Kolažni prikaz gradskih znamenitosti Bakua
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Azerbejdžan
Gradgrad Baku
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2013.2.150.800 [1]
 — gustina7.830 st./km2
Aglomeracija4.000.000
Geografske karakteristike
Koordinate40° 22′ 33″ S; 49° 49′ 57″ I / 40.37597° S; 49.83242° I / 40.37597; 49.83242
Aps. visina-28 m
Površina2,130[2] km2
Baku na karti Azerbejdžana
Baku
Baku
Baku na karti Azerbejdžana
Ostali podaci
GradonačelnikHadžibala Abutaljbov
Poštanski brojAZ1000
Pozivni broj12
Registarska oznaka10, 90, 99
Veb-sajt
bakucity.az

Baku (azer. Bakı) je glavni grad Azerbejdžana [3]i jedna od 78 administrativno-teritorijalnih jedinica ove države. Nalazi se u južnom delu poluostrva Apšeron. Prvi put se pojavljuje u spisima u 1. veku.[4] Prema popisu iz 2009. u Bakuu živi 2,0 miliona stanovnika.[5][6] Zajedno sa predgrađima ima oko 3 miliona stanovnika. Razlog tome je veliki broj izbeglica i raseljenih lica.

Od 2000. godine stari deo Bakua uvršten je na Uneskov spisak mesta svetske baštine u Aziji i Okeaniji.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Uglavnom se veruje kako je Baku dobio ime od persijske reči Bād-kube'' (باد-که ), tj. „vetroviti grad”, ili pak Baghkuh (باغ), tj. „božje brdo”. Tako da arapski izvori imenuju Baku, Bakuh, Bakija ili Bakije. Postoji mogućnost da mu ime potiče od reči baku što jednostavno znači „brdo”, na lakijskom jeziku i turskom jeziku, ali i druge teorije imaju potkrepu u drevnim izrazima.[7]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Neki naučnici tvrde kako Baku datira iz 7. veka, a drugi iz 12. veka p. n. e.[8] Baku se spominje u 6. veku kao mesto „Doma vatre”, važnog persijskog svetilišta zoroastrizma.[9]

Baku na litografiji G. Sergejeva iz 1796. godine

Nakon što je u 12. veku potres uništio prestolnicu, grad Šemahu, vladar Širvana (delimično nezavisna kneževina koja je bila persijski vazal od 800. godine, a odgovara današnjem području zapadnog Azerbejdžana), Širvanšah Ahsitan I je odabrao Baku za novu prestolnicu. Baku u srednjem veku dobija svoje glavne građevine kao što su: Sinig Gala minaret (11. vek), zidine s tornjevima (11—12 vek), toranj deva, Multani karavan-saraj i hamam Hadži Gajib (15. vek), te palatu Širvanšahova (15—16 vek), karavan-saraj i Gazimbegov hamam (16. vek). Safavidi su ga osvojili 1540, a Iranski šah Abas I je uništio tvrđavu u Bakuu 1604. godine.

Ruski car Petar Veliki je poveo vojni pohod i nakon duge opsade njegova vojska je osvojila Baku 26. juna 1723. godine. Godine 1795, persijski vladar Muhamed Šah Kadžar je poveo rat protiv ruske ekspanzionističke politike na Kavkazu i osvojio je Baku[3], ali ga je već sledeće godine ruska vojska vratila u okrilje Ruskog carstva.

Godine 1806. Baku je, kao i celi Azerbejdžan, aneksirala Rusija i tada je brojao oko 707 trgovina i imao je oko 7.000 stanovnika. Grad je tada imao dva glavna ulaza kroz zidine, vrata Salijan i Šemaha, a štitilo ga je nekoliko topovskih serija sa zidina. Zidine su 1809. otvorene za trgovinu i iza njih su otvorene carinarnice[10]. Do 1811. obnovljene su zidine, a utvrde su pojačane i produžene. Tada se Baku počeo da se širi izvan zidina i nastala su dva glavna dela grada, takozvani „Unutrašnji grad” (azerski: İçəri Şəhər) i „Spoljašnji grad” (Bayır Şəhər). Tokom 19. veka nastale su mnoge građevine u evropskim stilovima arhitekture kao što su npr. neogotika i neobarok, čime je Baku izgubio istočnjački izgled. Godine 1865. srušene su gradske zidine uz more čije je kamenje iskorišteno za izgradnju Spoljašnjeg grada i bulevara.

Ubijeni Azerbejdžanci tokom „Dana marša” 1918. god.

Nafta je otkrivena u Bakuškom predgrađu Bibi-Hejbat 1846. godine, a organizovana eksploatacija je otpočela 1872. godine. Zahvaljujući mnogim privatnim evropskim preduzećima, uz Bakua je počeo da niče veliki industrijski kompleks poznat kao „Crni grad” i početkom 20. veka čak pola svetske nafte je dolazilo iz Bakua[11].

U vrtlogu Oktobarske revolucije, u proljeće 1918. godine, na ulicama Bakua su se sukobile snage komunističke stranke Jermenske revolucione federacije pod vođstvom veterana revolucije Stepana Šaumjana s muslimanskim Azerima. Radikalne boljševičke i jermenske grupe su tada ubile oko 12.000 Azera u pogromu poznatom kao „Dani marša”[12]. Nedugo potom, 15. septembra 1918. godine, snage novoosnovane Azerbejdžanske demokratske republike (ADR) su uz pomoć Osmanlijske islamske vojske, pod vođstvom Enver-paše osvojile Baku i krvavo se osvetile za „Dane marša” ubivši hiljade Jermena[13]

Dana 28. aprila 1920. godine, Crvena armija je okupirala Baku i ponovno uspostavila boljševičku vlast nakon čega je Baku postao prestolnicom Azerbejdžanske SSR[3], sve do 1991. godine i osamostaljenja Azerbejdžana, čiji je danas glavni grad.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Baku nudi veliku lepezu kulturnih događanja, te istorijsku i umetničku baštinu međunarodnog značaja. U gradu se nalazi mnogo muzeja, uglavnom istorije i umetnosti. Njegove kulturne vrednosti su prepoznate 2009. godine kada je bio „Islamskim grad kulture”.[14] U Bakuu je održano i Evrovizijsko takmičenje u plesu 2010. godine. Ovde postoji Lutkarsko pozorište u Bakuu.

Od kulturnih institucija najvažnije su: Azerbejdžanska državna filharmonija, Azerbejdžanska državna akademska opera i pozorište i Azerbejdžanska kinematografija. Od festivala tu su: Internacionalni filmski festival, Internacionalni džez festival, Festival Novruza, Gül Bayramı (Festival cveća)[15] i Državni pozorišni festival.

U gradu je održan 57. festival Pesme Evrovizije 2012.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima Bakua
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Maksimum, °C (°F) 6,6
(43,9)
6,3
(43,3)
9,8
(49,6)
16,4
(61,5)
22,1
(71,8)
27,3
(81,1)
30,6
(87,1)
29,7
(85,5)
25,6
(78,1)
19,6
(67,3)
13,5
(56,3)
9,7
(49,5)
18,1
(64,6)
Prosek, °C (°F) 4,4
(39,9)
4,2
(39,6)
7,0
(44,6)
12,9
(55,2)
18,5
(65,3)
23,5
(74,3)
26,4
(79,5)
26,3
(79,3)
22,5
(72,5)
16,6
(61,9)
11,2
(52,2)
7,3
(45,1)
15,1
(59,2)
Minimum, °C (°F) 2,1
(35,8)
2,0
(35,6)
4,2
(39,6)
9,4
(48,9)
14,9
(58,8)
19,7
(67,5)
22,2
(72)
22,9
(73,2)
19,4
(66,9)
13,6
(56,5)
8,8
(47,8)
4,8
(40,6)
12,0
(53,6)
Količina padavina, mm (in) 21
(0,83)
20
(0,79)
21
(0,83)
18
(0,71)
18
(0,71)
8
(0,31)
2
(0,08)
6
(0,24)
15
(0,59)
25
(0,98)
30
(1,18)
26
(1,02)
210
(8,27)
Dani sa padavinama (≥ 0.1 mm) 6 6 5 4 3 2 1 2 2 6 6 6 49
Dani sa snegom (≥ 1 cm) 4 3 0 0 0 0 0 0 0 0 0 3 10
Sunčani sati — mesečni prosek 89,9 89,0 124,0 195,0 257,3 294,0 313,1 282,1 222,0 145,7 93,0 102,3 2.207,4
Izvor #1: World Meteorological Organisation (UN),[16] Hong Kong Observatory[17] for data of sunshine hours
Izvor #2: Meoweather (Snowy days)[18]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Po proceni iz 2009. u Bakuu ima 2.045.815 stanovnika, a glavne etničke grupe su:

Demografija
1939.1959.1970.1979.1989.
543.939642.507851.5471.021.9691.150.055

Tokom 20. veka, etnička struktura grada se znatno menjala prvo kao posledica naftnog buma krajem 19. veka koji je uslovio veliki priliv stanovništva iz okolnih zemalja, a potom i usled rata sa Jermenima povodom Nagorno-Karabaha.

Godina Jermeni Azeri Gruzijci Građani Irana Jevreji Rusi Ukupno
1897 19.060 40.148 971 9.426 2.341 37.399 111.904
1903 26.151 44.257 11.132 56.955 155.876
1913 41.680 45.962 4.073 25.096 9.690 76.288 214.672

Religija[uredi | uredi izvor]

Preko 94% stanovnika Bakua su muslimani (većinom šiiti). Oko 4% pripada raznim hrišćanskim grupama (najviše ima pripadnika Ruske i Gruzijske pravoslavne crkve). U Bakuu žive i pripadnici tri jevrejske grupe.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Aerodrom Hejdar Alijev opslužuje Baku Za vreme Sovjetskog Saveza u Bakuu je sagrađen i metro sistem. Trenutno on ima dve linije ukupne dužine preko 30,2 km i 21 stanicu. Ostali vidovi javnog prevoza slabo funkcionišu. Prevoz se većinom obavlja minibusevima, koji se kao i u drugim delovima bivšeg Sovjetskog Saveza nazivaju maršutka.

Maršutke, osim u pojedinim delovima najužeg centra grada staju gde god im putnik mahne.

Postoje još neke trolejbuske linije.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Panorama Bakua

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ CIA World Factbook
  2. ^ „Administrative, density and territorial units and land size by economic regions of Azerbaijan Republic for January 1. 2007”. Arhivirano iz originala 24. 11. 2007. g. Pristupljeno 17. 7. 2009. 
  3. ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 98. ISBN 86-331-2075-5. 
  4. ^ Azerbaijan — Walled City of Baku with the Shirvanshah's Palace and Maiden Tower, Pristupljeno 5. 4. 2013.
  5. ^ „Population by economic and administrative regions, urban settlements at the beginning of the 2009”. Arhivirano iz originala 14. 11. 2009. g. Pristupljeno 21. 11. 2009. 
  6. ^ „Bakı şəhəri - Azərbaycan Dövlət Statistika Komitəsi”. Arhivirano iz originala 30. 06. 2012. g. Pristupljeno 08. 01. 2019. 
  7. ^ Podrijetlom imena Bakua Posjećeno 14. ožujka 2011.
  8. ^ Mir Teymur i Ichari Shahar, The Heart of Baku: A Living Monument from the Middle Ages, Azerbaijan International, ljeto 2000. Posjećeno 14. ožujka 2011.
  9. ^ Utvrđeni grad Baku. Pristupljeno 14. marta 2011.
  10. ^ Šamilь Fatullaev, Gradostroitelьstvo Baku XIX - Načala XX Vekov, Baku, Institut arhitekturы i iskusstva Akademii nauk AzSSR, 1978.
  11. ^ Window to Baku Posjećeno 14. ožujka 2011.
  12. ^ Kazemzadeh 1951, str. 75.
  13. ^ Kazemzadeh 1951, str. 143-144.
  14. ^ Ceremonija zatvaranja kulturne manifestacije "Baku - islamska prijestolnica kulture 2009." Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. август 2011) Posjećeno 15. ožujka 2011.
  15. ^ Azerbajdžanski festival cvijeća Архивирано на сајту Wayback Machine (24. januar 2012). Pristupljeno 14. marta 2011.
  16. ^ „World Weather Information Service”. Arhivirano iz originala 18. 03. 2010. g. Pristupljeno 08. 01. 2019. 
  17. ^ "Climatological Information for Baku, Azerbaijan" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. januar 2012) – Hong Kong Observatory
  18. ^ „Baku, Azerbaijan”. Meoweather. Pristupljeno 25. 2. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kazemzadeh, Furuz (1951). The Struggle For Transcaucasia: 1917—1921. The New York Philosophical Library. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]