Bal pod maskama (opera)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bal pod maskama (ital. Un ballo in maschera), opera, melodramma u tri čina Đuzepea Verdija

Opere
Oberto, grof od San Bonifacija

Jedan dan vlasti
Nabuko
Lombardijci u Prvom krstaškom ratu
Ernani
Dva Foskarija
Jovanka Orleanka
Alzira
Atila
Magbet
Razbojnici
Gusar
Bitka za Lenjano
Lujza Miler
Stifelio
Rigoleto
Trubadur
Travijata
Sicilijansko večernje
Simone Bokanegra
Bal pod maskama
Moć Sudbine
Don Karlos
Aida
Otelo
Falstaf

Ostala dela
Inno delle Nazioni

Gudački kvartet u e-mollu
Rekvijem
Pater noster za petodelni hor
Ave Maria za soprana i gudače
Četiri sveta komada

Libreto[uredi | uredi izvor]

Antonio Soma (Antonio Somma) prema drami Gustav III ili bal pod maskama (Gustave III, ou le bal masqué) Eužena Skriba (Eugène Scribe).

Predpremijera[uredi | uredi izvor]

17. februar 1859, Rim u Teatro Apollo.

Likovi i uloge[uredi | uredi izvor]

Opera je zasnovana na stvarnom događaju, ubistvu švedskog kralja Gustava III na maskenbalu u Stokholmu 15. marta 1792. Ali, pošto se taj događaj zbio relativno skoro, ali i zbog pokušaja atentata na Napoleona III 1858, cenzura je zabranila da likovi opere predstavljaju događaje sa evropskog dvora, već se moraju izmeniti. Jedan od razloga je i želja vlasti da se izbegnu događaji sa ranijih Verdijevih premijera (kao što je „Nabuko”) kada je libreto prepun patriotskih osećanja uzbudio javnost u toku borbi za oslobođenje Italije, poznatih kao Risorđimento (Rissorgimento). U opticaj dolazi ili Amerika ili neka država na Kavkazu. Verdi se odlučuje za Ameriku i radnju prebacuje jedan vek ranije, iako se takvi događaji, kao i odnosi između vladara i naroda nisu mogli dogoditi u puritanskoj engleskoj koloniji XVII veka. Kralj postaje guverner. Sve češće se ova opera izvodi sa originalnim likovima, uz nužne manje izmene u libretu (kao što je u Renatovoj ariji, gde se tekst „...cara la mia patria...” (draga moja otadžbino) menja u „...cara la mia Svezia...” (draga moja Švedsko). Ovde su dati likovi iz obe verzije.

Boston Stokholm
Rikardo (Riccardo) grof od Vorvika, guverner Bostona Gustav III (Gustavus III) švedski kralj tenor
Renato (Renato) njegov sekretar, kreol grof Rene Ankarstrom (René Ancarstroem) njegov sekretar bariton
Amelija (Amelia) Renatova žena Amelija Reneova žena sopran
Ulrika (Ulrica) vračara Madmazel Arvidson (Mam'zelle Arvidson) proročica alt
Oskar (Oscar) paž Oskar kraljev paž sopran
Semjuel (Samuel)
Tom (Tom)
neprijatelji grofa Grof Ribing (Conte Ribbing)
Grof Horn (Conte Horn)
zaverenici protiv Gustava bas
bas
Silvano (Silvano) mornar Kristijan (Christian) mornar bariton
Sudija Armfelt (Armfelt) ministar pravde tenor
Sluga tenor

Savetnici (ili Dvorjani), oficiri, zaverenici, sluge, maskirani gosti (hor)

Mesto i vreme[uredi | uredi izvor]

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Sadržaj je dat prema tzv. Bostonskoj verziji, odn. onoj koja se odigrava u Bostonu krajem XVII veka.

I čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Guvernerova palata u Bostonu. Oficiri i savetnici čekaju na prijem kod guvernera. Među prisutnima su i zaverenici Semjuel i Tom sa grupom istomišljenika. Oni čekaju pogodan trenutak da se otarase Rikarda. Dolaze grof. Oskar mu predaje spisak gostiju za sutrašnji maskenbal. Na spisku je i Amelija, žena njegovog sekretara i najboljeg prijatelja Renata, koju Rikardo potajno voli. Renato ga obaveštava da se protiv njega sprema zavera. Grof odbija da dâ ovome neki značaj, ali ga Renato moli da pretnju shvati ozbiljno. Dolazi sudija da od guvernera zatraži da se protera vračara Ulrika. Oskar brani vračaru i objašnjava kako ona služi za zabavu mlađima i kako se najviše bavi ljubavnim problemima. Rikardo dolazi na ideju da sa nekoliko savetnika ode do nje preobučen u mornara i da vidi u čemu je stvar. Svi ovo prihvataju kao šalu, a zaverenici se nadaju da će ovo biti pogodan trenutak za napad.

  • Scena II

Kod Ulrike. Oko njene pećine ima puno sujevernih žena. Ulrika priziva duhove. Rikardo prvi stiže, preobučen kao mornar, i skriva se među prisutnima. Dolazi Silvano, mornar u službi Rikarda i hvali grofa pred svima. Traži od Ulrike da mu predvidi budućnost. Ulrika proriče da ga čeka unapređenje i novac, a Rikardo na brzinu napiše dekret o unapređenju i neopaženo ga stavi u džep Silvanu sa kesom novaca. Pojavljuje se Amelijin sluga koji traži da se Ulrika nasamo vidi sa Amelijom. Ona ulazi i moli vračaru da joj pomogne: ona voli svog muža, ali voli i guvernera, te traži da se oslobodi te ljubavi koja je porganja. Vračara joj savetuje da u ponoć ode na gubilište i načupa trave koja raste ispod vešala. Ona će joj pomoć da zaboravi Rikarda. Kada on to čuje, odluči da tajno ode za njom i spreči je. Tu su i zaverenici, ali nisu u mogućnosti da sprovedu u delo svoj plan jer dolazi još ljudi. Rikardo traži od Ulrike da mu prorekne budućnost, ali ona to odbija. Svi insistiraju, tako da ona mora da kaže: ubiće ga čovek koji mu sada prvi stisne ruku. Rikardo ovo s osmehom prima i pruža svima ruku, ali oni se ustežu. Ulazi Renato i ne znajući pruža ruku Rikardu. Svi odahnu, jer je poznato da su njih dvojica najprisniji prijatelji. Ulazi srećan Silvano i narod, svi prepoznaju guvernera i ukazuju mu počast.

II čin[uredi | uredi izvor]

Pusto mesto sa gubilištem. Ponoć je. Amelija dolazi sama i uplašena. Želi da zaboravi Rikarda i ljubav prema njemu. On dolazi i izjavljuje joj ljubav. Ona mu priznaje da ga voli iako ne bi smela. Renato dolazi jer je saznao da je grof sam i da mu preti atentat. Amelija sakriva lice, a Rikardo zaklinje prijatelja da otprati ženu do grada, ali da ne pita ko je ona. Njih dvojica zamenjuju plašteve i Rikardo odlazi. Zaverenici, misleći da je grof tu, napadaju Renata, ali videvši da to nije on, provociraju Renata da otkrije s kim se to nalazi noću. Amelija, želeći da odbrani muža, otkriva svoje lice. Zaverenici ismevaju Renata kako sopstvenu ženu vodi na ljubavni sastanak sa drugim muškarcima. Renato odluči da se osveti prijatelju i poziva Semjuela i Toma da dođu do njega.

III čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

U Renatovoj kući. Renato je odlučio da kazni svoju ženu smrću jer ga je prevarila. Ona ga moli da još jednom vidi svog sina, koji spava u sobi. Renato popušta: nije kriva ona, već Rikardo koji zaslužuje osvetu. Dolaze Semjuel i Tom. Renato im saopštava da želi da im se pridruži u zaveri. Sklapaju dogovor, ali se prepiru ko će grofa ubiti. Odlučuju da presudi sreća. Zapisuju svoja imena na cedulje, ubacuju ih u vazu. Ulazi Amelija i saopštava da je došao Oskar sa pozivom na bal. Renato tera Ameliju da izvuče jedno ime. Ona to nerado čini. Izvlači cedulju sa Renatovim imenom. Oskar donosi poziv koji Amelija odbija. Renato saznaje od Oskara da će i grof biti tamo. Dogovara se sa Semjuelom i Tomom da ga ubiju tamo i primorava Ameliju da pođe.

  • Scena II

Guvernerska palata. Rikardu je jasno da je njegova i Amelijina ljubav neostvariva i odlučuje da potpiše dekret kojim se Renato vraća u Englesku, a samim tim i Amelija odlazi. Oskar mu donosi pismo koje mu je krišom doturila neka žena. To je Amelija koja upozorava Rikarda na zaveru. Rikardo ipak odlučuje da se pojavi na balu da bi poslednji put video Ameliju.

  • Scena III

Dvorana u palati. Počeo je bal. Među gostima su i zaverenici. Renato pokušava da od Oskara dozna u kakvoj je maski Rikardo. Oskar to odbija, ali Renato ipak na prevaru uspeva da od njega izvuče informaciju. U igri se sreću Amelija i Rikardo. Opraštaju se. Iznenada, iz grupe gostiju, Renato iz pištolja ubija Rikarda. Poslednjom snagom on govori Renatu da je njegova žena čestita i da ga nije ukaljala njegovu čast, jer je on poštovao svog prijatelja. On svima oprašta i umire. Renato se kaje, ali prekasno.

Poznate muzičke numere[uredi | uredi izvor]

  • La rivedrà nell'estasi – Rikardova arija (I čin)
  • Alla vita che t'arride – Reneova arija (I čin)
  • Volta la terrea fronte le stelle – Oskarova arija (I čin)
  • Re dell'abisso, affrettati – Ulrikina arija (I čin)
  • Di tu se fedele il flutto m'aspetta – Rikardova arija (I čin)
  • Ma dall'arido stelo divulsa – Amelijina arija (II čin)
  • Morrò, ma prima in grazia – Amelijina arija (III čin)
  • Alzati! Là tuo figlio – Reneova arija (III čin)
  • Ma se m'è forza perderti – Rikardova arija (III čin)
  • Saper voreste – Oskarova arija (III čin)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Libreto

Note