Banatska vojna krajina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sastavni delovi Banatske vojne krajine krajem 18. i početkom 19. veka

Banatska vojna krajina, odnosno Banatska vojna granica (nem. Banater Militärgrenze), bila je deo vojno-graničarskog područja Vojne krajine u Habzburškoj monarhiji. Postojala je od sredine 18. veka do 1873. godine, a nalazila se u južnom Banatu. Prostirala se duž reke Dunava, a njena teritorija danas pripada modernim državama Srbiji i Rumuniji.[1][2][3]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Banatska Krajina je bila prvobitno podeljena u dva puka/regimente (Vlaško-ilirsku regimentu i Nemačko-banatsku regimentu) a zatim od 1838 (zapravo 1845) na srpski, nemački i rumunski deo (vidi Vlaško-ilirska regimenta, Nemačko-banatska regimenta, Srpsko-banatska regimenta). 1849. godine, ovaj deo Vojne krajine na jugu se graničio sa Kneževinom Srbijom, na severu sa Vojvodstvom Srbijom i Tamiškim Banatom, na istoku sa Transilvanijom i Vlaškom, i na zapadu sa Slavonskom Krajinom. U 19. veku, Banatska Krajina je uključivala i jugoistočni deo Bačke, poznat kao Šajkaška (videti članak: Šajkaški bataljon).

Mesta[uredi | uredi izvor]

Neki od važnijih gradova i mesta u Banatskoj Krajini bili su: Borča[4], Pančevo, Bela Crkva, Alibunar, Kovin, Karansebeš, itd.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Provincija Habzburške monarhije poznata kao Tamiški Banat formirana je 1718. godine, a nalazila se pod upravom zemaljske administracije sa sedištem u Temišvaru. U periodu između 1751. i 1764. godine, o odbrani i zaštiti granice na Dunavu starala se Banatska zemaljska milicija (nem. Banatische Land-Miliz), koja je bila preteča Banatske vojne krajine.[5]

Organizacija Banatske vojne krajne započeta je 1764. godine i od tada se njena teritorija nalazila u sastavu habzburške Vojne krajine. Banatska vojna krajina je postojala do 1873. godine, kada je, nakon njenog ukidanja, ovo područje došlo pod civilnu (županijsku) vlast.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Spasović 2004.
  2. ^ Ilić-Mandić 2015, str. 17-33. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFIlić-Mandić2015 (help)
  3. ^ Ilić-Mandić 2020.
  4. ^ Marinković, Velimir (1975). „Naselje”. Borča: Naselje i škola. Beograd: Grafički školski centar. str. 20—69. 
  5. ^ Ilić 2011, str. 289-310.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]