Barnaul

Koordinate: 53° 21′ 24″ S; 83° 47′ 14″ I / 53.356667° S; 83.787222° I / 53.356667; 83.787222
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Barnaul
rus. Барнаул
Malo-Tobolskaja ulica
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSibirski
PokrajinaAltajski kraj
Osnovan1730-e
Status grada1771.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2010.612.091
 — gustina1.900,84 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate53° 21′ 24″ S; 83° 47′ 14″ I / 53.356667° S; 83.787222° I / 53.356667; 83.787222
Vremenska zonaUTC+7
Aps. visina180 m
Površina322,01 km2
Barnaul na karti Rusije
Barnaul
Barnaul
Barnaul na karti Rusije
Ostali podaci
Poštanski broj656000–656999
Pozivni broj+7 3852
Registarska oznaka22
OKATO kod01401
Veb-sajt
www.barnaul.org

Barnaul (rus. Барнаул) grad je u Rusiji i administrativni centar je Altajskog kraja. Nalazi se u jugozapadnom delu Sibirskog federalnog okruga, koji se nalazi na ušću Barnaulke i reke Ob u Zapadnosibirskoj niziji. Prema popisu stanovništva iz 2010. u gradu je živelo 612.091 stanovnika.

Barnaul je veliki industrijski, kulturni i edukativni centar Sibira. Postoji 5 pozorišta, muzeja i spomenici arhitekture 18–20. veka, devet državnih institucija visokog obrazovanja.

Dva najveća univerziteta grada su državni univerzitet Altaj i Državni tehnički univerzitet Polzunov Altaj — koji su uključeni u sto najboljih institucija visokog obrazovanja na nivou svih univerziteta u zemlji. Tokom 2006. godine na rezultatima takmičenja Evropski kvalitet u obrazovanju podsektori za arheologiju, etnografiju i izvorne studije Altajskog državnog univerziteta proglašeni su za najbolje subfakultete zemlje.[1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Površina grada iznosi 322,01 km².[2]

Barnaul se nalazi u šumskoj stepskoj zoni Zapadnosibirske nizije, na levoj obali reke Ob, na ušću Barnaulke i reke Ob.

Barnaul je najbliži veći grad na Altajskim planinama na jugu. Granica sa Kazahstanom je udaljena 345 km (214 mi) na jugozapadu. Grad se takođe nalazi relativno blizu granica sa Mongolijom i Kinom.

Klima[uredi | uredi izvor]

Umerenokontinentalna klima Barnaula definisana je njenim geografskim položajem na južnom kraju sibirske stepe: ona je podložna dugim zimama, sa prosekom od −15,5 °C (4,1 °F) u januaru, ali i ima kratku toplu sezonu tokom leta, sa prosečnom temperaturom od +199 °C (390 °F) u julu. Temperatura može da varira u ekstremnim uslovima, od ispod −45 °C (−49 °F) u zimskom periodu do iznad +35 °C (95 °F) tokom leta.

Klima je relativno suva. Prosečna količina padavina u ovoj oblasti iznosi 433 mm (17,0 in) godišnje, od čega se 75% dešava tokom toplijeg vremena u regionu.

Klima Barnaula
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 5,3
(41,5)
7,4
(45,3)
16,4
(61,5)
32,3
(90,1)
37,4
(99,3)
36,6
(97,9)
37,9
(100,2)
38,3
(100,9)
34,0
(93,2)
27,4
(81,3)
15,3
(59,5)
6,3
(43,3)
38,3
(100,9)
Maksimum, °C (°F) −10,8
(12,6)
−8,1
(17,4)
−0,6
(30,9)
10,1
(50,2)
20,1
(68,2)
24,3
(75,7)
26,3
(79,3)
24,3
(75,7)
17,7
(63,9)
9,2
(48,6)
−2,2
(28)
−8,5
(16,7)
8,5
(47,3)
Prosek, °C (°F) −15,5
(4,1)
−13,7
(7,3)
−6,5
(20,3)
3,8
(38,8)
12,8
(55)
17,7
(63,9)
19,9
(67,8)
17,4
(63,3)
11,0
(51,8)
3,8
(38,8)
−6,3
(20,7)
−12,9
(8,8)
2,6
(36,7)
Minimum, °C (°F) −20,1
(−4,2)
−18,7
(−1,7)
−11,8
(10,8)
−1,2
(29,8)
6,5
(43,7)
11,6
(52,9)
14,0
(57,2)
11,6
(52,9)
5,6
(42,1)
−0,4
(31,3)
−10,0
(14)
−17,4
(0,7)
−2,5
(27,5)
Apsolutni minimum, °C (°F) −48,2
(−54,8)
−42,9
(−45,2)
−35,5
(−31,9)
−27,6
(−17,7)
−8,8
(16,2)
−1,2
(29,8)
2,9
(37,2)
0,4
(32,7)
−7,8
(18)
−27,0
(−16,6)
−38,9
(−38)
−43,1
(−45,6)
−48,2
(−54,8)
Količina padavina, mm (in) 24
(0,94)
18
(0,71)
17
(0,67)
28
(1,1)
40
(1,57)
55
(2,17)
68
(2,68)
44
(1,73)
43
(1,69)
37
(1,46)
37
(1,46)
31
(1,22)
433
(17,05)
Dani sa kišom 0,4 1 3 12 17 16 17 15 16 14 6 1 118
Dani sa snegom 22 20 16 9 2 0,1 0 0 1 10 18 24 122
Relativna vlažnost, % 78 76 74 63 55 64 70 70 69 73 79 79 71
Sunčani sati — mesečni prosek 77 112 178 218 272 315 320 265 199 109 75 64 2.204
Izvor #1: pogoda.ru.net[3]
Izvor #2: NOAA (sun only, 1961-1990)[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Istorijska drvena kuća koja je nekad bila Restoran Imperator (nekadašnji ruski restoran specijalizovan za čajeve), sada je u rekonstrukciji

Drevna istorija[uredi | uredi izvor]

Prostor oko grada naseljavali su savremeni ljudi, neandertalci i Denisovani, na stotine hiljada godina. Smestili su se ovde da iskoriste ušće reka, koje su koristili za transport i ribolov.[5] Krajem milenijuma, lokalitet je bio središte aktivnosti za Skite i razne turkijske narode.[6]

Ruska Imperija[uredi | uredi izvor]

Dok se 1730. godina smatra zvaničnom godinom osnivanja Barnaula, njegovo prvo pominjanje datira iz 1724. godine.[7] Dobio je status grada 1771. godine.[8] Izabran je zbog svoje blizine bogatim mineralima Altaja i njenog položaja na velikoj reci i osnovala ga je bogata porodica Demidov.[8] Demidovci su želeli da razvijaju bakar u planinama, a ubrzo su pronašli znatne količine srebra. 1747. godine, Demonove fabrike preuzela je „kruna”. Barnaul je postao centar srebrne proizvodnje celog Ruskog carstva.[9]

Barnaul je 1914. godine bio mesto najvećeg nereda u Rusiji tokom Prvog svetskog rata. Bilo je više od 100 žrtava u borbi.[10] Ulične borbe se takođe odvijale između Belog i Crvenog pokreta tokom ruske revolucije 1918. godine.

Marija Stepanovna (rođena Zudilova) (1912–1996) je rođena u ovom gradu gde je živela kao dete. Kasnije je postala majka američkih glumica Natali Vud (rođena Natalija Zaharenko) i Lana Vud (rođena Lana Gurdin).[11] Njen otac Stepan je ubijen na ulici 1918. godine između Belih i Crvenih snaga nakon revolucije. Posle toga, njena majka je uzela Mariju i njenu braće i sestre i kao izbeglice su otišli u Harbin, Kinu. Marija se udala za Rusa, i zajedno su imali kćerku Olgu. Na kraju je Marija emigrirala sa Olgom u Sjedinjene Države, gde se udala za još jednog ruskog imigranta, iz Vladivostoka, i sa njim je imala dve kćerke.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Procenjeno je da je više od polovine svetlosne municije, koju je koristio Sovjetski Savez u Drugom svjetskom ratu, proizvedeno u Barnaulu.[12]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema preliminarnim podacima sa popisa, u gradu je 2010. živelo 612.091 stanovnika, 11.342 (1,89%) više nego 2002.

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.
148.162305.046439.134533.263601.811600.749[13]612.401

Privreda[uredi | uredi izvor]

Novosagrađene zgrade u Barnaulu

Barnaul je važan industrijski centar Zapadnog Sibira. U gradu postoji više od 100 industrijskih kompanija, koje zapošljavaju oko 120.000 ljudi. Vodeće industrije uključuju preradu dizel-goriva i ugljenika; kao i proizvodnju teških mašina, guma, nameštaja i obuće.[14] Postoji mnogo visokih univerziteta sa dobrim osnovana za obuku, tako da grad ima jak radni potencijal. Sada se stari gradski centar obnavlja kako bi imao turističku grupu sa brendom „Barnaul je rudarski grad”.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Barnaul se nalazi na raskrsnici linija NovosibirskAlmati i Bijsk.

Grad ima aerodrom Barnaul, koji se nalazi 15 km (9,3 mi) zapadno od Barnaula.

Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]

Barnaul ima nekoliko gradova pobratima:

Značajni ljudi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Guide for Foreigners: Barnaul”. en.russia.edu.ru. Arhivirano iz originala 13. 04. 2018. g. Pristupljeno 13. 4. 2018. 
  2. ^ „Generalьnый plan gorodskogo okruga - goroda Barnaula Altaйskogo kraя”. Arhivirano iz originala 06. 08. 2013. g. Pristupljeno 21. 11. 2014. 
  3. ^ „Weather And Climate - Climate Barnaul” (na jeziku: ruski). Pristupljeno 14. 5. 2015. 
  4. ^ „Climate Normals for Barnaul”. National Oceanic and Atmospheric Administration. Pristupljeno 23. 1. 2013. 
  5. ^ "Different species of man used shelter for thousands of years l
  6. ^ Minns, Ellis Hovell (13. 1. 2011). „Scythians and Greeks: A Survey of Ancient History and Archaeology on the North Coast of the Euxine from the Danube to the Caucasus”. Cambridge University Press. Pristupljeno 1. 1. 2018 — preko Google Books. 
  7. ^ Charter of Barnaul, Article 4
  8. ^ a b Эnciklopediя Goroda Rossii. Moscow: Bolьšaя Rossiйskaя Эnciklopediя. 2003. str. 36—38. ISBN 978-5-7107-7399-4. 
  9. ^ „Pяtыe Borodavkinskie čteniя”. new.hist.asu.ru. Arhivirano iz originala 25. 07. 2012. g. Pristupljeno 1. 1. 2018. 
  10. ^ Sanborn, Josh. "The Mobilization of 1917 and the Question of the Russian Nation." Slavic Review, Vol. 59, No. 2: pp. 267–89.
  11. ^ Lambert, Gavin (2004). Natalie Wood: A Life,. London: Faber and Faber. str. 8. ISBN 978-0-571-22197-4. 
  12. ^ „WebCite query result[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 27. 08. 2011. g. Pristupljeno 19. 08. 2011.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  13. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  14. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 27. 10. 2012. g. Pristupljeno 28. 3. 2015. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]