Bar (Crna Gora)

Koordinate: 42° 05′ 51″ S; 19° 05′ 44″ I / 42.09751° S; 19.09553° I / 42.09751; 19.09553
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bar
Pogled na Stari Bar
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaCrna Gora
OpštinaBar
Stanovništvo
 — (2011)Pad 13.503
Geografske karakteristike
Koordinate42° 05′ 51″ S; 19° 05′ 44″ I / 42.09751° S; 19.09553° I / 42.09751; 19.09553
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina64 m
Bar na karti Crne Gore
Bar
Bar
Bar na karti Crne Gore
Ostali podaci
Poštanski broj85000
Pozivni broj030
Registarska oznakaBR
Veb-sajtwww.bar.me

Bar (alb. Tivar ili Tivari; ital. Antivari, ili Antibari) je pomorski grad u opštini Bar, u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2011. ima 13.576 stanovnika (prema popisu iz 1991. živeo je 10991 stanovnik). (Prema popisu iz 2003. bilo je 13.789 stanovnika).[1] Luka Bar je najveća crnogorska luka. Bar je veza Crne Gore sa svijetom, jer je granična opština, koja je Jadranskim morem vezana sa Italijom. Od Podgorice je udaljen 55 km.

Geografija[uredi | uredi izvor]

More u Baru
Crkva Svete Trojice na Rumiji (vrh Rumije) i pogled na Bar

Barska opština se nalazi na jugu Crne Gore, između Jadranskog mora i Skadarskog jezera. Sam grad se nalazi na 42°6' geografske širine i 19°6' geografske dužine, na nadmorskoj visini od 4 metra. Bar ima preko 270 sunčanih dana što ga čini jednim od najsunčanijih gradova u Evropi.

Bar okružuju brojne planine. Najveća je Rumija, koja se nalazi na nadmorskoj visini od 1.595 m. Pored nje, tu je, sa jedne strane Sutorman čiji se vrh „Široka strana“ na nadmorskoj visini od 1.185 m. Sa druge strane nalazi se Lisinj sa najvišim vrhom „Loška“ na nadmorskoj visini od 1.353 m. Volujica je manja planina uz luku Bar.

U okolini Bara nalazi se nekoliko manjih rijeka. Najbliže gradu su Rikavac (17 km) i Željeznica (19,5 km), koje se ulivaju u Jadransko more.

Tokom 2010. godine opštinu Bar je posetilo 142.000 turista što je čini jednom od glavnih turističkih destinacija u Crnoj Gori.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Osvajanje Bara i stanje posjeda 1441. godine (po prodoru S. V. Kosače u Zetu).
Pokušaj osvajanja Bara od strane vojvoda Đurđa Brankovića: Altomana i Stefanice Crnojevića, 1448.
Vila Topolica

Stari dio grada, Stari Bar, pominje se u dokumentima koji potiču iz 10. vijeka. I pored mnogih zemljotresa i ratova, sačuvani su ostaci zidina i tvrđava sa kojoj je predivan pogled na cijeli grad i okolinu. U blizini grada, u naselju Mirovica, nalazi se spomenik prirode Stara maslina, stablo masline staro između 2.000 i 2.500 godina. Kod Bara je i velika ilirska grobnica od hrpe kamenja, koju narod zove Velja Mogila.

Ime grada[uredi | uredi izvor]

O nazivu Bara, imamo svjedočanstvo iz knjige Milorada G. Medakovića, „Život i običaji Crnogoraca“ iz 1860. godine, stranice 139. i 140: „Priča se i danas prokletstvo kraljice Jelene, koja je pobjegla od svojeg sina Dragutina i nastanila se u jednu pećinu između Sotonića i Gluhog Dola u Crmnici. Muž njen, kralj Stefan Rapavi, pobjegao od svojeg sina u Bar. U pećini je živila Jelena sa njenom kćerkom đevojkom i provodila život u postu i molitvi. Blizu ove pećine ima vir, koji se zove Oko, u kojem se prelijepa riba lovila. Ona se pogodila sa Glodoljanima, da joj svako jutro ostave po jednu ribu na ploči. Sastaviti se sa ljudima nije ona htela, već bi pošla po ribu, kad nikog kod Oka nema..." Kada joj jednom nisu donijeli ribu, dozivala ih je i proklela: „Da Bog da, nigda je više u Oku ne ulovili! Ona uzjaše na konja i pobjegne u Bar, pa da je rekla: „Bar me ođe nećete naći ni varati“, i otuda da se prozvalo ono mjesto Bar."

Srednjovjekovni Bar[uredi | uredi izvor]

Po Konstantinu Porfirogenitu, Avari su „uništili“ Romane (iliro-romanske starojedioce; „Grke“ i „Rimljane“ iz narodne tradicije) koji su živjeli u ravnicama, tako da su potražili spas u utvrđenim primorskim gradovima (Ulcinju, Budvi, posebno u Kotoru). Pretpostavlja se da je ovako naseljeno stanovništvo iz osnova podiglo i grad Bar.

Početkom 10. vijeka, Bar je još uvijek bio izvan domašaja vizantijske Dračke teme. koja je prema sjeveru dopirala samo do grada Lješa, ali već sredinom istog vijeka, u vrijeme nastanka istoriografskog spisa De administrando imperio, Dračka tema je na sjeveru pored Lješa već uveliko obuhvatala i gradove Ulcinj i Bar, na granici prema kneževini Duklji.[2]

Tokom 11. veka on postaje prestonica slobodne srpske države u Zeti pod Stefanom Vojislavom i Mihajlom, da bi krajem istog vijeka postao sedište samostalne crkvene organizacije u okviru katoličke crkve znane kao Barska nadbiskupija. Ondašnji Bar, koji je vjekovima bio dobro utvrđen grad, sa podgrađem (danas Stari Bar) od obale Jadranskog mora je bio udaljen oko pet kilometara i koristio je pristanište, sa trgom Pristanom. U Baru se tokom srednjeg vijeka kovao bakarni novac, folar, a za vrijeme Balšića i srebrni dinar. Grad je imao i svoj statut, koji se pominje 1330. godine, ali isti nije sačuvan. Podaci iz 1247. godine nam govore da se na čelu svih građana (lat. seniores et populus) nalazio knez (lat. comes) a postavljao ga je nosilac suvereniteta nad gradom. Sredinom XIV vijeka jasno se razlikuju staleži: pučani i patriciji (54 porodice, sa oko 400 članova, na početku XV vijeka). U XIV vijeku je nastalo Veliko vijeće (lat. Maius et generale consilium) a osnivanjem Malog vijeća, 1372. još je više učvršćena vlast aristokratije. Bar je često mijenjao gospodare. Najprije je u rukama Vizantije, države Duklje, pa opet vizantijski, do 1183. godine, kada ulazi u sastav srednjovjekovne države, Srbije Nemanjića. U rukama je gospodara Zete Balšića (do 1405. i 1412—1421) kada gradom upravljaju vojvode i kefalije (djeleći vlast i posjede sa samoupravnim gradskim organima). Pod Venecijom je (1405—1412. kao i 1421). Za vlade Mletaka, najveći gradski funkcioner je potestas (podest). U okviru Srpske despotovine je od 1421. do 1441. Kratko je u rukama velikog bosanskog vojvode Stefana Vukčića Kosače (1441. i 1442—1443). Bar je ostao pod Mletačkom republikom od 1443. do osvajanja od strane Osmanlija, 1571. godine.

Period od 1571. do 1878. godine[uredi | uredi izvor]

Po sporazumu Osmanlija i Mlečana o predaji grada (1571) utvrđene su za Bar određene privilegije, koje je potvrdio sultan Murat III, 1575. godine (uneseno u defter iz 1583. godine). Barski nadbiskup i primas Srbije Marko III Jorga je u izvještaju Kongregaciji za širenje vjere sredinom 1697. između ostaloga zapisao da barska opština broji oko 1200 duša, ovijanih Srba, pomiješanih sa nešto malo Turaka.[3]

U Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori[uredi | uredi izvor]

Bar je nakon opsade oslobođen od turske vlasti 10. januara 1878. godine i Crna Gora je preko obližnjeg Pristana, dobila izlaz na more i mogućnost da se ojača privreda. Bar postaje sjedište kapetanije u Primorskoj nahiji, a na napuštena muslimanska imanja su doseljavani naseljenici iz Pipera, Kuča i Bjelopavlića (dodjeljivana su im takozvana „mudžahedinska imanja“ ili isušeno zemljište u barskom polju, gdje će biti formiran Novi Bar). U jesen 1878. godine, otvorena je osnovna škola u (Starom) Baru, a 1879. — pošta. Osnovana je i Srpska narodna čitaonica. Izgradnja puta za Virpazar, završena je 1878. a za Ulcinj, 1906. godine. Početkom vijeka, značajan je prodor italijanskog kapitala na ovo područje. Važno je i potpisivanje ugovora sa Barskim društvom: o izgradnji pristaništa i željeznice Bar — Vir(pazar) 1906. godine. Prvi vozovi su krenuli 1908. godine, a radovi na pristaništu su završeni 1912. Godine 1913, puštena je u rad prva električna centrala na Pristanu. Narodna banka u Baru osnovana je 1909. godine, sa osnovnim kapitalom od dva miliona perpera.

Moderni put Kotor - Bar je napravljen 1937.[4] U avgustu 1940. je otvorena avionska linija Beograd - Bar, produžetak linije do Podgorice.[5][6]

Crkva Svete Nedjelje je jedna od pravoslavnih crkava u Baru.

Manifestacije[uredi | uredi izvor]

Sportska dvorana Topolica
Barski akvadukt i Stari Bar

Barski ljetopis“ predstavlja najznačajniji kulturni festival u opštini i održava se u julu i avgustu. Tokom ovih dana, održavaju se brojne predstave, koncerti, izložbe i promocije knjiga. „Trg od ćirilice“ je crkvena kulturna manifestacija koja se održava ljeti. „Internacionalni TV festival“ koji se održava u oktobru, predstavlja smotru TV ostvarenja iz celog sveta. „Susreti pod starom maslinom“ su manifestacija dečjeg stvaralaštva koja se održava u novembru. „Dani Mrkojevića“ su zabavna manifestacija, dok su „Plivački maraton“ i „Port Cup“ (turnir u ženskoj odbojci) sportske manifestacije koje se održavaju u avgustu. Krajem novembra se odrzava manifestacija „Maslinijada“ posvećena tom drevnom drvetu i njenim plodovima.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Železnička stanica u Baru

Zbog svog položaja, Bar ima strateški značaj u pogledu saobraćaja. Kroz grad prolazi Jadranska magistrala (magistralni put E851).

Od trenutka kada je završen i za saobraćaj otvoren tunel Sozina, vrijeme putovanja između Podgorice i Bara je značajno smanjeno.

Luka Bar je direktna veza grada i cijele zemlje sa svijetom. Direktna trajektna linija Bar-Bari ima veliki značaj, prvenstveno zbog tranzitnog saobraćaja, budući da trajektni saobraćaj preko Jadranskog mora povezuje Apeninsko i Balkansko poluostrvo.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Bar živi 10.486 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 36,0 godina (35,1 kod muškaraca i 36,8 kod žena). U naselju ima 4.449 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,08.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 897
1953. 1.113
1961. 2.184
1971. 3.612
1981. 6.742
1991. 10.971 10.848
2003. 14.059 13.719
2011. 13.503
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[1]
Crnogorci
  
6.901 51,10%
Srbi
  
4.487 33,22%
Bošnjaci
  
410 3,03%
Muslimani
  
273 2,02%
Albanci
  
121 0,89%
Hrvati
  
121 0,89%
Rusi
  
63 0,46%
Srbi-Crnogorci
  
59 0,43%
Makedonci
  
40 0,29%
Jugosloveni
  
37 0,27%
Crnogorci-Srbi
  
25 0,18%
Bosanci
  
19 0,14%
Goranci
  
12 0,08%
Romi
  
12 0,08%
Slovenci
  
12 0,08%
Turci
  
12 0,08%
Mađari
  
10 0,07%
Muslimani-Crnogorci
  
7 0,05%
Ostali
  
78 0,57%
Regionalna pripadnost
  
7 0,05%
Neizjašnjeni
  
787 5,82%
ukupno: 13.503


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja
Željeznička stanica u Baru

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Zvanični rezultati popisa”. Arhivirano iz originala 23. 09. 2016. g. Pristupljeno 08. 08. 2017. 
  2. ^ Ferjančić 1959, str. 34.
  3. ^ Jorga, Marko (2022). Svetigora, br. 302. - Duhovi, Arhiv. Cetinje: Svetigora. str. 44. 
  4. ^ "Politika", 15. dec. 1937
  5. ^ "Politika", 5. avg. 1940
  6. ^ "Politika", 6. avg. 1940
  7. ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  8. ^ Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488. 
  9. ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija. Beograd: Službeni glasnik. str. 321. 
  10. ^ Farlati, Danijele. Illyricum sacrum, VII, levi stubac pri dnu strane 437. str. 437. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]