Bezvučni dvousneni frikativ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bezvučni dvousneni ili bilabijalni frikativ jeste suglasnik koji se koristi u malom broju govornih jezika. Simbol u Međunarodnom fonetskom alfabetu koji predstavlja ovaj zvuk je /ɸ/.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike bezvučnog dvousnenog frikativa:

  • Način artikulacije je frikativni, što znači da je proizveden usmeravanjem protoka vazdušne struje iz pluća niz jezik do mesta artikulacije, na kome je usredsređena na oštre ivice skoro stisnutih zuba, uzrokujući visokofrekventnu turbulenciju.
  • Mesto artikulacije je vousneno što znači da se izgovara pomoću obe usne.
  • Fonacija je bezvučna, što znači da glasne žice ne trepere tokom artikulacije.

Pojava[uredi | uredi izvor]

Primeri jezika gde se javlja ova fonema:

Jezik Reč IPA Značenje Napomene
ainu jezik フチ [ɸu̜tʃi] 'baba'
angor fi [ɸi] 'telo'
eve [1] éƒá [é ɸá] 'on je očistio'
itelmenski čufčuf [tʃuɸtʃuɸ] 'kiša'
japanski [2] 腐敗 fuhai [ɸɯhai] 'raspad' Alofon foneme /h/ ispred samoglasnika /ɯ/.
kaingang fy [ɸɨ] 'seme'
kvama [kòːɸɛ́] 'korpa'
mao jezik [ʔɑ̄ˈɸɑ́ŋ] 'prazan'
maorski whakapapa [ɸakapapa] 'rodoslov'
odudi jezik pagai [ɸɑɡɑi] 'kokosov orah'
španski andalužanski [3] los viejos [lɔh ɸjɛhɔ] 'starci' Alofon foneme /b/ iza foneme /h/.
turkmenski fabrik [ɸabrik] 'fabrika'

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ladefoged 2005, str. 156
  2. ^ Okada 1999, str. 95
  3. ^ Pérez, Aguilar & Jiménez 1998, str. 225–228

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ladefoged, Peter (2005), Vowels and Consonants (Second izd.), Blackwell 
  • Okada, Hideo (1999), „Japanese”, Ur.: International Phonetic Association, Handbook of the International Phonetic Association: A Guide to the Use of the International Phonetic Alphabet, Cambridge University Press, str. 117—119, ISBN 978-0-52163751-0 
  • Pérez, Ramón Morillo-Velarde; Aguilar, Rafael Cano; Jiménez, Antonio Narbona (1998), El Español hablado en Andalucía, Editorial Ariel, ISBN 84-344-8225-8