Бела детелина
Bela detelina | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
Red: | |
Porodica: | |
Potporodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | T. repens
|
Binomno ime | |
Trifolium repens |
Bela detelina (lat. Trifolium repens) je samonikla višegodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Bela detelina je poreklom iz Evrope i tamo se široko uzgajala u pretkolonijalno vreme. Najraniji doseljenici su ovu vrstu doneli u Ameriku, a ona je postala naturalizovana u većini Sjedinjenih Država. Obično se koristi za poboljšanje pašnjaka i za ishranu stoke.[1]
Izgled[uredi | uredi izvor]
Koren je snažan i po tipu osovinski.
Stablo je golo i puzavo, na čvorovima se ukorenjuje. Dugo je oko 40 mm. Podzemno stablo je rizom koji je razgranat.
Listovi su trodelni, sa obično tri liske na kojima postoji beličasta šara u obliku znaka >. Postoji i mutacija koja ima četiri liske, a nalaženje ovakve deteline sujeverni ljudi smatraju znakom dolazeće sreće. Lisne drške su gole i vrlo duge. Liske su klinasto obrnutojajolike do eliptične, duge 1-3 cm, slabo usečene i skoro po čitavom obodu nazubljene, sa slabo razgranatim bočnim nervima. Zalisci su kožasti, široki i jajolikog oblika. Uglavnom su beličasti sa crvenoljubičastim ili zelenim nervima.
Cvetovi su zigomorfni i obrazuju glavičaste cvasti na dugim drškama, okrugle i rastresite.[1] Najčešće ih čini 30-80 cvetova koji su nakon cvetanja oboreni nadole. Krunica je 8-13 mm duga, bela ili ružičasta, a nakon cvetanja mrka. Pčele vole cvetove bele deteline i najčešći uzrok pčelinjeg uboda u boso stopalo je upravo pčela koja „pase“ na ovim cvetovima. Cveta od aprila do oktobra.
Plod je mahuna, spljoštenog izgleda i sa tri ili četiri semena, koji su u početku narandžastožute boje, a potom mrko obojeni.
Stanište[uredi | uredi izvor]
T. repens, kao i druge višegodišnje vrste Trifolium, uglavnom se javljaju na planinskim livadama i područjima sa velikim padavinama. Široko je posejana i naturalizovana u umerenim regionima širom sveta, ali van svog prirodnog rasprostranjenja može se naći na travnjacima i drugim antropogenim staništima.[2]
Areal[uredi | uredi izvor]
Raste u Evropi, severnoj i zapadnoj Aziji, severnoj Africi i Severnoj Americi, a odomaćila se i u Južnoj Americi i istočnoj Aziji.
Ugroženost[uredi | uredi izvor]
Trifolium repens zbog izuzetno rasprostranjenog staništa i geografske rasprostranjenosti kao i nedostatka poznatih pretnji, spada u kategoriju malog rizika.[2]
Značaj[uredi | uredi izvor]
Bela detelina je korisna biljka iz više razloga:
- cvet vole pčele, dakle medonosna je biljka;
- biljojedi je rado jedu, izuzetno je kvalitetna i značajna krmna biljka, a može se koristiti i kao dodatak salati;
- lekovita je biljka;
- bela detelina je takođe i divlja jestiva biljka;
- u korenju azotofiksatori vezuju azot iz vazduha u zemljište i tako se obogaćuje sastav tla.
Medicinske upotrebe[uredi | uredi izvor]
Biljka ima antireumatska, antiskropulatična i depurativna svojstva. Infuzija se koristi u lečenju kašlja, prehlade, groznice i leukoreje. Tinktura od lišća se primenjuje kao melem kod gihta. Infuzija cveća se koristi kao sredstvo za ispiranje očiju.[3]
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Latinski naziv roda Trifolium potiče od grčke reči trifolion (trolisni), složenice od reči tria (tri) i folium (list). Ime vrste repens znači puzanje. Sam naziv detelina je praslovenska reč nastala od reči djeta, šarena ptica koja se gnezdi u udubljenjima zbog svog šarenog lišća. [4]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mišić, Lj. & Lakušić, R. 1990. Livadske biljke. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Beograd.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Trifolium repens - White clover”. Native Plant Trust - Go Botany. Pristupljeno 23. 8. 2022.
- ^ a b „White clover”. IUCN Red List. Pristupljeno 23. 8. 2022.
- ^ „Trifolium repens - L.”. Plants for a future. Pristupljeno 23. 8. 2022.
- ^ „Bijela detelina”. Plantea. Pristupljeno 23. 8. 2022.