Бела детелина

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bela detelina
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
T. repens
Binomno ime
Trifolium repens

Bela detelina (lat. Trifolium repens) je samonikla višegodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Bela detelina je poreklom iz Evrope i tamo se široko uzgajala u pretkolonijalno vreme. Najraniji doseljenici su ovu vrstu doneli u Ameriku, a ona je postala naturalizovana u većini Sjedinjenih Država. Obično se koristi za poboljšanje pašnjaka i za ishranu stoke.[1]

Izgled[uredi | uredi izvor]

listovi bele deteline

Koren je snažan i po tipu osovinski.

Stablo je golo i puzavo, na čvorovima se ukorenjuje. Dugo je oko 40 mm. Podzemno stablo je rizom koji je razgranat.

Listovi su trodelni, sa obično tri liske na kojima postoji beličasta šara u obliku znaka >. Postoji i mutacija koja ima četiri liske, a nalaženje ovakve deteline sujeverni ljudi smatraju znakom dolazeće sreće. Lisne drške su gole i vrlo duge. Liske su klinasto obrnutojajolike do eliptične, duge 1-3 cm, slabo usečene i skoro po čitavom obodu nazubljene, sa slabo razgranatim bočnim nervima. Zalisci su kožasti, široki i jajolikog oblika. Uglavnom su beličasti sa crvenoljubičastim ili zelenim nervima.

Cvetovi su zigomorfni i obrazuju glavičaste cvasti na dugim drškama, okrugle i rastresite.[1] Najčešće ih čini 30-80 cvetova koji su nakon cvetanja oboreni nadole. Krunica je 8-13 mm duga, bela ili ružičasta, a nakon cvetanja mrka. Pčele vole cvetove bele deteline i najčešći uzrok pčelinjeg uboda u boso stopalo je upravo pčela koja „pase“ na ovim cvetovima. Cveta od aprila do oktobra.

Plod je mahuna, spljoštenog izgleda i sa tri ili četiri semena, koji su u početku narandžastožute boje, a potom mrko obojeni.

Stanište[uredi | uredi izvor]

T. repens, kao i druge višegodišnje vrste Trifolium, uglavnom se javljaju na planinskim livadama i područjima sa velikim padavinama. Široko je posejana i naturalizovana u umerenim regionima širom sveta, ali van svog prirodnog rasprostranjenja može se naći na travnjacima i drugim antropogenim staništima.[2]

Areal[uredi | uredi izvor]

Raste u Evropi, severnoj i zapadnoj Aziji, severnoj Africi i Severnoj Americi, a odomaćila se i u Južnoj Americi i istočnoj Aziji.

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Trifolium repens zbog izuzetno rasprostranjenog staništa i geografske rasprostranjenosti kao i nedostatka poznatih pretnji, spada u kategoriju malog rizika.[2]

Značaj[uredi | uredi izvor]

Bela detelina je korisna biljka iz više razloga:

Medicinske upotrebe[uredi | uredi izvor]

Biljka ima antireumatska, antiskropulatična i depurativna svojstva. Infuzija se koristi u lečenju kašlja, prehlade, groznice i leukoreje. Tinktura od lišća se primenjuje kao melem kod gihta. Infuzija cveća se koristi kao sredstvo za ispiranje očiju.[3]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Latinski naziv roda Trifolium potiče od grčke reči trifolion (trolisni), složenice od reči tria (tri) i folium (list). Ime vrste repens znači puzanje. Sam naziv detelina je praslovenska reč nastala od reči djeta, šarena ptica koja se gnezdi u udubljenjima zbog svog šarenog lišća. [4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mišić, Lj. & Lakušić, R. 1990. Livadske biljke. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Beograd.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Trifolium repens - White clover”. Native Plant Trust - Go Botany. Pristupljeno 23. 8. 2022. 
  2. ^ a b „White clover”. IUCN Red List. Pristupljeno 23. 8. 2022. 
  3. ^ „Trifolium repens - L.”. Plants for a future. Pristupljeno 23. 8. 2022. 
  4. ^ „Bijela detelina”. Plantea. Pristupljeno 23. 8. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]