Bela lađa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bela lađa
Bela lađa
Žanrkomedija
FormatTelevizijska serija
AutorSiniša Pavić
Producentska
kuća
Radio-televizija Srbije
Košutnjak film
ScenarioSiniša Pavić
RežijaMihailo Vukobratović
Ivan Stefanović
UlogeMilan Lane Gutović
(2006—2011)
Predrag Smiljković
Petar Kralj
(2006—2011)
Ljiljana Dragutinović
Nenad Jezdić
Mina Lazarević
Milenko Zablaćanski
(2006—2008)
Dubravka Mijatović
(2006—2010) Branimir Brstina
(2012)
Završna tema„Plovi bela lađa” Milan Lane Gutović Milan Vasić
KompozitorVojislav Vojkan Borisavljević
Zemlja Srbija
LokacijaBeograd
Jeziksrpski
Broj sezona6
Broj epizoda90
Vreme trajanja50 minuta
Produkcija
ProducentZoran Janković
MontažerLjiljana Lana Vukobratović
Tihomir Dukić
ScenografZorica Čobanović
Direktor
fotografije
Miloš Spasojević
Zoran Petrović
ProdukcijaRadio-televizija Srbije
Košutnjak film
DistribucijaRadio-televizija Srbije
Emitovanje
Emiter RTS 1
Format slike4:3 (prve dve sezone)
16:9
Prvo
prikazano na
RTS 1
Premijerno
prikazivanje
17. decembar 2006 — 1. april 2012.
StatusZavršeno snimanje
Srodno
prikazivanje
Tesna koža
Serije Siniše Pavića
Veb-sajt produkcije
Profil na IMDb-ju

„Bela lađa” je srpska televizijska serija, koju je RTS počeo da emituje 17. decembra 2006. godine[1], a čije emitovanje je posle 6 serijala okončano jubilarnom devedesetom epizodom 1. aprila 2012.[2]

Serija je u proizvodnji Radio-televizije Srbije i izvršnoj produkciji Košutnjak filma, po scenariju Siniše Pavića, a seriju je režirao Mihailo Vukobratović. Od svih serija ovog scenariste sa sličnim sadržajem, produkcija „Bele lađe” je uzela najviše vremena, punih šest godina (2006—2012), što je prosečno za oko polovinu duže od svih srodnih projekata, koji su snimani i premijerno prikazivani najviše četiri godine („Bolji život” 1987—1991, „Srećni ljudi” 1993—1996, „Porodično blago” 1998—2002. i „Stižu dolari” 2004—2006).

Likovi[uredi | uredi izvor]

„Bela lađa” je indirektni nastavak filmskog serijala Tesna koža. Ulogu Dimitrija Pantića, umesto Nikole Simića, koji ju je tumačio u „Tesnoj koži”, igrao je Petar Kralj. U ulozi Pantićevog najvećeg protivnika Srećka Šojića, našao se, kao i u filmskom serijalu, Milan Lane Gutović. Za razliku od „Tesne kože” u „Beloj lađi”, glavni akter nije Pantić, već Šojić. On je biznismen i predsednik Stranke zdravog razuma, koju finansira, Šojićev rođak po babi, Tihomir Stojković „Tika Špic” (Predrag Smiljković). Njegov zamenik u stranci je Panjković (Dragan Vujić), a njegov večiti protivnik je Hadži-Zdravković (Predrag Ejdus), predsednik stranke „Demokratska renesansa”. Ulazi i u sumnjive poslove sa mafijom, mafijaškim bosom Ozrenom Soldatovićem (Dušan Golumbovski), i njegovom desnom rukom Alamunjom (Dejan Lutkić). Porodicu Pantić čine pored Dimitrija, žena Persida (Ljiljana Dragutinović), sinovi Marinko (Milenko Zablaćanski) i Blaško (Nenad Jezdić), i kćerka Miroslava (Mirjana Mina Lazarević). Marinko je razveden, dok je Mira pred ivicom razvoda jer se preselila da živi kod Pantića; Marinko iz braka ima dva sina, Filipa (Miloš Biković) i Miću, a Mira sa mužem Bogojem ima sina Kiću.

Povučeni i kasnije pridodati likovi[uredi | uredi izvor]

U ovoj postavi došlo je do ozbiljnih izmena tokom same serije. Za vreme snimanja drugog ciklusa, tragično je poginuo glumac Milenko Zablaćanski,[3] pa je njegov lik Pavić preselio u Beč. Gotovo istovremeno, zbog povlačenja Svetlane Bojković, iz serije je povučen lik Jasmine Pantelić. Nekoliko sporednih likova isključeno je iz radnje pre petog ciklusa (Dragan Jovanović i Dubravka Mijatović su se povukli iz serije — interesantno je da su to isto uradili i tokom produkcije „Srećnih ljudi”).

Ipak, najozbiljnije promene su se dogodile pred snimanje šestog ciklusa, kada su morale da budu uklonjene obe glavne uloge. Naime, 10. novembra 2011. godine, preminuo je Petar Kralj.[4] Zbog velikog značaja, njegov lik je i dalje uz velika ograničenja bio prisutan u seriji (bez dijaloga i prikazivanja lica), ali je potom preseljen u bolnicu. Odmah potom, seriju je napustio i Milan Lane Gutović, zbog navodnog niskog honorara.[5] Njegov lik je scenarista poslao u zatvor, a u seriji su u poslednjem ciklusu kao glavne ličnosti figurirali dva druga lika, do tada sasvim sporedna uloga, Janaćije Janjić (Milan Vasić) i novi lik, Šojićev kum Baćko Bojić (Branimir Brstina).[6] U šestom ciklusu se, bez naročitog objašnjenja, nisu pojavili ni pojedini drugi glumci iz do tada standardne postave: Miloš Biković (Filip Pantić) i Dejan Lutkić (Alamunja).

Glumac Lik
1 2 3 4 5 6
Milan Lane Gutović Srećko Šojić Glavni
Petar Kralj Dimitrije Pantić Glavni
Ljiljana Dragutinović Persida Pantić Glavni
Mina Lazarević Miroslava Mirković Glavni
Nenad Jezdić Blagoje Pantić Glavni
Milenko Zablaćanski Marinko Pantić Glavni
Dubravka Mijatović Slađana Savić Glavni
Predrag Smiljković Tihomir Stojković Glavni
Branimir Brstina Baćko Bojić Glavni
Milan Vasić Janaćko Janjić Epizodni Glavni
Predrag Ejdus Lazar Hadžizdravković Epizodni Glavni

Likovi iz ranijih Pavićevih serija i filmova[uredi | uredi izvor]

Sinopsis radnje po ciklusima[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis serije!

Prvi ciklus (2006—2007)

Pantićevu amneziju, posle udarca u glavu koji je ovaj dobio, Šojić koristi zarad sopstvene političke kampanje. Bliže se parlamentarni izbori, a Šojićeva „Stranka zdravog razuma” je, prema većini istraživanja javnog mnjenja, ispod, mada blizu cenzusa. Njihov glavni oponent je ideološki dijametralno suprotna, „Stranka demokratske renesanse”, koja ipak stoji nešto bolje u predizbornim istraživanjima. Ceo ciklus protiče u predizbornoj kampanji, a za Šojića ubrzo počinje da radi celokupna Pantićeva porodica, čiji svaki član gleda sopstvene interese (npr. Blaško Pantić pokušava da napravi besplatnu reklamu za fabriku tunjevine, u kojoj radi njegov kum, tokom živog uključivanja u politički duel na televiziji). Nesrećnim spletom okolnosti, Pantić završava u zatvoru, a Šojić ga ubeđuje da tu otpočne štrajk glađu. Ipak, dan pred izbore, biva pušten na slobodu. Istovremeno, Šojićev glavni finansijer, Ozren Soldatović, insistira na tome da ovaj mora da predstavlja njegove interese u novoj vladi, kako bi mu oprostio veliki dug. Na kraju ciklusa, u skupštinu uspevaju da uđu obe stranke, ali Pantić, drugoplasirani na Šojićevoj listi, tokom konstitutivne sednice počinje da se priseća pređašnjih loših odnosa sa svojim šefom, pa ga poliva vodom dok je stajao na govornici, a potom napušta njegov poslanički klub (samim tim i stranku).

Drugi ciklus (2007—2008)

Postaje očigledno da će mandatar i aktuelni premijer, Majstorović, vladu morati da formira ili sa Demokratskom renesansom ili sa Strankom zdravog razuma. Najpre poziva lidera Demokratske renesanse, Hadži-Zdravkovića na pregovore, ali ga ovaj previše ucenjuje, pa se okreće Šojiću. Zgrožen njegovim ponašanjem, mandatar odlučuje da dobro promisli sa kim će formirati novi kabinet, tako da to ostaje neizvesnost sve do nekoliko minuta pre isteka roka (prema Pavićevom priznanju, to je bila aluzija na formiranje druge Vlade Vojislava Koštunice, koja je izglasana svega pola sata pre isteka zakonskog roka). Kada se Majstorović najzad pojavljuje u skupštini sa namerom da izloži ekspoze, ispostavlja se da je zbog ometanja drugih poslanika rok istekao, pa se raspisuju novi izbori.

Treći ciklus (2009)

Šojiću, zahvaljujući predviđanju babe-Roske, postaje jasno da mu je za učešće u vlasti potrebna podrška stranih ambasadora, pa preko svog batlera Ćirka i njegove verenice uspeva da stupi u vezu sa diplomatskim predstavnikom male, ali uticajne zemlje (njeno ime se ne navodi). Iako je ambasador ranjen u lovu, Šojićevom greškom, njihovi odnosi nisu pokvareni (Šojić tvrdi da je ambasador ranjen tokom pokušaja atentata na njega samog). Mediji objavljuju njihovu zajedničku fotografiju, a Ozren Soldatović, koji i dalje manipuliše mnogim Šojićevim potezima, želi da upozna ambasadora.

Istovremeno, u Stranci demokratske renesanse dolazi do unutrašnjih trvenja, Hadži Zdravković biva izbačen, a njegov zamenik, doktor Maričić preuzima primat. Iza ove stranke ubrzo staje Soldatovićeva „desna ruka”, poznat pod nadimkom Alamunja, koji želi da se osamostali od svog šefa.

U politiku sve više ulazi i Dimitrije Pantić sa penzionerima, koji ubrzo planira zajedničku akciju sa Hadži Zdravkovićem, od čega odustaje, čim sazna da je ovaj prijatelj sa ambasadorom zemlje sa pravom veta u Ujedinjenim nacijama, a koja je učestvovala u NATO bombardovanju.

Četvrti ciklus (2010)

Odnosi između Šojića i ambasadora su načisto narušeni posle određenih medijskih insinuacija, koje su narušile ugled države, koju dotični predstavlja. Štaviše, na banketu povodom rođendana ambasadorove žene, Šojić pampurom od šampanjca greškom pogađa ambasadora u glavu. Umesto oca koji sve više gubi kontrolu, njegovu stranku počinje da predvodi Blaško Pantić, koji ubrzo sklapa savez sa Ozrenom Soldatovićem. U poslednjoj epizodi, Špic odvodi Šojića kod njegove bivše ljubavnice, sa kojom je ovaj još ranije (navodno) dobio dete. Baš u tom trenutku, kuća se urušava zbog klizišta.

Peti ciklus (2011)

Serijal otpočinje na istom mestu gde se prethodni završio. Svi, izuzev Šojića, beže sa „mesta zločina”. On najpre simulira svoju smrt, a potom, po ukazanoj pomoći, pokušava da izigra istražnog sudiju (Risa), za koga se ispostavlja da se seća određenih ranijih Šojićevih prekršaja. Špic sa svojim pomoćnicima krade džip iz Šojićeve garaže, svega nekoliko minuta pošto su Soldatovićevi ljudi podmetnuli bombu u njega (kako bi ga opomenuli da vrati dugove). Džip odleće u vazduh na Špicovoj pumpi, ne povredivši nikoga. Iznenađenje nastaje kada sistematični sudija Ris saznaje da džip, koji je Špic hteo da proda, nije u njegovom, već u Šojićevom vlasništvu.

Šojić za to vreme okuplja svoje lokalne šefove stranke, Janaćija „Janaćka” Janjića, kao najuspešnijeg, i izvesnog Jeftu Pikilića, kao najneuspešnijeg, jer su ljudi u njegovom regionu slabo glasali za Šojićevu stranku, zbog činjenice da je sam Šojić odatle, te da nemaju pozitivno mišljenje o njemu. Šojić se odlučuje za marketinški trik: izmišlja da na svojoj livadi u tom kraju odlučuje da gradi kombinat, u koji investiraju on lično, Šveđani i Turci. Dok se širi priča o izgradnji kombinata, Pikilić najavljuje da će lično uzeti za sebe deo novca (što preporučuje i Janaćku), ali i predsednik opštine najavljuje svoje učešće, kako bi se medijski eksponirao pre izbora.

Istovremeno, Mira Pantić, u saradnji sa sekretaricom premijera Majstorovića, Melisom, uspeva da potkupi Hadži-Zdravkovića, koji se već vratio u stranku, ali tek sada uspeva da izbaci doktora Maričića iz nje. Iza nje sada staje Alamunja. Soldatović sada podržava samo Blaška Pantića i njegovu stranku, a najavljeno izbacivanje cele porodice iz stana na Banovom Brdu (zbog neotplaćenog kredita), on planira da iskoristi kao medijsku predstavu, jer je do izbora ostalo svega nekoliko dana.

Šesti ciklus (2012)

Iznenadno hapšenje Šojića nekoliko dana pre izbora, na čelo stranke dovodi njegovog kuma, Baćka Bojića, koji je u prethodnom periodu bio u inostranstvu. Na mesto drugog čoveka se faktički probija Janaćko. Svi politički akteri, od premijera Majstorovića, do Blaška i Mire Pantić postaju podozrivi i veoma ambiciozni. Baćko Bojić koristi hapšenje svog kuma i izgradnju kombinata na „Magarećim livadama” za sopstvene političke ambicije. Shvatajući da stranka finansijski loše stoji, pokušava da pronađe gde je Šojić sakrio novac u svojoj kući, što je ranije više puta spominjano, ali je bilo i pitanje da li dotična svota postoji. Na kraju novac pronalazi Ćirko, koji zajedno sa Janaćkom i Panjkovićem osniva sopstvenu stranačku frakciju, nasuprot drugoj u kojoj ostaju Baćko, Špic i Pikilić. Na izborima, Majstorovićeva stranka osvaja 17 %, što sam premijer smatra velikim uspehom. Sve manje stranke: „Renesansa”, „Zdrav razum” i „Pošteni građani — Dimitrije Pantić” jedva prelaze cenzus. Kao najstariji poslanik, baba Roska predsedava novim sazivom skupštine, a pomaže joj Mira Pantić, kao najmlađa. U finalnoj sceni serije, prikazuje se svadba Petričevića sa Micikom. Na brodu „Bela lađa” se okupljaju svi političari, mafija i ambasadori. Dok brod plovi niz reku bez kormilara, u zamračenoj prostoriji oni sastavljaju vladu. U finalnom dijalogu, Krlja pita lučke radnike kada će se brod vratiti, jer mora da pita Špica od čega će da kupi hranu za krokodile. Jedan radnik mu odgovara da kako on sam ne može da prehrani ni rođenu decu. Umesto zamračenja ekrana, za vreme špice se prikazuje plovidba bele lađe, a umesto pesme „Plovi bela lađo”, čuje se Štrausov valcer „Na lepom plavom Dunavu”.

Produkcija i emitovanje[uredi | uredi izvor]

Prvi ciklus, od 24 epizode, se prikazivao na RTS 1, nedeljom od 20 časova. Emitovao se pet i po meseci, sve do nedelje 27. maja 2007.[7]

Ovaj ciklus je repriziran od 1. januara 2008. ovog puta svakog radnog dana na RTS 1 od 20 časova. U pripremi je tada bio i drugi ciklus serije, čije prikazivanje je ubrzo otpočelo.

Nakon smrti glumca Milenka Zablaćanskog, snimanje trećeg ciklusa je odloženo, jer je Siniša Pavić, prema sopstvenom priznanju, morao da izmeni scenario u delovima gde se pojavljuje Marinko Pantić. To je jedini razlog zbog koga je Marinko u trećem serijalu „preseljen” u Beč, gde radi u Gradskoj čistoći, pa njegov lik porodica Pantić kontaktira samo jedanput.

U nedelju 24. januara 2009. počela je treća sezona televizijske serije „Bela lađa”. Bilo je ovo prvi put da su u produkciji korišćene i kamere visoke definicije.

Od 1. oktobra 2009. godine RTS je reprizirao do tada emitovane epizode svakog radnog dana od 20 časova na RTS 1, što je ujedno bio uvod u emitovanje četvrte sezone, koje je otpočelo 17. januara 2010. godine.

Peta sezona je počela sa premijernim prikazivanjem 27. februara 2011. godine.[8]

Krajem januara 2012. godine počelo je premijerno prikazivanje epizoda 6. sezone.[9] Poslednja epizoda je emitovana 1. aprila 2012. godine.

Nakon originalnog emitovanja, serija je takođe više puta reprizirana u celosti.

Epizode[uredi | uredi izvor]

SezonaEpizodeOriginalno emitovanje
PremijeraFinale
1.2417. decembar 2006. (2006-12-17)27. maj 2007. (2007-05-27)
2.1424. februar 2008. (2008-02-24)1. jun 2008. (2008-06-01)
3.1425. januar 2009. (2009-01-25)26. april 2009. (2009-04-26)
4.1617. januar 2010. (2010-01-17)2. maj 2010. (2010-05-02)
5.1227. februar 2011. (2011-02-27)15. maj 2011. (2011-05-15)
6.1029. januar 2012. (2012-01-29)1. april 2012. (2012-04-01)

Ekipa[uredi | uredi izvor]

Autori i ekipa koji su realizovali seriju „Bela lađa”:

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Milan Lane Gutović Srećko Šojić
Petar Kralj Dimitrije Mita Pantić
Milan Vasić Janaćko Janjić
Predrag Smiljković Tihomir Stojković „Tika Špic”
Ljiljana Dragutinović Persida Pantić
Nenad Jezdić Blaško Pantić
Milenko Zablaćanski Marinko Pantić
Mina Lazarević Miroslava Mirković
Miloš Biković Filip Pantić
Mira Banjac Rozalija Mihajlović „Baba Roska”
Mihailo Janketić premijer Majstorović
Milica Milša Melisa
Nebojša Ilić Miroslav Stanković
Nataša Marković Vesna
Dubravka Mijatović Slađana Savić
Svetlana Bojković Jasmina Pantelić
Aleksandar Srećković Kubura Bogoje
Aleksandar Dunić Milorad Ćirković „Ćirko”
Dragan Vujić Zdravko Panjković
Predrag Ejdus Lazar (Milentije) Hadži-Zdravković
Vlastimir Đuza Stojiljković Gavrilo „Gavra” Petričević
Dejan Lutkić Gustav Stojanović „Alamunja”
Dušan Golumbovski Ozren Soldatović
Radmila Tomović Konstanca Stanković
Branka Mitić gospođa Maca
Dragan Jovanović dr Dušan Maričić
Milan Tomić Stanimir Stojković
Zoran Karajić Pantićev doktor
Radojko Joksić Sretenović
Zoran Babić Krlja
Bogdan Kuzmanović Roki
Mihailo Laptošević telohranitelj Ozrena Soldatovića
Zoran Rankić sudija Rakočević prvi ciklus
Gojko Baletić advokat Radovan Šljivić prva četiri ciklusa
Ivan Bosiljčić istražni sudija prvi ciklus
Milan Milosavljević Prikić svi ciklusi
Predrag Miletić komšija prvi ciklus
Branko Cvejić Simonović prvi ciklus
Jelena Čvorović Tankosava Tasić prvi, drugi, četvrti i peti ciklus
Rade Marjanović Grujica Grujović prvi, peti i šesti ciklus
Dobrila Ilić Grujičina tetka prvi ciklus
Anđelka Ristić službenica u banci
Valentina Čerškov Natalija Vuković prvi ciklus
Bora Nenić stražar prvi ciklus
Tanja Divnić Gavrilova sekretarica
Mile Stanković Kaloperović prvi i drugi ciklus
Nenad Nenadović ambasador Emerih treći, četvrti i šesti ciklus
Branimir Brstina Baćko Bojić šesti ciklus
Tanja Nikolić ambasadorova žena
Slaviša Čurović ataše Entoni Barimur
Eva Ras Evica Tasić
Matija Anđelković pijanista u ambasadi
Milena Vasić Ražnatović Leontina Matić „Micika”
Milenko Pavlov Jefta Pikiljić
Božidar Stošić sudija Starčević
Tomo Kuruzović Toma Timotijević
Milan Antonić Svirčević
Zoran Ćosić Zvonimir Šulejić
Slavica Krsmanović Živadinka
Dragica Ristanović Anđelina
Jasmina Stoiljković poručnica Tomašević
Jelena Jovičić Danijela
Dragan Mićalović Sredoje
Zinaida Dedakin Simonida Hadži Zdravković
Đorđe Branković Šef obezbeđenja
Miodrag Rakočević Šilja
Mirjana Karanović Lula Janićijević
Igor Đorđević Žmikić
Toma Goati Kića
Teodora Ristovski novinarka
Marijana Mićić Marijana
Ana Mihajlovski Ana
Dušan Kaličanin frizer

Promena imena likova i uloga kroz seriju[uredi | uredi izvor]

  • Zanimljivo je da su se Pantićevi sinovi u Tesnoj koži zvali Branko (stariji) i Aleksandar (mlađi). Međutim, u ovoj seriji se zovu Marinko i Blagoje. Ostali članovi porodice su zadržali svoja imena kao u filmu.
  • U ranim epizodama serije Hadži-Zdravković se zvao Lazar. U kasnijim epizodama njegovo ime je promenjeno u Milentije, dok se u jednoj epizodi zvao i Miodrag.
  • U petom ciklusu pomenuto je da je pravo ime nove kućne pomoćnice Anđelina, iako je Šojić nastavio da je zove Živadinka. U jednoj epizodi Šojić je oslovljava sa Milanka.
  • Mandatarova sekretarica (Milica Milša) se prvo zvala Meliza, a kasnije Melisa.
  • Glumica Teodora Živanović je tumačila novinarku u tri epizode u seriji. U prvoj se zvala Maja Stanković, zatim Leonida Palikuća i na kraju Kostanca (prezime nije pomenuto).
  • Iva Štrljić je glumila striptizetu koja se prvo zvala Tijana, a kasnije Suzana.
  • Drago Čumić je u drugom ciklusu tumačio policijskog inspektora, a od trećeg ciklusa profesora likovnog u penziji Severina Kukića (koji se u „Boljem životu” pojavio kao profesor Janković, zvani Mravojed).
  • Milan Antonić koji je tumačio Svirčevića od petog ciklusa, u četvrtom ciklusu u jednoj epizodi je tumačio auto-mehaničara koji je išao sa Bogojem da kupe auto.
  • Mihailo Laptošević je u prvom ciklusu tumačio telohranitelja Ozrena Soldatovića, a u četvrtom ciklusu sekretara u ambasadi.
  • U prethodnim ciklusima, ambasador se zvao Emeri a ataše Barimur, dok u pretposlednjoj epizodi desetog ciklusa, ambasador oslovljava atašea sa Emeri. Ambasadorovo ime u toj epizodi nije pomenuto.
  • U šestom ciklusu, u sklopu emisije Pod reflektorom, gost je bio Sretenović iz Demokratske renesanse, ali je u emisiji oslovljen kao Janković.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Radni naziv serije bio je „Stranka zdravog razuma”.[10]
  • Iako je scenarista najavio kraj serije, u odjavnoj špici poslednje epizode nije se pojavio uobičajeni natpis „kraj serije” već samo „kraj devedesete epizode”, što je, po mnogima, ostavilo otvorenim mogućnost nastavka serijala. Autor je najpre izjavio da je seriju nemoguće nastaviti sa ozbiljno okrnjenom ekipom, zahvalivši Branimiru Brstini što je pristao da u poslednjem ciklusu odigra glavnu ulogu[11]. Kasnije je, pak, istakao kako je radnja iscrpljena i zaokružena, te da oseća veliko olakšanje što je serija uopšte privedena kraju[12].
  • Istovremeno sa produkcijom poslednjeg ciklusa „Bele lađe”, produkcijska kuća „Gama” je otpočela snimanje filma „Tesna koža 5”, bez zvaničnog Pavićevog odobrenja. Između autora i produkcijske kuće, poveo se sudski spor oko autorskih prava, koji je Pavić dobio[13]. Ipak, uz određene poteškoće i nominalne izmene, produkcija „Tesne kože 5” (pod radnim nazivom „Besna koža”) je nastavljena. Premijera filma je bila najavljena za 2013. godinu, te se očekivalo da će izvesne izmene u radnji koje je donela „Bela lađa” biti anulirane, čime bi došlo do pojedinih anahronizama. Ipak, ni nekoliko godina kasnije, ovaj film nije prikazan.
  • Pri gostovanju u Požarevcu, glumac Aleksandar Dunić je izjavio da postoji mogućnost nastavka snimanja „Bele lađe” jer su se stvorili finansijski uslovi za snimanje. Po njegovoj izjavi, Milan Gutović je voljan da se vrati u seriju, a interesovanje da ponovo ugra ulogu Dimitrija Pantića pokazao je svojevremeno i Nikola Simić. Po njegovim tadašnjim navodima, čekala se „konačna reč” idejnog tvorca serijala Siniše Pavića.[14] Ipak, u narednim godinama nije došlo do realizacije ove ideje, a i Nikola Simić je u međuvremenu preminuo.
  • Osim u Srbiji, serija je emitovana i u Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Hrvatskoj.

Novogodišnji specijal[uredi | uredi izvor]

Tako je govorio Šojić je dvodelni novogodišnji specijal premijerno emitovan 1. i 2. januara 2013. Program se sastoji od scena iz serije Bela lađa kada je Srećko Šojić držao govore na različitim skupovima i sastancima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Datum emitovanja prve epizode, Pristupljeno 9. april 2013.
  2. ^ RTS :: „Bela lađa” bacila sidro, Pristupljeno 5. april 2013.
  3. ^ Umro Milenko Zablaćanski — Press Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. децембар 2008), Приступљено 5. април 2013.
  4. ^ „Преминуо Петар Краљ”. novosti.rs. Приступљено 2. 10. 2013. 
  5. ^ Blic Online | Gutović do sada zarađivao 2.000 evra po epizodi „Bele lađe”, Приступљено 5. април 2013.
  6. ^ Blic Online | Branimir Brstina umesto Milana Gutovića, Приступљено 5. април 2013.
  7. ^ Бела лађа Архивирано на сајту Wayback Machine (20. januar 2008), Košutnjak film
  8. ^ Bela lađa 5, RTS.
  9. ^ Najava 6. sezone, RTS
  10. ^ „Od decembra nova Pavićeva serija na RTS”. mondo.rs. Pristupljeno 2. 10. 2013. 
  11. ^ Siniša Pavić: Izdali su me glumci, ovo je kraj „Tesne kože”! : svet, Pristupljeno 5. april 2013.
  12. ^ Bela Ladja Kraj Serije Sinisa Pavic O Seriji — Youtube, Pristupljeno 5. april 2013.
  13. ^ Blic Online | „Košutnjak film”: Pavić ima sva autorska prava, Pristupljeno 5. april 2013.
  14. ^ „Aleksandar Dunić nastupa u Požarevcu”. ebranicevo.com. Pristupljeno 6. 12. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]