Belgijska Galija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rimska provincija Belgijska Galija oko 120. godine

Belgijska Galija (lat. Gallia Belgica) je bila rimska provincija koja se nalazila u današnjem južnom delu Holandije, Belgije, Luksemburga, severoistočne Francuske i zapadne Nemačke.[1] Domorodačko stanovništvo Belgijske Galije, Belgi, bili su neka vrsta mešavine između Kelta i Germana.

Galija Belgika je postala rimska provincija nakon Cezarovog osvajanja Galije. Tokom prvog veka je došlo da promene granica: severna Belgijska Galija je postala Donja Germanija, a istočni deo Belgike je postala Gornja Germanija. S druge strane ostatak Belgijske Galije je dobio neke teritorije na jugu, uključujući važni grad Rems. U vreme Dioklecijana od Belgijske Galije formirane su dve provincije Belgika Prima i Belgika Sekunda.

Teritorija Galije Belgike je posle propasti Rimskog carstva bila centar merovinškog kralja Hlodoveha. Kasnije je ova ista teritorija bila srce Karolinškog carstva, države Karla Velikog.

Glavni grad provincije je prvo bio grad Rems, a kasnije Trir (Augusta Treverorum).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Belgijska Galija”. Znanje sveta. Pristupljeno 26. 1. 2021. [mrtva veza]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]