Бели дуд
Beli dud | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Pleme: | |
Rod: | |
Vrsta: | M. alba
|
Binomno ime | |
Morus alba |
Beli dud (Morus alba) je vrsta duda, poreklom iz srednje i istočne Azije. U Evropu je prenet u srednjem veku. Kod nas je odomaćena vrsta i često se javlja spontano, naročito pored reka.
Opis[uredi | uredi izvor]
Beli dud je visine do 20 metara. Krošnja mu je okrugla, a kora u mladosti žućkasta i glatka, kasnije sivosmeđa i duboko ispucala. Mladi su izbojci goli ili slabo dlakavi, žutosivi, sadrže mlečni sok, kao i lisne peteljke. Pupoljci su široko jajoliki, oko 6 mm veliki, smeđosivi, sa 6 ljusaka. Listovi su naizmenični, široko jajoliki, 6-14 cm dugi, 4-10 cm široki, jednostavni ili ređe sa 2-3 nepotpuno izražena režnja, srcolike osnove. Lisna površina sa gornje strane svetlozelena, a sa donje strane zelenosiva, sa kratkim belim dlačicama duž nerava. Peteljka duža od 2 cm. Muški cvetovi u valjkastim resama i sastavljeni od četvoročlanog perigona i četiri prašnika. Ženski cvet nakon oplodnje daje složen jestiv plod dudinju (murva), koji dozreva krajem juna. Boja ploda varira od bele do ljubičaste.
-
Beli dud kroz 4 sezone.
-
Varijabilni oblik lista belog duda.
-
Plodovi belog duda - dudinje.
-
Larva svilene bube na listu belog duda.
Upotreba[uredi | uredi izvor]
Beli dud se uzgaja od davnina u srednjoj i južnoj Evropi radi jestivih plodova (dudinja) i listova koji služe kao hrana gusenicama svilene bube. Dudinje se upotrebljavaju i za proizvodnju rakije (dudovača). Drvo je slično bagremovom, jako, otporno i lako se glača. Upotrebljava se u stolarstvu i drvnoj industriji.
Uslovi sredine[uredi | uredi izvor]
U mladosti raste brzo. Dobro podnosi orezivanje. U nižim predelima nije osetljiv na mraz i može izdržati niske temperature i do -20°C. Na većim visinama trpi od mraza. Dobro podnosi zasenu. Veoma je otporan na sušu. U odnosu na zemljište ima skromne zahteve, može da raste čak i na zaslanjenim. Korenov sistem je dobro razvijen te je pogodan za vezivanje pokretnih, erozivnih zemljišta. Na peščanim zemljištima može podneti zasipanje peskom do 2/3 svoje visine. Lako se razmnožava setvom (u proleće), reznicama, poluodrvljenim reznicama (tokom leta), korenovim reznicama i položenicama. Daje obilne izdanke iz panja.
Značaj u ozelenjavanju[uredi | uredi izvor]
Uzgaja se u drvoredima, živim ogradama, parkovima i baštama. Prednost pri sadnji imaju muške jedinke, zato što ne plodonose. Ženske i jednodome jedinke duda obilato plodonose, a njihovi brojni plodovi izuzetno mnogo prljaju prostor oko stabala, te se moraju svakodnevno uklanjati.
U kulturi su ponikle mnoge sorte (oko 400) i forme, različite po obliku i boji lista, obliku krošnje, boji plodova i dr. [1]
Postoji više ukrasnih formi i varijeteta:
- M. a. ’Aurea’ - mladi izdanci i listovi zlatno-žuti.
- M. a. ’Macrophylla’ - forma veoma krupnih listova (do 22 cm).
- M. a. ’Nana’ - nisko drvo guste, okruglaste krošnje.
- M. a. ’Pendula’ - drvo visoko oko 4 m sa tankim, dugim, do zemlje povijenim granama. Izuzetno atraktivna forma, Jedna od najčešće korišćenih formi belog duda na zelenim površinama. Atraktivan je u svakom periodu godine. Primeren je kako parkovskim površinama tako i urbanom gradskom jezgru.
- M. a. ’Pyramidalis’ - drvo visoko preko 5 m sa uskopiramidalnom krunom i granama usmerenim ka vrhu.
- M. a. var. alba - dudinje bele.
- M. a. var. tatarica - manje drvo guste krošnje. Listovi su sitni, a plodove cvasti tamnocrvene.
-
Žalosni dud (Morus alba ’pendula’) na Kalemegdanu tokom zime
-
Žalosni dud (Morus alba ’pendula’) na Kalemegdanu tokom leta
-
Žalosni dud (Morus alba ’pendula’) na niškom keju
-
Žalosni dud (Morus alba ’pendula’) ispred Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu
-
Pogled sa Kalemegdana na Novi Beograd kroz krošnju žalosnog duda tokom zime
-
List belog duda
-
Beli dud u parkovima Niša
-
Morus alba
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Vukićević, Emilija (1982), Dekorativna dendrologija (2. izd.), Beograd: Privredno finansijski vodič, str. 243—244