Белоглави суп

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Beloglavi sup
Beloglavi sup u letu
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Accipitriformes
Porodica: Accipitridae
Rod: Gyps
Vrsta:
G. fulvus
Binomno ime
Gyps fulvus
(Hablizl, 1783)
  prostor celogodišnjeg prebivališta

Beloglavi sup (lat. Gyps fulvus) je vrsta lešinara srednje veličine.[2] Visine je od 95-110 cm, ima raspon krila od 230-265 cm.[3] Prosečna masa iznosi između osam i devet kilograma, a pojedini primerci mogu dostići masu i do jedanaest kilograma.[4]

Osnovno perje je riđe braon, dok su letna pera mrka.[2] Odrasle ptice se razlikuju po tome što imaju belu paperjastu kragnicu pri osnovi vrata, dok je kod mladih ona smeđa. Noge su snažne sa tupim kandžama koje se ne savijaju. Ptica dostiže zrelost sa 4-5 godina.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Hrana su mu uginule životinje, čime sprečava širenje zaraza i na taj način vrši „prirodnu reciklažu“.[4]

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Beloglavi sup gnezdi se u klisurama reka na strmim krečnjačkim stenama. Ženka snosi samo jedno jaje u periodu od kraja januara do početka aprila. Na jajetu leže na smenu oba roditelja od 52 do 57 dana. Mladunac posle tri meseca može da leti, ali je i dalje nesamostalan i zadržava se u blizini gnezda i roditelja do jedne godine starosti, kada počinje da luta sve do pune zrelosti.[2]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Naseljava suptropski klimatski pojas, oblast Mediterana, od Magreba sve do Himalaja. Severne granice naseobina su Kavkaz i Krim, dok su one južne Sahara, Arabijska pustinja i visoravan Dekan u Indiji.[2]

Njegova gnezdilišta u Srbiji su u klisurama reka Uvac, Mileševka i Trešnjica na zapadu i jugozapadu države.[3] Odrasle ptice se koncentrišu kolonijalno na širem prostoru gnežđenja, dok mlade lutaju na velikim distancama. Ranije je često bio lovljen i trovan. U Srbiji, brojnost mu je u porastu zbog unapređenja zaštite i prihranjivanja[3].

Migracije[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući Fondu za zaštitu ptica grabljivica pri beogradskom Institutu za biologiju „Siniša Stanković“, beloglavi sup je spasen od izumiranja na teritoriji Srbije. Takođe prstenovanjem ptica saznalo se i nešto više o njihovom životu. Tako jedan od supova markiranih na Uvcu pronađen od ornitologa na stalnom staništu u Judejskoj pustinji u Izraelu. Kasnije je još pet ptica sa Uvca pronađeno na istoj lokaciji, dok je sedam supova prstenovanih u Izraelu, locirano na staništu u Srbiji.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2017). Gyps fulvus (amended version of 2016 assessment)”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  2. ^ a b v g Fond za zaštitu ptica grabljivica - Beograd: „Beloglavi sup“, pristup 19.4.2013
  3. ^ a b v Ptice: Ptice Srbije i područja od međunarodnog značaja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. septembar 2015), Dragan Simić, Slobodan Puzović, pristup 19.4.2013
  4. ^ a b Zlatar: „Beloglavi sup (Gips fulvus)“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. april 2013), pristup 19.4.2013

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]