Beloruska Sovjetska Socijalistička Republika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Белоруска Совјетска Социјалистичка Република
Položaj Beloruske SSR
Glavni gradSmolensk (1919)
Minsk (1919-1991)
Službeni jezikbeloruski, ruski, poljski i jidiš
Vladavina
Istorija
Stvaranje i nezavisnost
 — Osnivanje1. januara 1919.
 — U sastavu Sovjetskog Saveza od30. decembra 1922.
 — Nezavisnost25. decembra 1991.
(72 god.)
Geografija
Površina
 — ukupno207.600 km2(Šesta u SSSR)
 — voda (%)zanemarivo
Stanovništvo
 — 1989.10.151.806(Peta u SSSR)
 — gustina48,9 st./km2
Ekonomija
ValutaSovjetska rublja
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +3
Internet domen.su

Beloruska SSR je odlikovana:
Ordenom Lenjina

Beloruska Sovjetska Socijalistička Republika (blr. Беларуская Савецкая Сацыялістычная Рэспубліка; rus. Белору́сская Сове́тская Социалисти́ческая Респу́блика) je bila jedna od republika koje su sačinjavale Sovjetski Savez. Jedna je od zemalja osnivačica Sovjetskog Saveza 1922. godine, zajedno sa Ukrajinskom SSR, Transkavkaskom SFSR i Ruskom SFSR.

Beloruska SSR je prvobitno bila konstituisana kao Sovjetska Socijalistička Republika Belorusija, 1. januara 1919. godine, koja je postojala sve do 1922, kada je njen status konačno definisan. Belorusija je za vreme Drugog svetskog rata bila jedna od sovjetskih republika koje su nacisti u celosti okupirali.

Iako je Beloruska SSR bila sastavni deo SSSR, imala je sopstveno sedište u Ujedinjenim nacijama, i spada u zemlje osnivače UN, isto kao i Ukrajinska SSR.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Počeci[uredi | uredi izvor]

Tokom Prvog svetskog rata, bojišnica na Istočnom frontu bila je udaljena 100 km od Minska, tada glavnog grada Zapadne Oblasti Ruske Imperije. Po početku Oktobarske revolucije 7. novembra 1917. godine po novom kalendaru, Sovjet radnika i vojnika u Minsku zauzeo je grad.

Februara 1918. godine, nakon neuspelih dogovora oko konačne verzije Brest-litovskog mira Nemci su okupirali velik deo Minskog governatorata, zbog čega je sedište Zapadne Oblasti premešteno u Smolensk. Četiri dana nakon početka nemačke okupacije, u Minsku je proglašena Beloruska Narodna Republika, de facto marionetska država Nemačke.

Osnivanje sovjetske republike[uredi | uredi izvor]

Belorusija je 25. marta 1918. godine proglasila nezavisnost od Ruskog carstva. Nakon nemačkog povlačenja pred kraj Prvog svetksog rata, ova republika je ukinuta. Prvog januara 1919. godine u Smolensku je proglašena Sovjetska Socijalistička Republika Belorusija, čiji je istočni deo teritorije inkorporiran u Rusku SFSR, a zapadni u Litvansko-Belorusku Sovjetsku Socijalističku Republiku. Ovu republiku srušila je poljska vojska prilikom poljskog napada na sovjetsku Rusiju 1919. godine.

Nakon okončanja Poljsko-sovjetskog rata i sklapanja mirovnog ugovora u Rigi, marta 1921. godine, zapadna polovina Belorusije pripala je Poljskoj, a u istočnom delu ponovo je proklamovana SSR Belorusija sa glavnim gradom Minskom. SSR Belorusija je 30. decembra 1922. godine bila jedna od zemalja osnivačica Sovjetskog Saveza, nakon čega je promenila ime u Beloruska Sovjetska Socijalistička Republika.

Teritorija Beloruske SSR povećana je 1924. i 1926. godine, kada su joj pridružene istočne pokrajine koje si je Ruska SFSR priključila mirovnim ugovorom u Rigi, 1921. godine. Time se površina republike povećala sa 51.800 četvornih kilometara na 124.320, a populacija sa 1,5 miliona na gotovo 5 miliona stanovnika.[2]

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Septembra 1939. godine, Sovjetski Savez je anektirao istočni deo Poljske, odnosno zapadnu Belorusiju i taj deo teritorije pripojio Beloruskoj SSR. Deo oko grada Vilnjusa 1940. godine je izdvojen iz Beloruske SSR i priključen novoosnovanoj Litvanskoj SSR.

Napadom Nemačke na Sovjetski Savez 1941. godine, određen broj Belorusa je, nakon negativnog iskustva sa kolektivizacijom i čistkama, dočekao Nemce kao osloboditelje. Međutim, Nemci su nameravali da 25% Belorusa podvrgnu germanizaciji, 75% proteraju ili pobiju, te da teritoriju Belorusije podele Litvaniji i Ukrajini. Tokom tri godine okupacije, Nemci su uništili velik broj sela, vršili masovne egzekucije Jevreja i ostale zločine. Za vreme rata ukupno je stradalo 2 miliona stanovnika Belorusije.[3]

Posleratno razdoblje[uredi | uredi izvor]

Nakon Drugog svetskog rata, Beloruska SSR je, uz Rusku SFSR i Ukrajinsku SSR, dobila mesto u Organizaciji ujedinjenih nacija, čime je bila jedna od zemalja osnivačica UN. Ovaj potez bio je deo dogovora između Sovjetskog Saveza i SAD, kojim je SSSR trebalo da stekne određeni balans u Skupštini UN. Naime, SSSR je bio mišljenja da je sastav Veća daleko više išao u korist Zapadnog bloka, uzevši u obzir broj tadašnjih kapitalističkih i socijalističkih zemalja u svetu.

Nakon pokušaja državnog udara pritiv Gorbačova od strane grupe sovjetskih oficira, Vrhovni sovjet Belorusije proglasio je nezavisnost 25. avgusta 1991. godine. Beloruska SSR je preimenovana u Republiku Belorusiju 19. septembra 1991. godine. Belorusija je, zajedno sa Rusijom i Ukrajinom, 8. decembra 1991. godine, bila potpisnica Bjaloveškog ugovora, kojim je osnovana Zajednica nezavisnih država. Sovjetski Savez priznao je nezavisnost Belorusije 25. decembra 1991. godine.

Funkcioneri Beloruske SSR[uredi | uredi izvor]

Spomenik Lenjinu u Minsku
Spomenik herojima Velikog otadžbinskog rata kod Bobrujska

Predsednici[uredi | uredi izvor]

Premijeri[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Founding Member States”. research.un.org (na jeziku: engleski). Biblioteka Daga Hamaršelda pri UN. 26. jun 1945. Pristupljeno 1. septembar 2022. 
  2. ^ „Belarus”. Lcweb2.loc.gov. 25. 03. 1918. Pristupljeno 19. 03. 2013. 
  3. ^ „Belarus”. Lcweb2.loc.gov. 01. 09. 1939. Pristupljeno 19. 03. 2013. 
  4. ^ cahoon, ben. „Belarus”. Worldstatesmen.org. Pristupljeno 19. 03. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]