Belfegor
Belfegor, prvobitno bog plodnosti, koga su Moabićani obožavali u obliku falusa[1], u Starom zavetu postaje jedan od demona, a Kabala mu pripisuje vlast nad šestom zlom sefirom.
U hrišćanskoj demonologiji, Belfegor je inkarnacija taštine i lenjosti – po Tomi Akvinskom, možda i najgoreg od sedam smrtnih grehova – jer ima za posledicu neznanje koje ljude vodi na stranputicu.[2]
Priča se da je Belfegor jednom prilikom došao na Zemlju, gde se neko vreme prepustio seksualnim zadovoljstvima, ali je ubrzo pobegao u pakao, srećan što tamo nema supružničkih odnosa. Ipak, optužba za mizoginiju čini se da je neopravdana, jer se Belfegor često pojavljuje u obliku lepe devojke.