Đovani Lorenco Bernini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Бернини)
Đovani Lorenco Bernini
autoportret iz 1623.
Lični podaci
Datum rođenja(1598-12-07)7. decembar 1598.
Mesto rođenjaNapulj, Napuljska kraljevina
Datum smrti28. novembar 1680.(1680-11-28) (81 god.)
Mesto smrtiRim, Papska država

Đovani Lorenco Bernini (ital. Giovanni Lorenzo Bernini;[1][2][3][4] Napulj, 7. decembar 1598Rim, 28. novembar 1680) je bio italijanski barokni umetnik, vajar i značajan predstavnik baroka u arhitekturi Rima.[5] Kao arhitekta, on je imao nekoliko suparnika od kojih je najznačajniji bio Frančesko Boromini. A kao vajar Bernini je bio bez stvarnog suparnika.

Počeci[uredi | uredi izvor]

Đovani Lorenco Bernini se rodio u Napulju kao sin slikara i skulptora Pijetra Berninija, poreklom Firentinca, kod koga je izučio skulptorski zanat.[6] Bernini je već u ranoj mladosti postao očev stvarni saradnik.[7] Pretpostavlja se da je 1605. godine, sa svojim ocem prešao u Rim gde se za darovitog dečka naročito zainteresovao Mafeo Barberini, budući papa Urban VIII.[8] I stvarno, čim je stupio na papski presto, on je Berninija uzeo u svoju službu.[9] Bernini je već sa nepunih 25 godina, svojim zaslugama na papskom dvoru bio nagrađen ordenom Hrista i titulom viteza. Prva zvanja su mu bila direktor livnice Sant Anđela i inspektor fontana na trgu Navone, zatim postaje glavni arhitekta crkve Sv. Petra, dakle, centralna figura u umetničkom svetu Rima, a ubrzo i najčuveniji umetnik u celoj Evropi.[10] Najmoćnije ličnosti obraćale su mu se sa najvećim laskanjem i skoro ponizno, kad su tražile da im on izradi portret (Rišelje, engleski kralj Čarls I).

Pismo koje mu Luj XIV šalje po specijalnom izaslaniku pozivajući ga u Francusku, takvo je „kao da se neka velika sila obraća drugoj velikoj sili." Luj ga je pozvao 1665. godine da projektuje Luvr. Do ostvarenja projekta nije došlo mada je Bernini primljen u Francuskoj sa najdubljim poštovanjem.[11]

Arhitektonska dela[uredi | uredi izvor]

Crkva Sant Andreja u Rimu, Italija

Bernini je u Rimu sagradio niz građevina koje su znatno doprinele specifičnom izgledu ovog grada. Najčuvenija dela su mu crkva Sant Andreja na Kvirinalu, kolonada pred crkvom Sv. Petra u Rimu, Skala Ređa (kraljevske stepenice) u Vatikanu.

Skulptorska dela[uredi | uredi izvor]

Od njegovih skulptorskih dela iz mladosti čuveni su komadi koje je radio po narudžbini kardinala Šipiona Borgezea (ital. Scipione Borghese), a to su David, Enoj nosi svog oca Anhiza, Otmica Prozerpine i Apolon i Dafne. David nameće poređenje sa istimenim skulpturama od Donatela, Verokija i Mikelanđela, sa kojima spada u isti rang i po obradi i po snazi i po originalnosti. Dok su sve tri ranije statue tretirane statično, Bernini, kao pravi barokni vajar, bira sam momenat kada David poteže kamenom iz praćke.[12]

Naročito je karakteristična za stil zrelog baroka čuvena grupa Ekstaza Sv. Tereze koja ukrašava oltarsku nišu u crkvi Santa Marija dela Vitorija u Rimu.

Bernini je takođe izveo niz skulptorskih i arhitektonsko-dekorativnih radova u unutrašnjosti Crkve Sv. Petra. To su pompezna Stolica Sv. Petra, koju nose četiri apostola, Statua Sv. Longina, kao i jedan deo statua na kolonadi pred crkvom.

U dekor Crkve Sv. Petra spadaju i njegovi čuveni nadgrobni spomenici papa Urbana VIII i Aleksandra VII.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Bernini, Gian Lorenzo”. Oxford Dictionaries. Oxford University Press. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  2. ^ „Bernini”. Merriam-Webster Dictionary. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  3. ^ „Bernini”. The American Heritage Dictionary of the English Language (5th izd.). Boston: Houghton Mifflin Harcourt. 2014. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  4. ^ „Bernini”. Collins English Dictionary. HarperCollins. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  5. ^ „Gian Lorenzo Bernini”. Encyclopædia Britannica Online. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 6. 12. 2012. 
  6. ^ Gallery.ca Arhivirano 2010-03-31 na sajtu Wayback Machine. Gale, Thomson (2004). „Gian Lorenzo Bernini”. Encyclopedia of World Biography.  For list of Bernini's siblings, see Franco Mormando, Bernini: His Life and His Rome (Chicago: University of Chicago Press, 2011), pp. 2–3.
  7. ^ Poséq, Avigdor W.G. „On Physiognomic Communication in Bernini”. Artibus et Historiae. 27.54 (2006).  More correctly and more specifically, it was Pope Paul V who after first attesting to the boy Bernini's talent, famously remarked: 'This child will be the Michelangelo of his age,' as reported by Domenico Bernini (see F. Mormando, Domenico Bernini's Life of Gian Lorenzo Bernini, 2011, pp. 98 and 100.
  8. ^ For the newly rediscovered bust of the Savior, see Pietro and Gian Lorenzo Bernini: Bust of the Savior. With an essay by Andrea Bacchi, New York: Andrew Butterfield Fine Arts, 2016. For the other collaborative works, see the 2017 Galleria Borghese exhibition catalogue, Bernini (eds. Andrea Bacchi and Anna Coliva [Milan: Officina Libraria, 2017), respectively pp. 38-41, 68-71, 48-53 and 28.
  9. ^ Schama, Simon (2006). Simon Schama's Power of Art. London: BBC. str. 111–125 — preko Print.  Unfortunately Schama's popularizing version of Bernini's life, done for TV, is not always factually accurate, repeating old unsubstantiated legends.
  10. ^ For a more nuanced, cautious discussion of the traditional hagiographic view of Bernini as "fervent Catholic" and of his art as simply a direct manifestation of his personal faith, see Mormando, "Bernini's Religion: Myth and Reality," pp. 60–66 of the Introduction to his critical, annotated edition, Domenico Bernini, The Life of Gian Lorenzo Bernini, University Park, Penn State U Press, 2011.See also the same author's article, 'Breaking Through the Bernini Myth' in the online journal, Berfrois, 11 October 2012: [1]
  11. ^ Briggs, Martin S. „The Genius of Bernini”. The Burlington Magazine for Connoisseurs. 26.143 (1915): 197—202. 
  12. ^ Boucher, Bruce (1998). Italian Baroque Sculpture. Thames & Hudson (World of Art). str. 134–42. ISBN 0500203075. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]