Bidermajer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karl Špicveg jedan od tipičnih slikara epohe bidermajera „Nedeljnja šetnja“
Dnevni boravak u stilu bidermajera oko 1830. godine
Enterijer u stilu bidermajera u Berlinu
Bidermajer salon porodice Barlovac u Konaku kneginje Ljubice
Kuća u stilu bidermajer, Josif Kornhausel

Bidermajer (nem. Biedermeier) je period između Kongresa u Beču (181415. god.) i Buržoaske revolucije (1848. god).[1]Smatra se da je to poslednji period pre industrijalizacije. To je umetnički pravac i životni stil u prvoj polovini 19. veka u nemačkom govornom području.

Nastanak naziva[uredi | uredi izvor]

Sam naziv bidermajer prvi je upotrebio Jozef Viktor von Šefel. Naziv je dobijen kombinacijom dveju izmišljenih malograđanskih i satiričnih likova u Minhenskom časopisu Fliegende Blätter (nem. "Летећи листови") gospode Bidermana i Bumenmajera.[2] Najviše jedinstvo sloga je dobio u primenjenoj umetnosti u nameštaju, porcelanu i tekstilu.[3] Bidermajer je postao sinonim za estetiku buržoazije.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Vezan je za buržoaski racionalni i sklon jednostavnosti stav, koji se ispoljio kroz modu, umetnost, dizajn nameštaja i književnost tog vremena. Bidermajer se odlikuje praktičnošću, linearnošću i komforom. Bidermajer je građansko razdoblje ampira (otuda i naziv građanski ampir), plemićko-građanskog stila koji proizilazi iz klasicizma. Znači iako je potekao iz ampir stila, koji je prevladavao do 1814. godine Bidermajer unosi u kratkom vremenu takve novine u estetici i oblikovanju primenjene umetnosti koje će ga zauvek napraviti avangardom savremenog dizajna. U prvoj polovini 19. veka buržoazija se finansijski polako izjednačavala sa aristokratijom, pa je mogla sebi da priušti proizvode koji su joj pre bili nedostupni, kao na primer srebro, tapacirani nameštaj i porcelansku keramiku čije cene su zbog uvođenja manufakturne proizvodnje znatno pale. Ukusi vladajućih klasa su se sve više podudarali, ali s druge strane građanska klasa nije još imala mogućnosti da stiče veća imanja i zgrade, pa je ovaj stil, nalik današnjem vremenu bio zastupljeniji i adaptiraniji za gradske ambijente.

Bidermajer preuzima forme stila ampir ali ih omekšava uvođenjem zaobljenih linija. Nameštaj u stilu bidermajer je lišen suvišnih ukrasa tako da njegove elegantne i fluidne konture u potpunosti dolaze do izražaja a utisak koji ostavlja može biti iznenađujuće moderan. Nameštaj je funkcionalan i udoban i može delovati jednostavno u odnosu na monumentalan ili kitnjast nameštaj prethodnih epoha.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Bidermajerska arhitektura otkriva odmak od romantizma natrag ka klasicizmu, ali sa većim fokusom na realizam, esencijalno je varijanta klasicisma. Istorijski gledano, bidermajer ima korelacije sa ampir stilom u Francuskoj i regent stilom u Engleskoj, ali je svedeniji od svojih savremenika. Sa sve većom urbanizacijom koja je bila karakteristična za period desio se porast u konstrukciji početkom devetnestog veka. Stil karakterizuju monumentalne građevine ovog perioda, stil je ultimativno bio namenjen novonastaloj srednjoj klasi i buržoaziji.[4] Josif Kornhausel (Joseph Kornhäusel) je znameniti i verovatno najpoznatiji arhitekta bidermajera, ostavljajući veliki trag u Beču i njegovoj okolini.

Kroz jedinstvo jednostavnosti i funkcionalnosti, bidermajerska neoklasična arhitektura stvorila je tendencije presudnog značaja za arhitekte Bečke secesije, naročito Jozefa Hofmana[5], bauhaus i arhitekturu 20. veka.

Bidermajer u umetnosti[uredi | uredi izvor]

Bidermajer se javlja u umetnosti pre svega se inspirišući u modnom romantizma, pre svega u slikarstvu:

ili kompozitor;

Bidermajer kao stil u nameštaju[uredi | uredi izvor]

Najviše jedinstva u stilu se pokazuje u umetnosti nameštaja u doba stila bidermajera. Bidermajer se karakteriše u odnosu na empir jednom intimnijom atmosferom i minitirizijacijom razmere, naglašavanjem udobnosti i to naročito kod sedećeg nameštaja, povećanoj funkcionalnosti. Prvi primerci ovakve umetnosti su nastali u Beču gde je delovao engleski nameštaj kao primer. Tipični primerci za bidermajer su mali nameštaj kao noćni stolčići. Tipični primeri nameštaja ovog stila su lake stolice i sofe, ljupke komode, pisaći stolovi, vitrine sa staklom i police za knjige. Na bidermajer period uticali su svi stari stilovi od renesanse do Luj XVI i Austrijskog carstva. Opšta odlika perioda je mešavina stilova i traganje za udobnošću, velika raznovrsnost krupnog nameštaja, stolica i fotelja. Često su upotrebljavana duboko ušivena dugmad na sedištima, gurtne i čipke za pokrivanje spojeva na drvetu i tapacirungu. Korišćene su i razne vrste drveta, obično tamne nijanse, sa inkrustracijama ćilibara i sedefa, primenjivana je kuvana koža, hartija i gvožđe. Bidermajer period je smatran za tipično nemački fenomen i kroz njega se ispoljavaju prvi rezultati industrijalizacije, standardizovani konfekcijski komadi, jednostavnost forme, funkcionalnost i moderni metodi distribucije.

Dizajn nameštaja je zasnovan na osnovnim geometrijskim oblicima kao što su kvadrat, trougao, krug i elipsa, koji su ukombinovani tako da čine skladnu celinu. Kod komoda, ormana i sekretera u pravougaonu površinu može biti upisan trougao, krug, polukrug ili elipsa. Nameštaj oblih linija, poput stolova, stolica i sofa, odlikuje se kombinovanjem krivina i kontra – krivina čime se postiže dinamičan efekat, a ovi komadi su posebno originalni i elegantni. Težnja za suprotstavljanjem konkavno i konveksno izvijenih kontura ogleda se i u popularnosti oblika lire, koji se često javlja u vidu podupirača malih stolova ili na naslonima stolica. Jedan od originalnih bidermajer izuma je sekreter u obliku lire. Sfera je još jedan od geomatrijskih oblika koji se javlja na nameštaju, bilo kao dekorativni element u vidu malih kugli najčešće crne boje, bilo kao forma celog komada nameštaja. Među najsloženije, najoriginalnije i najlepše komade bidermajer nameštaja spadaju stočići za ručni rad u obliku globusa ili polulopte.

Najimpozantniji komad nameštaja u salonu je sekreter koji je rigidniji i masivniji od ostalih tipova nameštaja i ima reprezentativnu ulogu. Obično je četvrtastog oblika i velikih proporcija i kao takav se smatra muškim tipom nameštaja. Njegova spoljašnjost sa uravnoteženo raspoređenim masama, ponekad sa trouglastim zabatom i stubovima na bočnim ivicama, podseća na arhitekturu. U donjem delu on najčešće ima tri fioke, srednji deo čini površina za pisanje koja se obara otkrivajući mnoštvo malih fijoka i pregrada raspoređenih oko centralne niše, čiji raspored takođe podseća na arhitektonsku fasadu. Unutrašnji deo je često raskošnije i detaljnije dekorisan od stroge spoljašnjosti sekretera, uz korišćenje skupocenijih ili barem drugačijih materijala. Među unutrašnjim fijokama skrivena je jedna, ili više tajnih, „nevidljivih“, fijoka koje se otvaraju pomoću specijalnog mehanizma i u kojojima se čuvaju posebno vredna dokumenta, čija sadžina ne bi smela da dospe u javnost. Gornji deo sekretera može biti u vidu elementa sa dvokrilnim ili trokrilnim vratancima ili sa fijokom koja se zapravo izvlači i služi kao površina za pisanje kada je čovek u stojećem položaju. Gornji deo može biti uži u odnosu na donji deo ili lučno zaobljen. Sekreter može imati i zaobljene elemente, a od tradicionalne četvrtaste forme najviše se udaljava takozvani sekreter-lira, koji je potpuno zaobljen i predstavlja jedan od najoriginalnijih tipova bidermajer nameštaja.

Nasleđe i uticaj[uredi | uredi izvor]

Bidermajer u srpskom slikarstvu, deo kolekcije Galerije Matice srpske

Iako istorijski period i stil nisu puno cenjeni sem možda muzike, kao na primer Šubert (Franz Schubert), u poslednje vreme se sve više prepoznaje njegov značaj. Bidermajer i dalje ima savremen osećaj zbog odbijanja da se zadovolji recikliranjem istorijskih stilova (ali priznaje svoju neoklasičnu inspiraciju), princip koji je često izgubljen u poplavama preporoda koji su prevladavali, počevši od gotike posle 1840-ih. Bidermajer je uveo sveobuhvatan napredak u logistiku svakodnevnog života. Signalizirao je pronalazak ne samo jednostavnosti i utilitarizma već i dolaska, u određenoj meri, domaćinstva kakvog ga mi poznajemo i u tom procesu modernog dizajna i modernog življenja. Njegov uticaj će biti veliki, bidermajer je prethodnik mnogih modernih stvari: Bečke secesije i Bečke radionice posebno, čije je lidere dosta inspirisao zahvaljujući svojim bečkim korenima, ali i Pokreta umetnosti i zanatstva, secesije, ar deko-a, bauhas-a i modernog dizajna posle Drugog svetskog rata.[6]

Početkom 20. veka, zahvaljujući arhitektama Aldofu Los, Peter Berensu, Oto Vagneru, Jozefu Hofmanu kasnije i Ludvigu mis van der Rou, čija su dela bila inspirisana bidermajerskim dizajnom i konforom, reafirmisao kao jedan avangardni stil i preteča modernog koncepta unutrašnje dekoracije. Savremenost bidermajerskog dizajna je tako definitivno priznata te se kao autentični stil očuvao do današnjih dana.

U vreme Bidermajera je po prvu put u Evropi nastao istinski interes za prirodu uopšte, i posebno za botaniku. Stil negovanja cveća, bašti i vrtova se od tada razvijao nezavisno i van tokova francuske škole pejzažne arhitekture koja je smatrala cveće i drveće u vrtovima kao sastavni deo enterijera stanova i kuća. Iz Bidermajera se danas razvio i cvećarski zanat, ponekad i hobi, u dizajniranju buketa (naročito za venčanja), korpi, nakita, torbi i slično. U principu se koriste jeftini i lako dostupni materijali, trake, perle, sveće, u kombinacijama sa cvećem i/ili drugim biljnim ukrasima.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 77. ISBN 86-19-00635-5. 
  2. ^ Prehledny kulturni slovnik Mlada Fronta, Praha
  3. ^ Priručni slovnik naučni ČS Akademia vied, Praha 1966.
  4. ^ Historical Dictionary of Neoclassical Art and Architecture, by Allison Lee Palmer. Page 37
  5. ^ Vienna: City of Modernity, 1890-1914 By Tag Gronberg. Page 124
  6. ^ https://www.nytimes.com/2006/12/01/arts/design/01bied.html

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Přehledný kulturní slovnik Mladá Fronta Praha 1964.
  2. PSN ČS Akademia vied Praha 1964.