Bitka kod Solferina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Solferina
Deo Austrijsko-sardinijski rat

Napoleon III u bici kod Solferina
Vreme24. jun 1859.
Mesto
Solferino, Italija
Ishod francusko-sardinijska pobeda
Sukobljene strane
Francuska Drugo francusko carstvo
Kraljevina Italija Kraljevina Pijemont-Sardinija
 Austrijsko carstvo
Komandanti i vođe
Napoleon III
Viktor Emanuel II
Franc Jozef I
Jačina
138.000[1] 129.000[1]
Žrtve i gubici
Francuski:[2]
1.622 poginulih
uključujući 117 oficira
8.530 ranjenih
1.518 nestalih
Sardinijski:[2]
691 poginulih
uključujući 49 oficira
3.572 ranjenih
1.258 nestalih
Austrijski:[2]
2.386 poginulih
uključujući 94 oficira
10.634 ranjenih
9.290 nestalih

Bitka kod Solferina je bitka između Francuske i Pijemonta-Sardinije sa jedne strane i Austrije sa druge strane. Bitka se odigrala 24. juna 1859. Bila je to odlučujuća bitka Austrijsko-sardinijskog rata, u kojoj su pobedili Francuska i Sardinija pod vođstvom Napoleona III i Viktora Emanuela II.

Pred bitku[uredi | uredi izvor]

Italija je dugo vremena bila podeljena između Francuske, Austrije, Španije i Papske države. Početni sukob Austrijsko-sardinijskog rata je bila bitka kod Montebela (1859) 20. maja 1859. Austrijske snage su tu bile tri puta brojnije, ali Francuzi su pobedili, pa je austrijski glavnokomandujući postao još oprezniji. Početkom juna Đuljaji je bio blizu železničkoga čvora u Mađentu sa dosta razvučenom vojskom. Napoleon je napao čeono preko Tičina sa delom snaga, a sa drugim delom je napao severnije da bi sa boka napao Austrijance. Francuski plan je uspeo pa su se Austrijanci morali povući dosta daleko do tvrđava u istočnoj Lombardiji, gde je grof Đuljaji smenjen.

Zapovedništvo je preuzeo sam car Franc Jozef I, osećajući da će to biti jednostavan zadatak da se odbrani dobro utvrđena austrijska teritorija iza reke Minčio. Franc Jozef će prvi i poslednji put komandovati u bici kod Solferina. Pijemontska i francuska armija su napredovali i zauzeli su Milano i krenuli su istočno da poraze Austriju pre nego što može Pruska da dođe u pomoć. Austrijanci su sazanali da su se Francuzi zaustavili kod Breše, pa su odlučili da ih iznenade naglim prelaskom u napad. I Francuzi su krenuli u ofanzivu, ali nijedna strana nije znala gde se nalazi druga strana sve dok se nisu sreli. Austrijski 7. korpus je bio razdvojen od glavnine snaga i uspeli su da odbrane Pocelongo. Ostali deo austrijske vojske se povukao i prepustio nekoliko gradova Francuzima. U isto vreme u severnom delu Lombardije su italijanski dobrovoljci „Alpski lovci“ pod zapovedništvom Đuzepea Garibaldija pobedili Austrijance kod Varezea i Koma.

Bitka[uredi | uredi izvor]

U bici je učestvovalo oko 200.000 vojnika. Bila je to najveća bitka posle bitke kod Lajpciga 1813. Austrijsku vojsku je predvodio austrijski car Franc Jozef. Posle poraza u toj bici car više nikad nije predvodio vojsku. Bitka je bila od ogromnoga značaja u procesu ujedinjenja Italije.

Bitka je trajala oko 9 sati i poginulo je 2.386 austrijskih vojnika, a 10.634 je ranjeno, a 9.290 je nestalo ili zarobljeno. Saveznička vojska je imala 2.313 mrtva, 12.102 ranjenih i 2.776 nestala ili zarobljena. Ranjeni vojnici bi bili dokrajčeni mecima ili bajonetama na obe strane. Austrijanci su bili poraženi, a saveznička francusko-pijemontska vojska je izvojevala skupu pobedu.

Posle bitke[uredi | uredi izvor]

Rat je potpuno finansijski iscrpeo Francusku. Osim toga Napoleon se bojao da će u rat biti uključene i nemačke države Napoleon je počeo da traži izlaz iz rata pa je potpisao primirje sa Austrijancima u Vilafranci. Austrija je predala Francuskoj većinu Lombardije sa Milanom, izuzev austrijskih tvrđava Mantova i Lenjano sa okolnim teritorijem.

Francuska je odmah te teritorije predala Pijemontu-Sardiniji.

Ženevska konvencija i Crveni krst[uredi | uredi izvor]

Bitka je imala dugoročne posledice na način na koji se vodi rat. Žan Anri Dinan je lično prisustvovao bici i bio je užasnut strašnim scenama ubijanja ranjenih bajonetama. Zbog toga je započeo kampanju, a 1864. je predložio Ženevsku konvenciju u kojoj je stajalo da se moraju poštedeti bolesni i ranjeni vojnici. Ženevska konvencija je prihvaćena 1864, a kasnije je dopunjavana. Kasnije Žan Anri Dinan osniva i Crveni krst.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Fink, Humbert (1994). Auf den Spuren des Doppeladlers. Berlin. 
  2. ^ a b v von Hellwald, Friedrich (1864). Der feldzug des jahres 1809 in Süddeutschland. Vienna. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • von Hellwald, Friedrich (1864). Der feldzug des jahres 1809 in Süddeutschland. Vienna. 
  • Fink, Humbert (1994). Auf den Spuren des Doppeladlers. Berlin. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]