Bitka u Doverskom tesnacu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka u Doverskom tesnacu
Deo Prvog svetskog rata

Britanski vođa flotile Bruk.
Vreme26. oktobar 1916.
Mesto
UzrokNapad nemačke torpedne flotile na Doverski baraž.
Ishod Nemačka pobeda
Sukobljene strane
 Ujedinjeno Kraljevstvo  Nemačko carstvo
Jačina
7 razarača
30 patrolnih brodova
1 transportni brod
23 torpedna čamca
Žrtve i gubici
potopljena 2 razarača, 8 patrolnih i 1 transportni brod
teško oštećen 1 razarač i 4 patrolna broda
neznatni

Bitka u Doverskom tesnacu bila je pomorska bitka iz Prvog svetskog rata, napad nemačke torpedne flotile na saveznički Doverski baraž, koji su čuvali brodovi Doverske patrole u noći 26.oktobra 1917. Završena je nemačkom pobedom.[1]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Saveznički saobraćaj u Doverskim vratima, između Engleske i Francuske, bio je od ključnog značaja za saveznički ratni napor u Prvom svetskom ratu. Za zaštitu ovog ključnog plovnog puta formirana je krajem 1914. Doverska patrola, od britanskih i francuskih ratnih brodova podesnih za patrolnu službu. Od kraja 1914. organizovano je nekoliko patrolnih linija od manjih ratnih brodova, a 1915. počelo je polaganje Doverskog baraža. Nemci su često vršili uspešne prepade na patrolne snage koje su su štitile sistem savezničkih protivpodmorničkih prerpeka.[1]

Bitka[uredi | uredi izvor]

Nemačka dejstva radi podrške podmornica koje su prodirale u Doverska vrata i Lamanš, izazvala su niz bojeva između nemačkih i savezničkih torpednih flotila. Od 1916. Nemci su protiv doverske patrole dejstvovali i modernim razaračima, bombardujući uzgred i saveznička pomorska uporišta na Lamanšu.[1]

Bolje naoružani nemački razarači i torpedni čamci potigli su u noćnim bojevima znatne uspehe: 26. oktobra 1916. jedan divizion nemačkih razarača prodro je u Doverska vrata i potopio 2 razarača, 8 patrolnih i 1 transportni brod, a teško su oštećeni 1 razarač i 4 patrolna broda koji su štitili Doverski baraž.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 2), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1971), str.525.

Literatura[uredi | uredi izvor]