Bitolj

Iz projekta Википедија

Skoči na: navigacija, pretraga
Ovaj članak ili poglavlje ne citira izvore, tako da postoji verovatnoća da su neke informacije iznete u ovom članku netačne.
Možete pomoći Vikipediji unoseći odgovarajuće reference.
Bitolj
Битољ крајем 19.-ог века
Bitolj krajem 19.-og veka
Официјална застава Битољ
Zastava
Официјални грб  Битољ
Grb
Lokacija
Локација Битољ
Položaj Bitolja na karti Makedonije

Koordinate : 41°01′52′′SGŠ 21°20′25′′IGDKoordinate: 41°01′52′′S 21°20′25′′I
Vremenska zona : (CET (UTC+1 )
- leto : Letnje vreme (CEST (UTC+2)

Opšti podaci
Ime Bitolj
nadimak Grad Konzula
Moto Bitola, babam Bitola
Poštanski kod 7000
Pozivni broj (+389) (0)47
Sveci zaštitnici Sveti Kliment i Sveti Naum Ohridski
Oficijalna stranica bitola.gov.mk
Istorija
Stara imena Manastir
Uprava
Država
Republika Makedonija
Opština Bitolj
Gradonačelnik Vladimir Taleski
Geografija
Površina 320,00 km² (grad)
422,39 km² (gradska
oblast)
km²
Nadmorska visina 615 m m
Klima kontinentalna
Stanovništvo
Broj stanovnika
- muškarci
- žene
95 385
46 969
48 416
Gustina 788 lica/km2 st./km²
Део главне улице у Битољу
Deo glavne ulice u Bitolju
Корзо зиме 2005.
Korzo zime 2005.
Железничка станица у Битољу
Železnička stanica u Bitolju
Споменик Милтону Манакију, пиониру фотографије на Балкану
Spomenik Miltonu Manakiju, pioniru fotografije na Balkanu
Широк Сокак - међу најдужим корзоима у Европи
Širok Sokak - među najdužim korzoima u Evropi
Детаљ са једног од мозаика из Хераклеје Линкестис
Detalj sa jednog od mozaika iz Herakleje Linkestis
Стари Битољ
Stari Bitolj
Корзо
Korzo
Турска стара чаршија - Ат пазар
Turska stara čaršija - At pazar
Јеврејско гробље 1497 - 1929
Jevrejsko groblje 1497 - 1929
Зграда магнолија где је смештен руски конзулат и аустријска библиотека
Zgrada magnolija gde je smešten ruski konzulat i austrijska biblioteka

Bitolj, (mk. Битола, grč. Μοναστήρι, bug. Битоля , vlaš. Bitule/Bituli, tur. Manastır) ili Grad konzula, kako je još poznat, je grad u jugozapadnom delu Makedonije, u regionu Pelagonija. Bitolj je administrativni, kulturni, ekonomski, industrijski, obrazovni i naučni centar. Grad je okružen planinama Baba (vrh Pelister 2601 m) i Nidže, na reci Dragor, u centru najprostranije makedonske kotline Pelagonije, na 14 km severno od granice sa Grčkom i na nadmorskoj visini od 576 m. Bitolj je, takođe, i važna trgovačko-putna veza između Jadranskog i Egejskog mora, kao i jedna od značajnijih putnih veza Balkana sa Centralnom Evropom. Bitolj je drugi grad diplomatije u Makedoniji i ima brojna diplomatska predstavništva stranih zemalja u Republici. Grad je, takođe, drugi po broju stanovnika u Makedoniji[traži se izvor], dok je po površini treći u državi[traži se izvor]. Njegova istorija je bogata i živopisna i jedna je od najstarijih u Evropi, a za vreme Jugoslavije bio je jedan od kulturnih centara kako Kraljevine Jugoslavije, tako i Federacije.

Sadržaj

[uredi] Ime grada

Zbog svoje duge istorije, tokom koje je menjao carstva i imperije, Bitolj je imao mnogo imena. Slovenski naziv grada Bitola potiče od reči Obitel koja je u srednjem veku korišćena za zajednicu monaha, odnosno manastir[1] . Ime je najverovatnije dobio po tome što se prvobitno slovensko naselje razvilo oko manastira Bukova[1]. Bliskost Grka (koji su grad nazvali iz istog razloga Monastir (gr: Μοναστήρι) ) uslovila je upotrebu grčke reči monastir, izbacivši reč obitel iz upotrebe. Tako su Sloveni zaboravivši svoju reč, iz Obitel prestali da izgovaraju glas O, pa je upravo to razlog što se grad naziva Bitolj na srpskom, Bitola na makedonskom, Bitolя (čita se:/Bitolja/) na bugarskom. Bitola je današnji zvaničan makedonski naziv grada, a i najstariji naziv istog sudeći po Bitoljskoj ploči na kojoj je grad pomenut pod današnjim imenom 1015. godine, a i po mnogim vojskovođama cara Samuila, kao i putnicima toga doba. Jedan Arapski putnik, Idrisi, napisao je u 12. veku:

Potrebno je dva dana putovanja na istok, da bi se iz Ahrida (Ohrid) došlo u Butili (Bitolj). Butili je neobičan i lep grad.

Po zapisima Marka Cepenkova, grad Bitolj dobio je svoje ime po velikoposedniku Tolji, koji je imao svoje utvrđenje u blizini današnjeg bitoljskog sela Bukovo. Kada je došlo vreme da Turci osvoje i ovaj deo Makedonije stanovništvo je, da bi pozvalo na borbu svog velikoposednika Tolju, počelo da ga bodri rečima: „Bi Toljo, do bi Toljo“, što bi mogao biti razlog od kog potiče samo ime grada po spisima Cepenkova[traži se izvor].

Za vreme otomanske vlasti grad se zvao Manastir, što su Turci i Albanci usvojili od Grka. Sa dolaskom Srba 1913. godine (vidi:Bitoljska bitka) u Bitolj, grad je ponovo dobio svoj slovenski naziv Bitola koje nije menjano do danas.

[uredi] Stanovništvo

Sa 95,354 stanovnika on je drugi grad u Makedoniji po broju stanovnika, a treća opština po površini.

Po popisu stanovništva iz 2002. godine, centralni deo grada Bitolja imao je 74.550 stanovnika, sledeće nacionalne pripadnosti:

Nacionalni sastav u opštini Bitolj:

[uredi] Bitolj nekada

Tradicionalno jak trgovski centar, grad je poznat i kao Grad konzula. U gradu je nekada bilo dvadeset diplomatskih predstavništava, a u istom periodu, grad je imao mnogo škola, jedna od njih bila je i Vojna Akademija, u njoj je oficirsku školu završio i slavni turski reformator Kemal Ataturk. Neke njegove stvari se i danas čuvaju u bitoljskom Narodnom muzeju. Krajem devetnaestog veka grad je bio pun fabrika i fotografskih radnji, a interesantno je i to da je u gradu pored fabrike Singer mašina, još u to vreme postojala fabrika slatkiša. u Bitolju su snimane prve fotografije i filmovi, zahvaljijući braći Manaki. Bilo je to zlatno doba grada. Nažalost, tokom oslobođenja Balkana od Turaka mnoge bitke su vođene i u samom gradu, pa su mnogi materijalni dokazi izgoreli ili potpuno uništeni. Arhitektura se mogla obnoviti, posebno poslednjih petnaestak godina, a dokazi o svemu što se zbivalo prepričavaju stariji stanovnici.[traži se izvor] Danas su, međutim, ostale mnoge organizacije i festivali koji se posle dužeg perioda ponovo održavaju. Jedan od njih održava se svake godine od 29. jula do 2. avgusta u Bitolju u znak sećanja na Ilindanski ustanak pod nazivom „Kulturni festival Ilindanski dani“.

[uredi] Širok Sokak

Širok Sokak (poznat i kao „bitolskoto korzo“) je najfrekventnija ulica u Bitolju. Zvanično ime ulice je „Maršal Tito“, ali je poznatija kao „bitolskoto korzo“. U početku su ovom ulicom saobraćali automobili, međutim danas je isključivo pešačka ulica i istinsko srce grada. Na Širokom Sokaku se nalaze sve najveće prodavnice, restorani, teatar sa operom, galerije i mnogo kafića i klubova. Tu se susreću najstarija arhitektonska dela i građevine na Balkanu, koje grad krase još od turskog doba. Tipične turske kuće pored velelepnih vila sa balkonima nisu retkost u ovom delu grada. A na samom kraju Širok Sokaka ulazi se u prostrani cvetni park pun drvoreda koji vodi do zoološkog vrta i antičkog nalazišta Herakleja Linkestis.

[uredi] Herakleja Linkestis

Za više informacija pogledajte Heraklea Linkestis.

Heraklea Linkestis (latinski: Heraclea Lyncestis) je antički grad iz rimskog perioda, i nalazi se nedaleko od samog grada, u podnožju planine Baba i datira sa sredine IV vek p.n.e. Osnovao ga je makedonski kralj Filip II. Grad je bio vojno- strateški centar severozapadnih granica tadašnje oblastiLinkesida (današnje Bitolsko pole).

[uredi] Istorija

Mnogi važni događaji u makedonskoj i Balkanskoj istoriji dogodili su se u Bitolju. Grad je građen, dograđivan, rušen i ponovo građen i nadgrađivan i još od njegovog prvog naseljavanja u kasnom bronzanom dobu, potom helenističkom dobu, pa onda rimskom, pa sve do ranovizantjskog doba imao je status grada sa visokim stepenom civilizacije.

[uredi] Praistorija

Grad Bitolj sa okolinom veoma je bogat spomenicima iz praistorijskog perioda. Dva najznačajnija su Veluška Tumba i Tumba Bara, koja se nalazi pored sela Porodin. Iz perida bakarnog doba tu su naselja Tumba pored sela Crnobuki, Šuplevec (pored sela Suvodol) i Visok Rid (pored sela Bukri). Bronzano doba tipično naseljima Tumba ima i pored sela Kanino i naselja sa istim imenom, pored sela Karamani.

[uredi] Antički period

U blizini samog grada makedonski kralj Filip II Makedonski je sredinom 4. veka p.n.e. osnovao grad Herakleja Linkestis (lat. Heraclea Lyncestis) u podnožju planine Baba. U periodu 2. veka p.n.e. kada Makedonija postaje rimska provincija, Herakleja postaje značajan ekonomsko-politički centar (Septina Aurelia Heraclea) sa svojim stalnim rimskim namesnikom i rimskom vojskom, što svedoči o Bitolju kao centru moći, civilizacije, kulture i lepote. Grad je bio razvijeni vojno-strateški centar na severozapadnoj granici tadašnje makedonske oblasti Linkesida (današnje Bitolsko Pole) i nalazio se na rimskom putu Via Ignatia.

[uredi] Balkanski ratovi

Godine 1912. Crna Gora, Srbija, Bugarska i Grčka su se borile protiv Otomanskog carstva u Prvog balkanskog rata. U okolini grada je vođena Bitoljska bitka u kojoj je srpska vojska potukla otomansku armiju, čime je okončala proterivanje Turaka sa ovih prostora[2]. Prema Bukureškom ugovoru iz 1913, region Makedonije je bio podeljen u tri dela između Grčke, Srbije i Bugarske, a trebalo je da Bitolj pripadne Bugarskoj prema predratnom sporazumu sa Srbijom[2]. Nezadovoljna što nije dobila delove Albanije i izlaz na Jadransko more, Srbija je odbila da preda grad Bugarskoj. Bugarska je poražena u Drugom balkanskom ratu, pa je grad ostao u Srbiji.

[uredi] Prvi svetski rat

Tokom Prvog svetskog rata, Bitolj se nalazio na prvoj liniji Solunskog fronta. Bugarske snage su 1915. zauzele grad, pa su srpske snage bile prinuđene da se ili predaju ili da pokušaju opasno bekstvo preko albanskih planina. Grad su 1916. zauzele Sile Antante koje su ušle u grad sa juga. Bitolj je bio podeljen na francuski, ruski, italijanski i srpski sektor, pod komandom francuskog generala Morisa Saraja. Do proboja Solunskog fronta septembra 1918. Bitolj je ostao na prvoj liniji fronta i bombardovan je iz vazduha ili artiljerijom skoro svakog dana i pretrpeo je velika oštećenja.

[uredi] Između dva svetska rata

Nakon završetka Prvog svetskog rata, Bitolj je uključen u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije nazvanu Kraljevina Jugoslavija. Udaljenost od 14 km od grčke granice je vrlo loše uticala na ekomomiju i razvoj grada. Propadanje grada se nastavio u ovom periodu, zajedno sa opštim propadanjem Vardarske banovine, koja je ostala jedan od najsiromašnijih delova Jugoslavije.

[uredi] Drugi svetski rat

Tokom Drugog svetskog rata, Nemci, a kasnije Bugari su kontrolisali grad. Septembra 1944. Bugarska je promenila stranu u ratu i povukla se iz Jugoslavije, a u Bitolj su ušli partizani.

Nakon završteka rata uspostavljena je Socijalistička Republika Makedonija unutar socijalističke Jugoslavije. U Bitolju je 1945. je otvorena prva gimnazija na makedonskom jeziku Gimnazija "Josip Broz Tito" .

[uredi] Jevreji u Bitolju

Bitolj je imao i bogatu zajednicu Jevreja (sefarda), koji su izbegli iz Španije tokom inkvizacije u vreme kraljice Izabele Kastiljske[traži se izvor]. Ti su se Jevreji doselili većinom na Balkan u gradove većeg značenja i jake trgovine, među ostalima i u Bitolj. Tu su potpomogli razvoju grada dobrim trgovačkim vezama. Padom Turske u Balkanskim ratovima, na ovim prostorima, ogroman broj zbog saradnje i dobrog života sa Turcima, nije želeo da ostane pod vlašću Srbije i uglavnom se iselio za Ameriku. Dana 11. marta 1943. je celokupna jevrejska populacija Bitolja (njih 3011) deportovana u logor Treblinku u Poljskoj.


[uredi] Današnji Bitolj

Bitolj je glavni ekonomsko-industrijski centar jugozapadne Makedonije. Većina najvećih kompanija u državi su stacionirane upravo u Bitolju. Pelagonija je glavni poljoprivredni centar i najveći proizvođač hrane u Republici Makedoniji. Vodni sistem Streževo je najveći u Makedoniji i tehnološki najbolji. Tri termoelektrane REK Bitola proizvode skoro 80 % električne energije u državi[traži se izvor]. Bitolj takođe prednjači u državi po tekstilnoj i prehrambrenoj industriji.

[uredi] Bitolj, grad konzula

Grad konzula je drugi naziv za grad Bitolj. Na vrhuncu svoje slave Bitolj je imao dvadeset konzulata, da bi vremenom sa slabljenjem države, dolaskom dinastije Karađorđević na vlast, a kasnije i komunizma taj broj postepeno opadao na samo nekoliko konzulata. Sa nezavisnošću Makedonije, država ekonomski jača, a Bitolju se postepeno vraća stara slava. Počinju ponovo da se otvaraju konzulati i grad dobija svoj nekadašnji sjaj.

[uredi] Doba konzula

Za vreme Turaka, u gradu je postojalo puno konzulata svih značajnih zemalja, pa se Bitolj smatrao konzularnim gradom. Dana 26. jula 1903. na ulazu u grad bio je ubijen ruski konzul Aleksandar Arkadijevič Rostkovski, borac za prava pravoslavne raje, koju su Turci zatirali. Ne mestu pogibije danas stoji veliki ruski krst.

Srpski konzulat je bio otvoren u Bitolju za vreme kralja Milana 1889. godine.

Trenutno grad Bitolj ima deset konzulata i to sledećih država:

[uredi] Religija

Католичката црква на Широк Сокаку, по угледу на Нотердамску катедралу, дар Битољу од Француске
Katoličkata crkva na Širok Sokaku, po ugledu na Noterdamsku katedralu, dar Bitolju od Francuske
Саат кула зими, симбол Битоља
Saat kula zimi, simbol Bitolja

Bitolj je episkopski grad i sedište je Prespansko-pelagonijske eparhije. U Drugom svetskom ratu ova eparhija Srpske pravoslavne crkve je dobila ime Ohridsko-bitoljska. Nakon jednostranog proglašenja autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve 1967. godine, dobila je sadašnje ime Prespansko-pelagonijska eparhija koje je ostalo i posle priznavanja Srpske pravoslavne crkve 2002., i obuhvata regione gradova: Bitolj, Resen, Prilep, Kruševo i Demir Hisar. Prvi mitropolit Eparhije (1958-1979) bio je Kliment. Drugi mitropolit i sadašnji administrator Eparhije, nadležan kao arhijerej od 1981. je Petar. U Prespansko-pelagonijskoj eparhiji ima oko 500 crkava i manastira. U poslednjih deset godina u Eparhiji je izgrađeno ili se gradi oko 40 crkava i 140 crkvenih objekata. Eparhija ima dva crkvena muzeja - u Sabornom hramu „Sv. Velikomačenik Dimitrij” u Bitolju i u hramu „Sv. Jovan” u Kruševu, kao i stalna izložba ikona i biblioteka u zgradi Mitropolije. Mitropolija je izgrađena između 1901. i 1902. i jedan je od najlepših primera neobarokne arhitekture. Pored dominantne Makedonske pravoslavne crkve, u Bitolju postoje i druge veće verske zajednice kao što su Islamska verska zajednica, Rimo-katolička crkva i druge.

[uredi] Istorijska zdanja

[uredi] Sahat kula

Ne zna se tačno kada je kula sa satom sagrađena. Pisani izvori iz 16. veka[traži se izvor]pominju sat kulu, ali nije sa sigurnošću utvrđeno da li se radi o istoj građevini. Mnogi veruju da je zdanje izgrađeno u isto vreme kada i crkva Sv. Dimitrija Solunskog, tačnije 1830. godine[traži se izvor]. Prema legendi, kula je građena kada su otomanske vlasti u gradu, odnosno Turci, išli po svim okolnim selima i sakupili oko 60 000 jaja od kojih su napravili malter. Ovom smešom i kamenjem sagradili su kulu čiji čvrsti zidovi stoje i danas neoštećeni.

Kula ima osnovu u obliku kvadrata i visoka je oko 30 metara. Pri vrhu kule nalazi se terasa oivičena kovanom ogradom. Sa svih strana terase nalaze se konstrukcije koje drže lampe pomoću kojih je cela kula i sat na njoj vidljiv i noću. Sat se nalazi na najvišem od tri nivoa. Prvobitni sat zamenjen je tokom Drugog svetskog rata novim mnogo preciznijim i modernijim satom. Sat su kupili Nacisti u znak zahvalnosti građanima zbog očuvanja nemačkog groblja iz vremena Prvog svetskog rata, a koje je podignuto žrtvama sukoba u Bitolju zajedno sa engleskim i francuskim grobljem.

Saat kula, kako je Bitoljčani sa ponosom nazivaju, za mnoge je i simbol grada Bitolja. Kula se nalazi u parku, omiljenom sastajalištu mladih. Ona je takođe mesto gde sugrađani tokom Badnje večeri čekaju Božić i zatim pale sveće za zdravlje duž travnjaka i šetališta.

[uredi] Ajdar-kadi džamija

Ajdar-kadi džamija (turski sud) je jedan od najatraktivnijih spomenika islamske arhitekture u Bitolju. Građena je u periodu od 1561. do 1562. godine, kao projekat slavnog arhitekte Mimara Sinana. Džamiju je naručio bitoljski kadija Ajdar- kadi po kom i nosi ime. Tokom vremena džamija je teško oštećena zbog čega se trenutno restaurira, sa namerom da se dovede do stanja približnog prvobitnom izgledu.

Ајдар-Кади џамија - 16.век
Ajdar-Kadi džamija - 16.vek

[uredi] Jeni (Nova) Džamija

Na turskom jeziku označava novu džamiju. Locirana je u centru grada. Ima kvadratnu osnovu, sa kupolom na vrhu. Blizu džamije ima minare visoko 40 m. Danes se ova džamija koristi za potrebe izložbi kao galerija. Skorašnja arheološka iskopavanja otkrila su da je izgrađena na mestu stare crkve.

[uredi] Isak džamija

Zadužbina solunskog kadije Isak Čelebi ibni Isa.Jedna od najstarijih i največa bitonjska džamija.

[uredi] Pazar

Pazarot, kako ga u Bitolju zovu, spomenut je u jednom opisu grada iz XVI- og i XVII- og veka[traži se izvor]. Sadašnji bezisten ne razlikuje se mnogo od tadašnjeg, po ovim opisima. Bezisten ima 86 prodavnica. U njima se nekada prodavao tekstil, dok su danas to uglavnom prehrambeni proizvodi, specijaliteti ovog podnevlja.

[uredi] Banja Deboj

Turska banja (amam), ili banja Deboj na turskom. Nije poznato kada je izgrađena. Teško je oštećena, ali je restauracija u toku. Sada do izražaja dolaze: prekrasna fasada, dve velike, i nekoliko malih kupola.

[uredi] Geografija

Bitolj se prostire duž reke Dragor na 576 m nadmorske visine u podnožju planine Baba i na središnjem delu kotline Pelagonija, odnosno na jugo-zapadnom delu Bitoljskog polja. Bitoljski srez prostire se na površini od 1,798 km² sa 122,173 stanovnika (1991) u kom je grad Bitolj važan industrijski, poljoprivredni, komercijalni, edukativni i kulturni centar. Grad je raskrsnica važnih putnih pravaca koji povezuju Jadransko i Egejsko more, kao i jednu od značajnijih putnih veza Balkana sa Centralnom Evropom. Grad Bitolj ima jedan od najstarijih i najprestižnijih teatara u zemlji i ovom delu Evrope.

[uredi] Privreda

Tradicionalno jak trgovinski centar, Bitolj je poznat i kao grad konzula. U jednom periodu za vreme otomanske vlasti, Bitolj je čak imao dvadeset konzulata raznih evropskih zemalja. U istom periodu, grad je imao mnogo škola, između ostalih, i vojnu akademiju koju je pohađao slavni turski reformator Kemal Ataturk. Krajem devetnaestog veka grad je bio toliko razvijen i broj stanovnika je neprestano rastao tako da je nadmašio broj stanovnika Beograda, pa čak i Londona. Grad je bio prepun fabrika i fotografskih radnja, a zanimljivo je i to da je pored Singera, u Bitolju još u to doba postojala fabrika slatkiša.

[uredi] Obrazovanje

U Bitolju postoji više osnovnih i srednjih škola. Većina njih se nalazi u gradu, ali ima i onih koje su po okolnim selima. Bitolj isto tako ima i nekoliko fakulteta pod nadzorom univerziteta Sv. Kliment Ohridski.

Osnovne škole:

  • „Goce Delčev“
  • „Dame Gruev“
  • „Dr. Trifun Panovski“
  • „Đorđi Sugarev“
  • „Elpida Karamandi“
  • „Kole Kaninski“
  • „Todor Angelevski“
  • „Sv. Kiril i Metodij“
  • „Sv. Kliment Ohridski“
  • „Stevan Naumov“

Srednje škole:

  • „Josip Broz - Tito“ - gimnazija
  • „Taki Daskalo“ - gimnazija
  • „Jovan Kalauzi“ - medicinska škola
  • „Jane Sandanski“ - ekonomska škola
  • „Kuzman Šapkarev“ - poljoprivredna škola
  • „Ѓorѓi Naumov“ - elektro-mašinska škola
  • „Todop - Toše Proeski“ - muzička škola

Univerziteti :

  • Univerzitet „Sv. Kliment Ohridski“

[uredi] Vidi još

[uredi] Poznate ličnosti

[uredi] Bratski gradovi sa Bitoljem

[uredi] Galerija

[uredi] Reference

  1. ^ 1,0 1,1 „Jugoslavija turistička enciklopedija“ (druga knjiga), Beograd 1958
  2. ^ 2,0 2,1 Enciklopedijski leksikon - Mozaik znanja „5. Istorija“, Beograd 1970


[uredi] Spoljašne veze

Викизворник
Vikimedija ostava ima još multimedijalnih fajlova vezanih za:


Грб Македоније

 
Gradovi u Republici Makedoniji

Грб Македоније

BerovoBitoljBogdanciValandovoVelesVinicaGostivarDebarDelčevoDemir KapijaDemir HisarĐevđelijaZletovoKavadarciKičevoKočaniKratovoKriva PalankaKruševoKumanovoMakedonski BrodMakedonska KamenicaNegotinoOhridPehčevoPrilepProbištipRadovišResanSkopljeStrugaStrumicaSveti NikoleTetovoŠtip

tehničke