Biševo (ostrvo)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva svetog Silvestra (11. vek) na Biševu

Biševo (italijanski - Busi ) je ostrvo u Hrvatskoj. Nalazi se u Jadranskom moru nedaleko od ostrva Visa. Ostrvo je poznato po Modroj špilji i peščanim plažama. Površina ostrva iznosi oko 6 km², a nalazi se 5 km jugozapadno od gradića Komiže, sa kojim je tokom čitave godine povezan brodskom linijom.

Prošlost[uredi | uredi izvor]

Manastir Sv. Silvestar (Papa) sa crkvom na Biševu je 1145. godine bio samostalna zadužbina, sa vlastitim opatom na čelu. Isti je osnovao opat Ivan Gaudijev Grlić iz Splita 1050. godine. Ostrvo je tada potpadalo pod neretvansku kneževinu, na čijem čelu je bio knez Berigoj. Manastir (samostan) je Ivan (sa dozvolom kneževom) ustupio benediktincima sa Trevitskih ostrva. To je postalo njihova podružnica. Manastir i ostrvo su bili kasnije pod papinom zaštitom od 1181. godine.

Biševo je bilo utvrđeno do 1873. godine, kada odlaze Austrijanci.

Ostrvo su posećivali mnogi turisti, još od 19. veka, od 1884. godine, a zbog čuvene "plave pećine". Ta pećina je poređena sa onom, mnogo poznatijom na italijanskom ostrvu Kapri.[1] O otkriću (za širu javnost) poznate jadranske atrakcije progovorio je 1940. godine zagrebački novinar i foto-reporter Franjo Fuis, tokom svog predavanja pod nazivom "Gospodari olujnog otočja". Pećinu je po sećanju ribara, polovinom 19. veka slučajno otkrio jedan nemački slikar. Bio je to Bečlija, umetnik Eugen baron Ransonet.[2] On je privučen lepotom Primorja došao tu da slika i primetio da deca sa ostrva, "nestaju" ispod stena tokom kupanja. Zabrinut za njihov život, krenuo je za njima čamcem i probijajući se kroz "rupu", uplovio u "Modru špilju".[3]

Pred Drugi svetski rat se propagirala turistička ponuda Jugoslavije, da je to "zemlja sa hiljadu ostrva". Ko god bi posetio Vis, krenuo bi južnije morskim putem do Biševa.[4] Učesnici Trećeg međunarodnog kongresa turista, koji je održan u Beogradu septembra 1927. godine posetili su kao atrakciju između ostalog i Biševo.[5] Lađa "Hvar" je avgusta 1936. godine donela tri jugoslovenska kraljevića, Karađorđevića.[6]

Ostrvo je oduvek bilo pod jakim uticajem morskih talasa sa juga, koji su "lomili" ostrvsko tlo. Pod njihovim dejstvom nastala je i poznata pećina, u koju se ulazi samo brodićem. Ostrvo je imalo u prvoj polovini 20. veka osam naselja, a broj stanovnika je stalno opadao. Tako je 1900. godine bilo oko 300 žitelja, 1943. godine - 193, a 1967. godine samo 160. To je 30 stanovnika na kilometar kvadratni prostora.[7]

Na ostrvu je između dva svetska rata radila Državna osnovna škola. Bila je to mešovita škola sa jednim odeljenjem, u kojoj je radio po jedan učitelj. Učiteljski kadar se stalno menjao, pa se pominju: Dominka Dobrošić (1928), Mladineo Dominka (1930), Marija Vitalić (1930), Andrija Stanojević (1930-1934), Miljenko Braičin (1937) i drugi.[8] Biševska škola je prestala sa radom zbog depopulacije ostrva, 1962. godine.

Na Komižu (Vis) i Biševu je u jesen 1933. godine sniman domaći ton film "A život teče dalje...", sa Itom Rinomu glavnoj ulozi.[9]

Na ostrvu je tokom Drugog svetskog rata postojao jak komunistički pokret. Postojala je organizacija SKOJ-a, jer su mladi prednjačili. Kada je tu prešeštena veća partizanska jedinica (bataljon) ostrovo je pretvoreno u zarobljenički logor. Krajem Drugog svetskog rata na Biševu su dopremljeni zarobljenici Nemci, njih 800. Oni su pohvatani na okolnim ostrvima u tu logorisani. Ali najpre su tu zatvoreni Italijani, po padu Italije (1943).

Godine 1959. učenica četvrtog razreda Lucija Bogdanović je opisala svoje Biševo. Po njoj Biševo je mali "otok" usred mora, na kojem tada živi oko 150 ljudi, koji žive od vinogradarstva i ribolova.

Po popisu iz 2001. godine na ostrvu živi 19 stalnih stanovnika, od kojih je osmoro starijih od 65 godina. Još 1961. je na Biševu je bilo 114 stanovnika (pre Drugog svetskog rata preko 200), koji su se preselili uglavnom u Komižu. Mnogi stanovnici Komiže imaju vinograde i maslinjake na ostrvu i provode vreme leti na njemu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Srđ", Dubrovnik 1905. godine
  2. ^ "Vienac", Zagreb 1892. godine
  3. ^ "Vreme", 5. jun 1940. godine
  4. ^ "Pravda", Beograd 1939. godine
  5. ^ "Vreme", Beograd 1927. godine
  6. ^ "Vreme", Beograd 1936. godine
  7. ^ Jovan Marković: "Geografske oblasti SFRJ", Beograd 1967. godine
  8. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1927-1930. godine
  9. ^ "Vreme", Beograd 7. decembra 1933. godine

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]