Bogomil Đuzel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bogomil Đuzel
Lični podaci
Datum rođenja(1939-02-09)9. februar 1939.
Mesto rođenjaČačak, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti22. april 2021.(2021-04-22) (82 god.)
Mesto smrtiSkoplje, Severna Makedonija

Bogomil Đuzel je makedonski pesnik, esejista, dramski pisac i prevodilac. Rođen je 9. februara 1939. godine u Čačku, Srbija. Završio je studije na univerzitetu u Skoplju.[1] Umro je 22. aprila 2021. godine.[2]

Život i rad[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu je završio u Skoplju kao i srednju školu i Filološki fakultet, smer anglistika.[1] Jedan je od osnivača Udruženja nezavisnih pisaca Makedonije (1994),[2] i njegov prvi predsednik.[3]

Bio je član redakcije šasopisa Razgledi, zatim dramaturg RTV i Dramskog teatra u Skoplju.[1] Bio je i glavni urednik književne revije „Naše pismo“ od njenog osnivanja 1995. godine.[2]

Bio je prevodilac sa engleskog jezika i prvi je preveo Šekspira na makedonski jezik.[2]

Dela[uredi | uredi izvor]

Poezija
[1][3]
  • Медовина, (1962)
  • Алхемијска ружа, (1963)
  • Мироносници, (1965)
  • Одисеј во пеколот, (1969)
  • Бунар во времетo, (1972)
  • Тркало на годината, (1977)
  • Стварноста е сè, (1980)
  • Опсада, (1981)
  • Празен простор, (1982)
  • Мрак и млеко, (1986)
  • Рушејќи го ѕидот, (1989)
  • Одбрани песни, (1991)
  • Гол живот, (1994)
  • Хаос, (1998)
  • Она, (2000)
  • Одбрана поезија (1962-2002)
Eseji
[1]
  • Историјата како маштеа, (1969)
Proza
[1]
  • Куќа цел свет, (1975)
  • Митостории (три драми), (1982)
  • Легенди, (1984)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 188. 
  2. ^ a b v g „Nepokorni pesnik – Bogomil Đuzel preminuo u 83. godini”. nova.rs. Pristupljeno 26. 1. 2022. 
  3. ^ a b „BOGOMIL ĐUZEL”. sveske.ba. Pristupljeno 26. 1. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]