Bogomil Đuzel
Bogomil Đuzel | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 9. februar 1939. |
Mesto rođenja | Čačak, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 22. april 2021.82 god.) ( |
Mesto smrti | Skoplje, Severna Makedonija |
Bogomil Đuzel je makedonski pesnik, esejista, dramski pisac i prevodilac. Rođen je 9. februara 1939. godine u Čačku, Srbija. Završio je studije na univerzitetu u Skoplju.[1] Umro je 22. aprila 2021. godine.[2]
Život i rad[uredi | uredi izvor]
Osnovnu školu je završio u Skoplju kao i srednju školu i Filološki fakultet, smer anglistika.[1] Jedan je od osnivača Udruženja nezavisnih pisaca Makedonije (1994),[2] i njegov prvi predsednik.[3]
Bio je član redakcije šasopisa Razgledi, zatim dramaturg RTV i Dramskog teatra u Skoplju.[1] Bio je i glavni urednik književne revije „Naše pismo“ od njenog osnivanja 1995. godine.[2]
Bio je prevodilac sa engleskog jezika i prvi je preveo Šekspira na makedonski jezik.[2]
Dela[uredi | uredi izvor]
- Медовина, (1962)
- Алхемијска ружа, (1963)
- Мироносници, (1965)
- Одисеј во пеколот, (1969)
- Бунар во времетo, (1972)
- Тркало на годината, (1977)
- Стварноста е сè, (1980)
- Опсада, (1981)
- Празен простор, (1982)
- Мрак и млеко, (1986)
- Рушејќи го ѕидот, (1989)
- Одбрани песни, (1991)
- Гол живот, (1994)
- Хаос, (1998)
- Она, (2000)
- Одбрана поезија (1962-2002)
- Eseji
- [1]
- Историјата како маштеа, (1969)
- Proza
- [1]