Bogorodičina crkva u Donjoj Kamenici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bogorodičina crkva
Crkva Svete Bogorodice
Opšte informacije
MestoDonja Kamenica
OpštinaKnjaževac
Država Srbija
Vrsta spomenikacrkva
Vreme nastanka14. vek
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
VlasnikRepublika Srbija
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Niš

Bogorodičina crkva se nalazi u selu Donjoj Kamenici kod Knjaževca, u Istočnoj Srbiji. Pripada Eparhiji timočkoj Srpske pravoslavne crkve, a podignuta je u prvoj polovini 14. veka, kao zadužbina Mihajla Anđelovića.

Građevina je relativno malih dimenzija, ali veoma zanimljive arhitekture čijim se skladnim proporcijama stvara utisak monumentalnosti [1]. Konzervatorski radovi na živopisu i arhitekturi crkvice su okončani 1958. godine, a ona se danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja[1]. Crkva se nalazi na levoj obali Trgoviškog Timoka, na starom vojnom putu koji je povezivao Pirot i Vidin[2].

Crkva je 1932. godine bila u stanju propadanja; njeno kube i znatan deo oltarskog prostora je bio u ruševinama od 1923. godine. To su utvrdili beogradski muzejski stručnjaci dr Vladislav Petković i arh Đurđe Bošković.

Izgled[uredi | uredi izvor]

Maketa crkve sa drvenom pripratom (postavka Zavičajnog muzeja Knjaževac)

Bogorodičina crkva ima osnovu krsta nepravilnog oblika, iznad koga se uzdiže kupola. Na njenoj zapadnoj strani se nalazi narteks sa spratom, nad kojim se uzdižu dve male simetrične kule zvonare. Ispred narteksa je nekada postojao drveni egzonarteks sa spratom, od koga su danas vidljivi samo kameni temelji, a njegov približan oblik je prikazan na modelima crkve, naslikanim u ktitorskim kompozicijama. [3]

Živopis[uredi | uredi izvor]

Živopis Bogorodičine crkve je različite tematike i nosi odlike Renesanse Paleologa, karakteristične za to doba. Rađen je neuobičajenom tehnikom "al tempera", a prikazi su vrlo naturalistički.[4] Ktitorske kompozicije su prikazane u crkvenom naosu i na spratu narteksa. Ciklusi scena iz života svetog Nikole i svete Petke su naslikani u kulama zvonarama i na spratu narteksa, dok je njegovo prizemlje ukrašeno freskama vladara i svetih ratnika koji naporedo zagrljeni jašu. Pored ktitorskih portreta, u prvoj zoni naosa su prikazani sveci, dok su iznadnjih naslikana Stradanja Hristova i Veliki praznici. U oltarskom delu je prikazana Bogorodica sa Hristom i anđelima, kao i Poklonjenje arhijereja. Posebnu pažnju privlači predstava Sv. Đorđa Diasoritisa, čiji je kult vezan za grčko ostrvo Amorgos u Kiklandskom arhipelagu.[5]

Freska obnažene Svete Petke u Bogorodičinoj crkvi

Istraženost crkve u Donjoj Kamenici[uredi | uredi izvor]

Mnogo ljudi je istraživalo ovu crkvu. Postoji puno tumačenja i ne može se precizno odrediti koje je od njih tačno. Smatra se da je crkvu sagradio veliki vojvoda despota Lazara Brankovića, Mihajlo Anđelović. Isto tako se smatra da su na gornjem spratu naslikani Mihajlo i njegova supruga sa svoja tri sina. Međutim Ljubinković, se ponovo vraća svom ranijem zaključku, da ne mora da znači da je Mihajlo zapravo bio vladar ove oblasti. Tumačeći istraživanja turskih popisa, Bojanić-Lukač pronalazi podatke koje potpuno isključuju mogućnost da je Mihajlo Anđelković bio gospodar ove oblasti. Tek posle radova 1985. crkva je proglašena za spomenik kulture i sada se o njoj staraju stanovnici Donje Kamenice. [6]

Nemac, Feliks Kanic je u svojoj knjizi o Kneževini Srbiji opisao "Abogovićevu crkvicu" u selu Donja Kamenica. Navodi se da je ona podignuta u vreme despota Đurđa Smederevca.[7] Proizilazi da je despot Mihailo Abogović istu bogomolju gradio 1456. godine. Prikazani su na zidnim slikama u priprati "Mihail despot" sin "Mihaila cara", zatim njegova supruga "despotica Jelena" kći "despota Petra". Dr Vladislav Petković je međutim utvrdio 1932. godine da despot Mihailo nema ništa zajedničko sa "Mihailom Abogovićem"; nije bio ktitor, već gospodar (nepoznate nacionalnosti) samostalne oblasti Vidinske, pod koju je spadala u to vreme i Donja Kamenica. Pravi ktitor (sa porodicom) je na dva mesta oslikan u crkvenom živopisu - u priprati i samoj crkvi. Pored oca i majke prikazana je i njihova mala kći, pored čijeg lika piše "Vukosava", kao i mali sin. Sačuvani natpisi na slikama su pisani na grčkom jeziku, a samo pet svetitelja nose srpsko-slovenske nazive.[8]

Galerija spoljni izgled[uredi | uredi izvor]

Galerija živopis[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Crkva sv. Bogorodice — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU. 
  2. ^ RTS: „Knjaževački „dragulj“ odoleva zubu vremena“ (2. februar 2014.)
  3. ^ „Zavičajni muzej Knjaževac/Bogorodična crkva u Donjoj Kamenici”. Arhivirano iz originala 17. 07. 2014. g. Pristupljeno 11. 06. 2014. 
  4. ^ "Vreme", Beograd 19. april 1932. godine
  5. ^ "Srpski narod", Beograd 1943. godine
  6. ^ Sveta Bogorodica u Donjoj Kamenici, Živojin Andrejić
  7. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. novembar 1880. godine
  8. ^ "Srpski narod",Beograd 1. januara 1943. godine

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]