Bogoljub Jevtić
| Bogoljub Jevtić | |
![]() Bogoljub Jevtić, diplomata i političar |
|
| Biografija | |
|---|---|
| Datum rođenja | 24. decembar 1886. |
| Mesto rođenja | Kragujevac (Kraljevina Srbija) |
| Datum smrti | 1960. |
| Mesto smrti | Pariz (Francuska) |
| uredi |
|
Bogoljub Jevtić (Kragujevac, 24. decembar 1886 – Pariz, 1960) je bio srpski diplomata i predsednik Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije, ministar inostranih poslova od 20. decembra 1934. do 24. juna 1935, i ministar dvora.
Sadržaj |
[uredi] Biografija
Rođen je 1886. godine u Kragujevcu. Završio je gimnaziju u svom rodnom gradu, a u Beogradu 1911. godine završio Pravni fakultet. U Berlinu je bio slušalac Visoke komercijalne škole. Učestvovao je kao borac, rezervni oficir u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu. Radio je kao pisar u poslanstvu Kraljevine Srbije u Stokholmu 1917. godine. U Londonu je bio postavljen za sekretara poslanstva od jula 1918. Jevtić je bio Šef odseka u odeljenju za izvršenju međunarodnih ugovora pri Predsedništvu vlade od aprila 1920. godine. Bio je generalni sekretar jugoslovenske delegacije u Reparacionoj komisiji u Parizu od decembra 1920. godine.
Radio je kao savetnik poslanstva Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Parizu i Briselu od 1924. godine. Jevtić je zatim bio postavljen za opunomoćeneg ministra u Tirani od 9. aprila 1926, a u Beču i Budimpeštu od 13. januara 1928. godine. Ministar dvora Jevtić je bio od 25. januara 1929. do 1932. godine. Obavljao je posao vršioca dužnosti pomoćnika ministara inostranih dela, pored redovnih dužnosti, od 3. februara 1929. do 29. oktobra 1930. godine. Za ministra inostranih dela postavljen je 2. jula 1932. godine.
Na putu za Pariz, 9. oktobra 1934, kralj Aleksandar je ubijen u Marseju. Ministar inostranih poslova, Bogoljub Jevtić je prvi prišao izdahnulom kralju. Jevtić, čiji se automobil nalazio iza kraljevog, po pucnjavi, prišao je u žurbi kraljevom automobilu, i video da je kralj Aleksandar I Karađorđević izrešetan mecima iz revolvera velikog kalibra bio u momentu mrtav. Smrt kralja Aleksandra odmah je ideologizovana. U skladu sa njegovom jugoslovenskom ideologijom, izbačeno je da su mu poslednje reči bile: „Čuvajte mi Jugoslaviju.“ Sa tim naslovima pojavila se Politika, 10. oktobra; glavni naslov u Vremenu bio je „Od danas za svakog Jugoslovena postoji samo jedan pozdrav — Čuvajte Jugoslaviju.“ Te dve reči, kao kraljev idejni testament izbacio je ministar inostranih dela, Bogoljub Jevtić.
[uredi] Jevtićeva vlada
Voljom Kneza Pavla, na čelo vlade, zadržavši ministarstvo spoljnih poslova, došao je Bogoljub Jevtić — generalski pašenog brata Petra Živkovića. Kao nagradu što mu se priklonio proglašenjem testamenta o namesnicima, knez Pavle je Petra Živkovića postavio na mesto ministra vojske i mornarice. Na dva mesta u Vladi našli su se profrancuski diplomata i profrancuski general. Knez Pavle je na početku svog namesništva, u prvo vreme računao sa Francuzima kao protivtežom Italijanima.
Jevtićeva vlada nastupila je sa programom ostajanja na „braniku narodnog i državnoj jedinstva“: „Čuvajte Jugoslaviju, čuvati jedinstvo jugoslovenske nacije, to je najveći zakon za sve i svakog, to je nedostupan zahtev za celo naše pokolenje, i za budućnost.“ Jevtić se predstavljao kao čuvar amanet kralja-mučenika i faktor izmirenja.
[uredi] Petomajski izbori
| Za više informacija pogledajte članak Izbori za narodne poslanike Kraljevine Jugoslavije 1935. |
Vladko Maček, koji se odmah po obrazovanju Jevtićeve vlade, odlukom Namesništva oslobođen daljeg izdržavanja kazne, pojavio se kao nosilac liste udružene opozicije. Kampanja za izbore 5. maja 1935. je oboležena parolom „Za Oplenac ili za Janka Pustu“. I pored teške zloupotrebe vlast u izborne svrhe, i pored činovničkih glasova obezbeđenih javnim glasanjem, Jevtićeva lista dobila je oko 600.000 glasova više od Mačekove liste.
U Vladi generala Dušana Simovića, Jevtić je bio ministar saobraćaja od 27. marta 1941. do 9. januara 1942. godine. Jevtić je bio ministar bez portfelja do 2. januara 1943. i ministar šuma i ruda tokom jula i avgusta 1943. godine.
