Bokserske rukavice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Klasične bokserske rukavice

Bokserske rukavice su dio bokserske opreme. Nose se tokom bokserskih mečeva i treninga da bi se spriječile povrede ruku boksera prilikom zadavanja i primanja udaraca. Rezultat nošenja rukavica je smanjenje povreda šaka kao i povreda lica. Međutim, bokserske rukavice ne smanjuju rizik od povreda mozga, već ga čak i povećavaju jer bokseri zadaju jače udarce bez rizika od povrede šaka[1][2].

Istorija[uredi | uredi izvor]

Korištenje zaštite prilikom takmičenja u borilačkim sportovima je bilo poznato još i starim Grcima. U 2. vijeku Kliment Aleksandrijski je izum bokserskih rukavica pripisao mitološkom Amikusu, sinu Posejdona i kralju bebričkom. Međutim, tadašnji boks kao i zaštita su bili mnogo drugačiji. U Grčkoj su se obično vezali kožni kaiševi radi zaštite. U Rimu su gladijatori koristili cestus — kožne kaiševe sa dodatkom komadića gvožđa i oštricama kako bi se nanosile veće povrede protivniku. Cestus je zabranjen oko 50. godine p. n. e, a sam boks je zabranio car Arkadije 393. godine.

Bokserska takmičenja su obnovljena u 17. vijeku u Britaniji. U početku se u borbama najčešće nisu koristile rukavice, a nisu postojala ni pravila. Prva pravila su donesena povodom takmičenja London Prize Ring. Rukavice su postale obavezne prema pravilima Markiza od Kvinsberija iz 1867. godine. Tada se uveliko smanjio broj golorukih borbi, ali se one i danas odvijaju najčešće ilegalno.

Prve rukavice koje su ličile na moderne napravio je Džek Brouton u 19. vijeku.

Tipovi bokserskih rukavica[uredi | uredi izvor]

Danas postoji nekoliko različitih osnovnih tipova bokserskih rukavica. Izbor rukavica je određen vrstom borbe ili treninga na kom će biti korištene. Rukavice se najčešće stavljaju na ruku preko zavoja i zajedno s njima treba da štite boksera od najčešćih bokserskih lomova kao što je lom pete metakarpalne kosti.

Brze rukavice su relativno lagane rukavice punjene vinilom ili kožom koje se koriste da bi se bokser zaštitio od ogrebotina i kontuzija prilikom rada sa nepokretnom vrećom za udaranje.

Rukavice za vreću se koriste pri radu sa pokretnom vrećom za udaranje kao i za sve ostale oblike treninga, posebno za one gdje nema sparing mečeva.

Profesionalne rukavice za borbu su dizajnirane tako da štite oba borca, ali su obično manje obložene od rukavica za trening. Najčešće se prije takmičenja vezuju pertlama i zatim lijepe trakom na kojoj se potpisuje osoba koja je provjerila ispravnost rukavica.

Rukavice za sparing takođe štite oba borca. Njihova masa se kreće od 6 do 20 unci, a postoje i dječje rukavice mase od 4 unce. Drugi tipovi rukavica imaju masu od 8 do 10 unci. Kod ovih rukavica se rjeđe koriste pertle, već se umjesto njih koristi čičak da bi se lakše skidale.

Moderne bokserske rukavice[uredi | uredi izvor]

Rukavice i kaciga koja je obavezna u amaterskom boksu

Bokserske rukavice sa današnjim oblikom se koriste od kraja 20. vijeka. Do takvog dizajna se došlo dugogodišnjim istraživanjem u kom su učestvovali najveći proizvođači opreme zajedno sa poznatim bokserima kako bi se dobile bezbjedne i izdržljive rukavice. Današnje rukavice imaju prozračne mrežice na dlanu zajedno sa čičkom i stopostotno su podšivene kožom, dok neke imaju i druge dodatke za naplet šake.

Rukavice koje se koriste u amaterskom boksu su najčešće crvene i plave sa bijelom površinom na kojoj su dozvoljeni udarci da bi se olakšalo bodovanje. U Sjedinjenim Državama se koriste rukavice od 16, 12 i 8 unci. Dosta boraca trenira sa težim rukavicama od onih za borbu da bi povećali izdržljivost ruku.

Uticaj na bezbjednost boksera[uredi | uredi izvor]

Rezultat nošenja rukavica je smanjenje povreda šaka kao i povreda lica. Međutim, bokserske rukavice ne smanjuju rizik od povreda mozga, već ga čak i povećavaju jer bokseri zadaju jače udarce bez rizika od povrede šaka. Rukavice smanjuju i broj povreda oka, ali se takve povrede kao što je ablacija mrežnjače i dalje dešavaju.[1][2] Prema jednom istraživanju, rizik od smrti u golorukim borbama je 14 hiljada smrti na milion borbi, dok je pri nošenju rukavica taj rizik 184 puta manji — 76 smrti na milion borbi.[3] Međutim, značaj ovakvog poređenja je manji kada se zna da za vrijeme vođenja golorukih borbi skoro da i nije bilo pravila koja su definisala dozvoljene udarce, kao i da je tadašnja medisinska zaštita bila mnogo slabija.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b British Medical Journal: The Boxing Debate
  2. ^ a b Dillner L. Boxing should be counted out, says BMA report. BMJ. 1993;306:1561–1562.
  3. ^ The Manuel Velazquez Boxing Fatality Collection
  4. ^ The Manuel Velazquez Boxing Fatality Data

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]