Bolest spavanja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bolest spavanja
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostinfektologija
MKB-10B56
MKB-9-CM086.5
DiseasesDB29277 13400
MedlinePlus001362
eMedicinemed/2140
Patient UK[https://patient.info/doctor/african-trypanosomiasis african-trypanosomiasis Bolest spavanja]
MeSHD014353

Afrička tripanozomijaza ili bolest spavanja[1] je parazitsko oboljenje ljudi i životinja. Njen uzročnik je parazit vrste Trypanosoma brucei.[2] Postoje dva tipa koja inficiraju ljude, Trypanosoma brucei gambiense (T.b.g) i Trypanosoma brucei rhodesiense (T.b.r.).[1] T.b.g. je uzročnik u preko 98% prijavljenih slučajeva.[1] Oba se obično prenose ujedom inficirane cece muve i najčešći su u ruralnim područjima.[1]

Na početku, u prvoj fazi bolesti, javlja se groznica, glavobolja, svrab i bol u zglobovima.[1] Ovo počinje u periodu od jedne do tri nedelje posle ujeda.[3] Posle više nedelja ili meseci počinje druga faza u kojoj dolazi do konfuzije, slabe koordinacije, ukočenosti i problema sa spavanjem.[1][3] Dijagnoza se postavlja pomoću pronalaženja parazita u razmazu krvi ili u tečnosti limfnog čvora.[3] Često je potrebna lumbarna punkcija da bi se utvrdilo da li je reč o prvom ili drugom stadijumu bolesti.[3]

Radi prevencije razvoja težeg oblika bolesti vrši se skrining stanovništva koje je u rizičnoj grupi putem testiranja krvi na T.b.g.[1] Lečenje je lakše kada se bolest uoči rano i pre nego što dođe do pojave neuroloških simptoma.[1] Lečenje u prvoj fazi bolesti je lekovima pentamidin ili suramin.[1] Lečenje u drugoj fazi bolesti uključuje eflornitin ili kombinaciju lekova nifurtimoks i eflornitin kod T.b.g.[3] Mada je melarsoprol efikasan kod oba tipa, obično se koristi samo kod T.b.r-a usled ozbiljnih neželjenih dejstava.[1]

Bolest se redovno javlja u nekim regionima Podsaharske Afrike, pri čemu se u rizičnoj grupi nalazi oko 70 miliona stanovnika u 36 zemalja.[4] Do 2010. ova bolest je uzrokovala oko 9.000 smrtnih slučajeva, što je manje od 34.000 u 1990. godini.[5] Procenjuje se da je trenutno inficirano 30.000 ljudi, od čega je 7.000 novih infekcija u 2012. godini.[1] Više od 80% ovih slučajeva se nalazi u Demokratskoj Republici Kongo.[1] Dogodila su se tri glavna izbijanja bolesti u skorašnjoj istoriji: jedan u periodu od 1896. do 1906. godine prvenstveno u Ugandi i basenu Konga, a dva 1920. i 1970. godine u nekoliko afričkih zemalja.[1] Druge životinje, kao što su krave, mogu da budu nosioci bolesti i da budu inficirane.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Bolest spavanja je prisutna u Africi još od 14. veka, ali vektor prenosa i izvor nisu bili poznati sve do 1902, 1903, kada je ser Dejvid Brus definisao bolest i otkrio vektor prenosa cece-muva[6], dok protozoa, organizam koji je direktan izvor bolesti nije bila otkrivena.

Lek koji je za osnovu imao arsenik, atoksil, bio je prvi lek koji je efektivno korišćen u borbi protiv ove bolesti. Međutim, jedna od vrlo opasnih sporednih efekata korišćenja ovog leka je slepilo. 1920. godine lek pod imenom suramin je stigao na tržište i korišćen je za lečenje prve faze ove bolesti, i kasnije u kombinaciji sa triparsamidom korišćen je za lečenje druge faze ispoljavanja bolesti. 1922. godine ova kombinacija lekova korišćena je za lečenje epidemije u zapadnoj i centralnoj Africi i bila je u upotrebi sve do 1960. godine.

Pentamidin, vrlo efikasan lek, je korišćen 1930. godine za lečenje prve faze bolesti. Tokom pedesetih godina 20. veka, ovaj lek je korišćen u preventivne mere u Africi, što je rezultovalo u velikom padu pojave ove infektivne bolesti. U to vreme se smatralo da je bolest potpuno pobeđena.

Lek melarsoprol, sa komercijalnim nazivom arsobal, je proizveden 1940. godine i efektivan je kod pacijenata sa već uveliko odmaklom drugom fazom ispoljavanja ove infektivne bolesti. Međutim, 3-10% onih pacijenata koji su bili na ovom leku su počeli da pate od simptoma encefalopatije (epileptički napadi, progresivna koma i prihotičke reakcije) i 10-70% pacijenata je umiralo, jer je lek pored svojih dobrih i korisnih strana imao nus efekat a to je bilo doživotno oštećenje mozga kodonih pacijenata koji su preživeli encefalopatiju. Zbog svojih jako efektivnih osobina, lek se danas koristi, ali u kombinaciji sa drugim lekovima kako bi se sprečilo oštećenje mozga.

Od tri velike epidemije u Africi u prošlim vekovima, 1896. i 1906. veliki procenat stanovništva Ugande i Konga je bilo zaraženo bolešću. Epidemija se ponovo pojavila 1920. godine u nekoliko afričkih zemalja, i ponovo 1970. godine. Epidemija iz 1920. godine je uspešno rešena tako što su postojale mobilne ekipe koji se išle po malim mestima, selima i gradovima i testirale stanovništvo i tako sprečile dalje širenje epidemije. Bolest je praktično nestala između 1960. i 1965. godine. Nakon tog prvobitnog uspeha, testiranje i opšta rigorozna kontrola je malo posustala i rezultat toga su bile naredne pojave epidemije.

Britanski državnik, lord Alfred Milner, je umro od bolesti afričkog spavanja 1923. godine, ubrzo nakon povratka u Englesku iz Južne Afrike.

Geografska distribucija i epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Bolest se može pojaviti u dva oblika, u zavisnosti od parazita, koji mogu biti Trypanosoma brucei gambiense ili Trypanosoma brucei rhodesiense.[7] Prvi oblik koji nastaje od parazita T. b. gambiense je prisutan u centralnoj i zapadnoj AFrici. Ovaj oblik se pojavljuje kao hronično stanje koje može da bude prisutno u pasivnom obliku i po nekoliko meseci i godina pre nego što se prvi simptomi pojave. Drugi oblik koji nastaje usled prisustva parazita T. b. rhodesiense je akutni oblik bolesti, ali ima mnogo ograničeniji nivo ispoljavanja. Prisutan je u južnoj i istočnoj Africi. Ovaj oblik ima za simptom infekciju koja se pojavljuje svega nekoliko nedelja nakon ujeda muve i mnogo je bržeg razvoja i efekti bolesti su izraženiji. Skorašnje informacije indikuju da preko 60 miliona ljudi koji žive na oko 250 različitih lokacija su suočeni sa visokim rizikom dobijanja ove bolesti, i oko 300.000 novih slučajeva se pojavi godišnje (Svetska Zdravstvena Organizacija, 1998) [8]. Bolest je registrovana u 36 države, i sve se nalazi neposredno ispod pojasa pustinje Sahare.

Ljudi su glavni cilj parazita Trypanosoma brucei gambiense, ali ovaj parazit se može nekad naći i kod svinja i drugih životinja. Divlje životinje i poneke domaće životinje tipa krava, su glavni cilj parazita koji je odgovoran za drugi oblik bolesti, T. b. rhodesiense.

Životni ciklus[uredi | uredi izvor]

Životni ciklus

Tokom hranjenja krvlju domaćina životinjskog porekla, inficirana cece muva ubrizga metaciklične tripomastigote (vrsta crva) u kožu domaćina. Paraziti zatim uđu u limfatični sistem pomoću kojeg im je omogućen ulazak u krvotok (1). Kad se jednom nađu u domaćinu, crvi se lako kreću p utem krvotoka od jednog do drugog organa (2), i pritom uđu u druge tokove telesnih tečnosti (npr. spinalna tečnost, limfna tečnost), i zatim se dele binarnom fisijom (3). CeCe muva se inficira parazitom kada sisa krv već prethodno inficiranog domaćina (4,5). U crevima muve, parazit se polako transformiše i razvije u prociklične tripomastigote, koji se replikuju binarnom fisijom (6), napuste creva muve i razviju u epimastigote (7). Epimastigote polagano dospeju do pljuvačnih žlezdi muve i nastave da se dele binarnom fisijom (8). Ceo ovaj ciklus u unutrašnjosti CeCe muve traje u proseku 3 nedelje.

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Simptomi počinju sa temperaturom, glavoboljom i bolovima u zglobovima. Ukoliko prva pomoć nije odmah dostupna, bolest polagano pobedi imunski sistem obolelog i simptomi počnu da obuhvataju i anemiju, probleme endokrinog sistema i poremećaje kardiovaskularnog sistema i probleme sa bubrezima. U kasnijim fazama bolesti, dolazi do neuroloških poremećaja nakon prolaska parazita kroz krv-mozak barijeru. Simptomi sledećih faza daju bolesti njeno ime. Pored opšte konfuzije obolelog i smanjene koordinacije, dolazi do poremećaja u ciklusu spavanja. Tokom dana oboleli se oseća slomljeno i veoma pospano, dok su noći praćene insomnijom. Ukoliko lekovi nisu dostupni bolest je smrtonosna, sa progresivnom mentalnom degeneracijom koja vodi do kome i na kraju smrti. Neurološka oštećenja su nepovratna.

Pored ujeda cece muve, bolest se takođe može preneti na sledeće načine:

  • Od majke do deteta putem placente koju crvi mogu da pređu i inficiraju fetus, pritom dolazi do prirodnog abortiranja i perinatalne smrti
  • U naučnim laboratorijama putem slučajnih infekcija, na primer tokom proučavanja i dolaženja u kontakt sa krvlju obolelog, mada je ovo vrlo retko.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj WHO Media centre (2013). „Fact sheet N°259: Trypanosomiasis, Human African (sleeping sickness)”. 
  2. ^ MedlinePlus enciklopedia Sleeping sickness
  3. ^ a b v g d Kennedy, PG (2013). „Clinical features, diagnosis, and treatment of human African trypanosomiasis (sleeping sickness).”. Lancet neurology. 12 (2): 186—94. PMID 23260189. 
  4. ^ Simarro PP, Cecchi G, Franco JR, Paone M, Diarra A, Ruiz-Postigo JA, Fèvre EM, Mattioli RC, Jannin JG (2012). „Estimating and Mapping the Population at Risk of Sleeping Sickness”. PLoS Negl Trop Dis. 6 (10): e1859. doi:10.1371/journal.pntd.0001859. 
  5. ^ Lozano, R (15. 12. 2012). „Global and regional mortality from 235 causes of death for 20 age groups in 1990 and 2010: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2010.”. Lancet. 380 (9859): 2095—128. PMID 23245604. doi:10.1016/S0140-6736(12)61728-0. 
  6. ^ "Sleeping sickness," Medline Plus, retrieved May 28, 2008.
  7. ^ Berriman M, Ghedin E, Hertz-Fowler C, Blandin G, Renauld H, Bartholomeu DC, Lennard NJ, Caler E, Hamlin NE, Haas B, Bohme U, Hannick L, Aslett MA, Shallom J, Marcello L, Hou L, Wickstead B, Alsmark UC, Arrowsmith C, Atkin RJ, Barron AJ, Bringaud F, Brooks K, Carrington M, Cherevach I, Chillingworth TJ, Churcher C, Clark LN, Corton CH, Cronin A, Davies RM, Doggett J, Djikeng A, Feldblyum T, Field MC, Fraser A, Goodhead I, Hance Z, Harper D, Harris BR, Hauser H, Hostetler J, Ivens A, Jagels K, Johnson D, Johnson J, Jones K, Kerhornou AX, Koo H, Larke N, Landfear S, Larkin C, Leech V, Line A, Lord A, Macleod A, Mooney PJ, Moule S, Martin DM, Morgan GW, Mungall K, Norbertczak H, Ormond D, Pai G, Peacock CS, Peterson J, Quail MA, Rabbinowitsch E, Rajandream MA, Reitter C, Salzberg SL, Sanders M, Schobel S, Sharp S, Simmonds M, Simpson AJ, Tallon L, Turner CM, Tait A, Tivey AR, Van Aken S, Walker D, Wanless D, Wang S, White B, White O, Whitehead S, Woodward J, Wortman J, Adams MD, Embley TM, Gull K, Ullu E, Barry JD, Fairlamb AH, Opperdoes F, Barrell BG, Donelson JE, Hall N, Fraser CM, Melville SE, El-Sayed NM (2005). „The genome of the African trypanosome Trypanosoma brucei”. Science. 309 (5733): 416—22. PMID 16020726. 
  8. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 22. 03. 2006. g. Pristupljeno 28. 01. 2006. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).