Bonifacije (patricije)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bonifacije (lat. Bonifacius), navodno poreklom iz Trakije.

Oženio se dvaput, drugi put verovatno 426. Sa prvom suprugom imao je ćerku koja se udala za Sebastijana. Druga supruga mu je bila Pelagija inače varvarskog porekla (moguće vizigotskog). Imali su ćerku koju je Bonifacije krstio kod arijanskog sveštenika.

Bonifacije se zatekao u Masiliji kada ju je krajem 413. napao vizigotski kralj Ataulf. Tom prilikom Bonifacije je ranio vizigotskog kralja i za to bio pozdravljen od građana Masilije.

Sa znatnim uspehom komandovao je oko 417. kao vojni tribun jedinicom federata u Africi protiv mavarskih plemena. Kao praepositus limitis upravljao je limesom ili u Tubuniji ili u Gemeli.

Već 422. stekao je reputaciju u oblasti vojnih pitanja. Određen je da se pridruži Flaviju Kastinu u pohodu na Španiju 422. protiv Vandala; no, s obzirom na antagonizam između njih dvojice, Bonifacije je prešao u Afriku.

Može biti da je nasledio Jovana na mestu komesa Afrike (oko 423/424—425); moguće je da ga naimenovao istočnorimski car Teodosije II posle smrti Honorija. Bonifacije je upravljao provincijom Afrikom verovatno tokom 423. i 424.

Kada je Placidija izgnana početkom 424, Bonifacije joj je ostao lojalan, snabdevao je novcem i doprineo njenom povratku na vlast. Pod njim je Afrika ostala lojalna tokom Jovanove uzurpacije; pružio je otpor uzurpatoru koji je pokušavao da zauzme pomenutu provinciju silom.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • J. R. Martindale, ed., The prosopography of the later Roman Empire II, Cambridge 1980.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]