Bor (grad)

Koordinate: 44° 04′ 33″ S; 22° 05′ 56″ I / 44.075865° S; 22.098835° I / 44.075865; 22.098835
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bor
Bor — kolaž slika (Pogled iz vazduha, Konak kneza Miloša u Brestovačkoj Banji, Dom kulture, Damper u park muzeju, Hotel „Jezero” kod Borskog jezera, Rudarsko-topioničarski basen, Tehnički fakultet)
Zastava
Zastava Bora
Grb Bora
Grb Bora
Administrativni podaci
Država Srbija
Upravni okrugBorski okrug
GradBor
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2022.28.822 [1]
 — gustina605,25 st./km2
Aglomeracija (2022.)40.845
Geografske karakteristike
Koordinate44° 04′ 33″ S; 22° 05′ 56″ I / 44.075865° S; 22.098835° I / 44.075865; 22.098835
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina353 m
Površina47,62 km2
Bor na karti Srbije
Bor
Bor
Bor na karti Srbije
Ostali podaci
GradonačelnikAleksandar Milikić (SNS)
Poštanski broj19210
19211
19212
19216
19218
Pozivni broj030
Registarska oznakaBO
Veb-sajt
bor.rs

Bor je gradsko naselje i sedište istoimene teritorijalne jedinice u Srbiji. Administrativni je centar Borskog upravnog okruga u južnoj i istočnoj Srbiji. Prema popisu iz 2022. bilo je 28.822 stanovnika. Nalazi se u Timočkoj Krajini, u blizini Borskog jezera.

Grad je osnovan 1945. godine, a samo naselje negde oko 1800. godine.[2] Planski je naseljavan stručnom radnom snagom u vreme Jugoslavije te je stoga izuzetno šarolikog etničkog sastava. Bor je rudarski i industrijski grad sa razvijenom obojenom metalurgijom. Ima jedan od najvećih rudnika bakra u Evropi — RTB Bor.

Geografija[uredi | uredi izvor]

U neposrednoj blizini grada su Brestovačke Banja, Borsko jezero i planina Stol. U gradu Bor je jedan od najvećih rudnika bakra u Evropi. Bor ima civilni aerodrom koji trenutno nema aktivne komercijalne letove.[3]

Grad Niš je od Bora preko Zaječara i Knjaževca udaljen 128 km evropskim putem E771, dok je preko Paraćina udaljen 192km evropskim putevima E761 i E75. Beograd je udaljen 272 km putem E761 i E75. Bor je udaljen oko 30 km od Zaječara, 60 km od Negotina, oko 60 km od Majdanpeka i 120 km od Kladova. Najbliži granični prelazi su Đerdap 1 - Gvozdena Kapija kod Kladova sa Rumunijom i Vrška Čuka kod Zaječara sa Bugarskom.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U okviru Rimskog carstva, Bor je bio u sastavu provincije Gornje Mezije, čiji je glavni grad bio Viminacijum (današnji Kostolac). Od četvrtog do šestog veka, grad je bio deo Istočno rimskog carstva (Vizantije). Ova teritorija je zatim promenila mnogo gospodara. Prvo su je osvojili Gepidi, a u njihovom posedu je ostala do bugarskog osvajanja. Zatim je ponovo ušla u sastav Vizantije, a potom i Kraljevine Ugarske.

Naselje Bor je nastalo uz rudnik bakra koji je 1903. godine otvorio Đorđe Vajfert. Od tada Bor počinje naglo da se razvija i raste. U periodu od 1933. do 1940. godine Bor je dobio novo naselje, Nova (Južna) kolonija, podignuta je bolnica i nova škola, a rudnik je prerastao u jedan od najvećih u Evropi. Godine 1931. imao je 4.749 stanovnika[4]. Status grada Bor je dobio tek nakon Drugog svetskog rata, 30. maja 1947. godine kada je imao 11.000 stanovnika. Ovde se nalazi Narodna biblioteka Bor.

Za pronalaženje borskog rudišta su zaslužni Feliks Hofman, Franja Šistek i Đorđe Vajfert. Hofman je krajem 1862. godine počeo tražiti rude po istočnoj Srbiji. Posle četrdeset godina rada na rudarstvu, uspeo je da pronađe borsko rudište. U borskoj crkvi se nalazi freska na kojoj se nalaze tri rudara u klečećem položaju, koji su tvorci rudnika: Feliks Hofman (naučni), Franja Šistek (tehnički) i Đorđe Vajfert (finansijski).

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Boru je živelo 28.822 stanovnika što je za 5.338 manje (-15,63%) u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 34.160 stanovnika. U naselju živi 23.821 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,46 godina (41,93 kod muškaraca i 44,89 kod žena).[1]

Prema podacima popisa iz 2002. u naselju ima 14.044 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,80.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine) ali uz prisustvo velikog broja nacija i nacionalnih manjina.

Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 11.103
1953. 14.533
1961. 18.816
1971. 29.418
1981. 35.591
1991. 40.668 40.391
2002. 39.387 40.342
2011. 34.160
2022. 28.822
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
32.785 83,23%
Vlasi
  
2.352 5,97%
Romi
  
1.216 3,08%
Makedonci
  
507 1,28%
Jugosloveni
  
251 0,63%
Crnogorci
  
192 0,48%
Albanci
  
105 0,26%
Hrvati
  
86 0,21%
Bugari
  
62 0,15%
Slovenci
  
51 0,12%
Rumuni
  
47 0,11%
Muslimani
  
37 0,09%
Mađari
  
24 0,06%
Nemci
  
23 0,05%
Bošnjaci
  
16 0,04%
Rusi
  
15 0,03%
Slovaci
  
3 0,00%
Goranci
  
3 0,00%
Česi
  
2 0,00%
Ukrajinci
  
2 0,00%
Rusini
  
1 0,00%
nepoznato
  
430 1,09%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Privreda[uredi | uredi izvor]

Damper u park muzeju
Površinski kop rudnika u Boru

Godine 1902. u Boru je pronađen rudni mineral kovelin, bogat bakrom. Otkrivanje i dalje istraživanje ležišta finansirao je Đorđe Vajfert, zahvaljujući kome se rudnik ubrzo počeo razvijati.

Privreda Bora i okoline se od osnivanja grada bazirala na rudarstvu i preradi obojenih metala. Koncept Koncept privrede tadašnje SFRJ da se ulaže u metalsku i prerađivačku industriju ostavio je trajni pečat na grad Bor i istočnu Srbiju. Izgrađena je topionica kapaciteta od 140 hiljada tona bakra godišnje, podignuta snažna flotacija, a potom su usledila opsežna ulaganja u infrastrukturu: akumulacija veštačkog jezera za potrebe rudarstva i turizma i prateće privredne grane. Priliv radne snage je bio obiman, pa se broj stanovnika stalno povećavao. Rudarsko topioničarski basen Bor (RTB Bor) je dostigao u jednom momentu 22 hiljade zaposlenih. Ekonomski vrhunac grada je bio osamdesetih godina 20. veka kada je postao koncern koji je imao svoja predstavništva u Nemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Devedesetih godina 20. veka, sa raspadom SFR Jugoslavije, kombinat bakra dolazi u tešku ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi do 2010. godine. Između 2000. i 2010. godine, RTB Bor je obilato pomagan od subvencijama i drugim olakšicama zbog velikog značaja za čitav region. U istom periodu, država je pokušala u dva navrata da privatizuje koncern i nađe partnera koji bi investirao u dalji napredak proizvodnje. Geološka istraživanja su potvrdila da u okolini Bora ima bogatih ležišta bakra i drugih metala što otvara mogućnosti za privredni rast ne samo ovog kraja nego čitave Srbije. Rudarsko-topioničarski basen Bor je krajem 2018. godine zvanično prešao u ruke većinskog vlasnika "Ziđina" iz Kine[8]

Ležište bakra[uredi | uredi izvor]

Ležište bakra u Boru je jedno od najvećih, kako balkanskih, tako i evropskih ležišta bakra. Od 1902. pa sve do 1959. godine, iz ovog ležišta otkopano je preko 30 miliona tona rude i dobijeno 1,05 miliona tona bakra. Bor je danas jedini rudnik bakra koji je ostao aktivan u bivšoj Jugoslaviji, sa godišnjom proizvodnjom od oko 2 miliona tona rude, odnosno oko 30.000 tona bakra. Osim bakra, iz ovog ležišta se dobija u proseku oko 800kg zlata godišnje.[9]

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Kako u Boru je veliki broj privrednih aktivnosti prisutan, i to u dominantno u domenu rudarstva, u gradsku kasu se svake godine slivaju sve veći prihodi. Tako je za 2023. godinu budžet grada Bora bio 6.4 milijardi dinara dok u 2024. gradska uprava najavila je još veći budžet od 7.8 milijardi dinara.

Poređenje budžeta nekoliko gradova u Srbiji 2023.
Grad Broj stanovnika Budžet(din) Budžet po stanovniku(RSD) Budžet po stanovniku(EUR) godina
Bor 40.845 6.400.000.000[10] 156.689,925 1336,67 2023
Zaječar 48.621 1.990.000.000[11] 40.928,81677 349,15 2023
Niš 249.501 13.307.000.000[12] 53.334,45557 454,97 2023
Beograd 1.681.405 205.500.000.000[13] 122.219,21548 1042,61 2023

Privreda je isključivo okrenuta rudarstvu i ne postoje razvijene prateće grane poput eletkronske, mašinske ili IT industrije koje se mogu lako nadovezati na sektor rudarstva obojenih metala. Tako da bez obzira na dobre ekonomske parametre, Bor je u poslednjoj deceniji napustilo skoro 7000 ljudi.

Do nedavno grad nije posedovao ni jedan komercijalni šoping centar, tako da su građani za te potrebe morali da odlaze do Zaječara, Niša, Kragujevca i Beograda. Međutim to se promenilo i Bor dobija prvu šoping zonu 2023. godine

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Bor je rešenje saobraćajnih gužvi rešio izgradnjom velikog broja kružnih tokova
Spomenik rudaru na kružnom toku na ulazu u grad
Kružni tok "1903" simbolizuje godinu otvaranja rudika i izgradnje grada

Bor se ne nalazi ni na jednoj od važnih nacionalnih ili međunaronih putnih pravaca, međutim zbog njegovog značaja kroz grada ili u njegovoj okolini se nalaze razvijeni sistemi saobraćane komunikacije.

Drumski saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Grad ima solidnu mrežu gradskih ulica i puteva. Od značajnijih regionalnih puteva se tu se prolazi put Bor-Zaječar preko Nikoličeva. Takođe Bor se nalazi na putu od Zaječar-Majdanpek koji dalje ide ka Požarevcu. Bor je kod naselja Selište povezan na magistralu Paraćin-Zaječar, Zaječar-Negotin-Kladovo-luka Prahovo, i Zaječar-Knjaževac-Niš.

U gradu su postojale dve autobske stanice, od kojih je trenutno u funkciji samo jedna, lokalnog prevoznika Bortravel. Bortravel takođe rukovodi i grandskim, prigradskim i radničkim prevozom, što Bor čini jedinim gradom u Istočnoj Srbiji sa sistemom jvanog gradskog saobraćaja.

U planu je da do Bora bude izgrađen auto-put Vožd Karađorđe.

Železnički saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Bor se nalazi na pružnom koridoru Zaječar-Bor-Majdanpek-Požarevac-Beograd. Koji je za putnički saobraćaj funkcioniše samo od Zaječara do Majdanpeka. Železnica je u lošem stanju i predstavlja najzapušteniji deo Infrastrukture železnice Srbije. Bor je među poslednjim gradovima koji imaju industrisku železnicu u sklopu rudnika, sa sopstvenim sistemom lokomotiva i vozova.

Pored ovog pravca, preko Zaječara je povezan i prugom do Niša, a od Vražogrnca i prugom do luke Prahovo na Dunavu. Ova pruga ima veliki značaj zbog trgovine bakrom preko luke i industrije đubriva u Prahovu koja se snabdeva sumpornom kiselinom iz Bora.

U gradu postoje dve želničke stanice:

  • Železnička stanica Bor
  • Bor Teretna
Aerodrom Bor

Železnička stanica Bor, je van funkcije i bez i jednog zaposlednog. Arhidektonski spada u red najmodernijih stanica Srbiji, čiji su putnici mogli nadzemnim pasažima da dođu na jedan od tri perona. Stanica je 23.07.2023. godine bila zahvaćena požarom, čime je dodatno uništena. Danas je napuštena i nema ni jednog zaposlenog, time je stavljena van fukncije.

Avio saobraćaj[uredi | uredi izvor]

U okolini Bora, nalazi se i Aerodrom Bor, koji je manji aerodrom sa betonskom pistom i kontrolnim tronjem. Aerodrom je korišćen isključivo za čarter letove i sportske avione i manifestacije. Aerodrom Bor je pod upravom Aerdoromi Srbije. Grad Bor vodi pregovore sa kineskom kompanijom Ziđin, koju zanima rudno ležište ispod aerdroma, da isti izmesti i izgradi novi.

Mesne zajednice[uredi | uredi izvor]

Borske mesne zajednice
Borske mesne zajednice

Gradsko naselje Bor čini 12 mesnih zajednica:[14]

  • Mesna zajednica Brezonik (Kozaračka ulica 3)
  • Mesna zajednica Sever (ulica Vojske Jugoslavije 19)
  • Mesna zajednica Stari centar (ulica Božina Jovanovića 3)
  • Mesna zajednica Staro Selište (ulica Albanske Spomenice 13)
  • Mesna zajednica Novo Selište (ulica Njegoševa 5a)
  • Mesna zajednica Bakar (ulica Moša Pijade 76a)
  • Mesna zajednica Rudar (ulica Moša Pijade 76)
  • Mesna zajednica Mladost (ulica Crnovrške brigade 2)
  • Mesna zajednica Napredak (ulica Crnovrške brigade 36)
  • Mesna zajednica Metalurg (ulica Ljube Nešića 23)
  • Mesna zajednica Novi centar (ulica Dobrivoja Radosavljevića Bobija 15)
  • Mesna zajednica Sloga (ulica Đorđa Simeonovića 2)

Obrazovanje i nauka[uredi | uredi izvor]

Zgrada Tehničkog fakulteta
Institut za rudarstvo i metalurgiju
Hemijska laboratorija Instituta za rudarstvo i metalurgiju Bor

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

U Boru postoji više osnovnih i srednjih škola, osnovna muzička škola i fakultet.

Osnovne škole:[15]

Osnovna i srednja škola"

Srednje škole:[16]

Fakultet u Boru pripada Beogradskom Univerzitetu:

Nauka[uredi | uredi izvor]

Otvaranjem Tehničkog fakulteta, Bor postaje studentski grad, u koji dolazi sve veći broj studenata i istraživača.

Pored fakulteta u Boru postoji :

U institutu aktivno radi preko 180 zaposlenih, među kojima ima i doktora nauka, i tehničara.

Sport[uredi | uredi izvor]

Bobana Momčilović Veličković

Kultura i umetnost[uredi | uredi izvor]

Dom kulture u Boru. Sa Trga su uklonjene sve skulpture.
Zgrada pozorišta u Boru, muzičke i baletske škole kao i Centra za kultutu
Istorijski arhiv Negotin, Odeljenje u Boru

Bor je iako mali grad, u početnim trenucima svog razvoja izuzetno polagao na kulturi. Tako u gradu koji danas jedva prelazi 40.000 stanovnika postoji veliki broj kulturnih ustanova koje su imale za cilj da rudarsku koloniju pretvore u grad. Ove institucije su imale za cilj da od Bora i Borana naprave funkcionalnu zajednicu, što je bio izuzetno zahtevan posao obzirom da u gradu postoji preko 20 nacionalnosti i svaka od njih nosi svoje kulturno nasleđe. Upravljati kulturom u Boru, je zbog velike heterogenosti stanovništva više ličilo na velike svetske metropole nego na male gradove. Trebalo je napraviti nešto što je po svačijem ukusu, a da pritom svi imaju različite ukuse. U gradu postoji velika zajednica pravoslavaca, katolika i muslimana, pa samim tim pored tri vere i tu živi još puno nacija.

Institucije kulture danas u gradu:

Organizacije mladih:

  • Odred izviđača "Radomir Jovanović Čoče"
  • Mladi istraživači
  • Institut za omladinski aktivizam i različitosti
  • Tebrizam
Spomenik Franji Šisteku, prvom direktoru rudnika u Boru

Posvećenost grada kulturi se videla na svkom koraku, grad je prepun umetničkih eksponata, od skulptura, instalacija, industrijskih eksponata mašina i kamiona i sl. Parkovi u gradu su pravnjeni smišljeno i namenski, tako da su za zvaki park ili zelenu površinu prvaljene skulpture i spomenici uglavnom od bronze. Bor je među prvim i jedinim gradovima koji je imao i svoj park muzej, koji sa jedne strane grli Dom kulture u Boru.

Bor je postao poslednjih godin prepoznatljiv po svojim slikarskim kolonijama koje se sve češće organizuju u ovom gradu i njegovoj okolini poput Borskog jezera, Brestovačke banje i slično. Ono što ističe ovaj grad jeste spled predivne prirode i totalnog instustriji surovog pustila.Taj kontakt gustih šuma, planinskih potoka sa jalovinom, ili potpuno mrtvom Borskom rekom, dubokim Borskim kopom, ostavljaju veliki utisak na ljude i što inspiriše i umetnike koji dolaze.

Odnos prema kulturi danas[uredi | uredi izvor]

Propadanje spomenika[uredi | uredi izvor]

Spomenik srpskim i francuskim vojnicima 1912—1918 (Bor)
Oštećena tabla sa spomenka palim sprksim i franckim borcima
Spomenik srpskim i francuskim vojnicima 1912—1918[uredi | uredi izvor]

Prvi spomenik Borani dobijaju nakon Prvog svetskog rata. Inicijativu za spomenik palim srpskim i francuskim borcima, pokrenuo je sveštenik Andreja Đorđević, koji je tražio od borske opštine novca za spomenik. Kako opštinu to nije zanimalo, on je molbu uputio Francuskom društvu borskih rudnika, koje je obzedilo sredstva za spomenik. Deceniju kasnije spomenik je trebalo obnoviti jer je spala boja sa imena stradalih i on ponovo upućuje molbu opštini koju, kao i ranije spomenih ne zanima te nakon toga odlazi opet kod francuza koji finansiraju restauraciju spomenika.

Gotovo vek kasnije, spomenik se nalazi u istom problemu. Imena na njemu su izbledela a spomenik i njegova okolina zapušteni. Bez obzira na veliki budžet koji grad poseduje, u upravi grada se već deceniju loše vodi sektor kulture, i iz godine u godinu nasleđuju se isti problemi.

Spomenik mađarskom pesniku Radnoti Miklošu. Stradalom u Borskom logoru tokom Drugog svetskog rata.
Spomenik žrtvama holokausta i žrtava nacizma u Borskom logoru[uredi | uredi izvor]

Sistem radnih logora u Boru predstavlja najznačajniji kompleks takvih logora na Balkanu. Jedan od najzapaženijih lokaliteta je Novo groblje, na kojem se nalazi masovna grobnica sa ostacima poginulih i stradalih predstavnika različitih etničkih zajednica, uključujući Srbe, Jevreje, Mađare, Valahe, Ruse i druge. Na žalost, grobnica je potpuno zapuštena, a u njenoj blizini nalazi se spomenik žrtvama holokausta, koji je prekriven travom i niskim rastinjem.

Streljanje partizana Krajinskog, Majdanpeckog i Pozarevackog partizanskog odreda 29. i 30.10.1941

Drugi značajan spomenik se nalazi u okviru rudnika u Boru, ali je zanemaren i zaboravljen, tako da ga većina građana ne posećuje ili nije svesna njegovog postojanja. Iako Muzej rudarstva i metalurgije u Boru čuva manju kolekciju predmeta povezanih sa Borskim logorom, ova institucija nije u potpunosti angažovana u održavanju i obnovi spomenika.

Zabeleženo je da Bor ne ulaže značajne napore u održavanje kulture sećanja na žrtve, iako je istorija logora bitan deo kolektivne prošlosti ovog grada. Ne postoje tribine, obrazovni programi ili aktivnosti u borskim školama koje bi obrazovale građane o ovom tragičnom delu istorije. Ovakav odnos prema istorijskim spomenicima i kulturnom nasleđu predstavlja izazov za zaštitu i sačuvanje pamćenja o žrtvama sistema radnih logora u Boru,iz tog razloga u javnost u Srbiji jako malo zna o ovom logoru.

Nestanak javnog gradskog kulturnog blaga[uredi | uredi izvor]

Ispred Doma kulture u Boru, tokom godina, bilo je izloženo različitih bronzanih skulptura koje su danas premeštene ispred ulaza u muzej. Ove izvanredne umetničke tvorbe bile su premeštene nakon što je jedna od njih nezakonito ukradena tokom noći sa centralnog gradskog trga. Zabeleženo je da je veliki broj gradskih skulptura nedostajao ili je bio ukraden u poslednjim decenijama, i to sa javnih lokacija.

Borani se još sećaju nestalih skulptura kao što je "Pevac" ili dve biste koja su krasile treći kilometar kod velikog gradskog sata u parku. Na žalost, odgovorni za ove krađe nikada nisu identifikovani, iako su skulpture bile postavljene na centralnim gradskim lokacijama. Ovaj nedostatak skulptura predstavlja ne samo gubitak za kulturno nasleđe Bora, već i izazov za kulturne organizacije i upravu grada da zaštite i održe javnu umetničku baštinu.

Novi talas urbanizma i gradskog uređenja[uredi | uredi izvor]

Kako se već decenijama ne vodi računa od kulturnim objekti u Boru otpočinje ulaganje na razne projekte iz oblasti urbanizma i uređenja javnog prostora, tako je ispred Doma kulture u poslednjih deceniju i po. Na krov Doma kulture podignuta je instalacija "Feniks" koji se okreće i svetli i simbolizira grad koji se diže iz pepela. U Boru poslednjih godina je ponovo počelo sa radom i pozorište koje nema stalnu grupu već ugošćuje putujuća pozorišta iz drugih gradova, što poboljšava sveobuhvatnu klutrunu sliku grada.

Pogled na poslednju fontanu ispred Doma kulture, na čijoj prednjoj fasadi se vidi veliki nefunkcionalni LED ekran dok na korvu stoji feniks.

Pored toga ovaj talas gradskog uređenja prate i izdvajanja za novogodišnju rasvetu i gradsku uličnu deokraciju koja ne uključuje skulpture kao nekada već prateći trendove svih gradova i Bor dobija znak sa natpisom imena grada "Volim Vor". Ovaj trend govori o potrebi za odgovornim i usmerenim upravljanjem kulturnim i javnim prostorima u Boru.

Pobratimljeni gradovi[uredi | uredi izvor]

Poznati Borani[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine” (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 25. 5. 2023. Pristupljeno 28. 5. 2023. 
  2. ^ „Istorijski razvoj | Grad Bor” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 25. 5. 2020. 
  3. ^ „Srbija dobija još jedan aerodrom! - Naši u svetu”. Arhivirano iz originala 15. 01. 2020. g. Pristupljeno 09. 02. 2020. 
  4. ^ Mate Ujević, Hrvatska enciklopedija, treći svezak, Zagreb 1942. — strana 70
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  8. ^ „Kineska kompanija preuzima rudnik Bor”. in4s-Kineska kompanija preuzima rudnik Bor. Pristupljeno 19. 5. 2020. 
  9. ^ „Rudarsko-topioničarski basen Bor”. zvanični veb sajt Rudarsko-topioničarskog basena Bor. Arhivirano iz originala 22. 05. 2020. g. Pristupljeno 19. 5. 2020. 
  10. ^ Bor030 (2022-12-16). „Budžet grada Bora za 2023. godinu 6,4 milijardi dinara”. Bor 030 (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-01. 
  11. ^ media, autor: Za. „Budžet grada Zaječara za 2023. godinu 1,99 milijardi dinara”. ZA media (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-01. 
  12. ^ https://www.juznevesti.com. „Usvojen budžet Niša za 2023. godinu - za vlast razvojni, za opoziciju prilagođen partiji”. Južne vesti (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-01. 
  13. ^ „Usvojen budžet grada Beograda za 2023. godinu, ukupno opredeljeno 205,5 milijardi dinara”. Blic.rs (na jeziku: srpski). 2022-12-26. Pristupljeno 2024-01-01. 
  14. ^ Mesne zajednice bor.rs Pristupljeno 13. januara 2022.
  15. ^ Osnovne škole u Boru osnovneskole.edukacija.rs Pristupljeno 14. janura 2022.
  16. ^ Državne srednje škole u Boru osnovneskole.edukacija.rs Pristupljeno 14. janura 2022.
  17. ^ „About us”. IRM Bor (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-03. 
  18. ^ „Asocijacija rukometnih klubova superlige”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jovanović, Božin; Đurđević, Miodrag (2005). Sto godina borskog rudarstva 1903-2003. Bor: Rudarsko-topioničarski basen Bor i Beograd: "Megatrend" univerzitet primenjenih nauka.
  • Radulović, Miroslav (2015). Bor u 500 slika: 1947—2009. Bor: Građanska čitaonica Evropa u Boru

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]