Bosna (reka)

Koordinate: 45° 4′ 0″ N 18° 28′ 1″ E / 45.06667° S; 18.46694° I / 45.06667; 18.46694
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bosna
Bosna kod Visokog
Opšte informacije
Dužina271 km
Basen10.457 km2
Pr. protok100 ​m3s
SlivCrnomorski
Vodotok
IzvorIgman
Koor. izvora43° 49′ 6.6″ N 18° 16′ 11.9″ E / 43.818500° S; 18.269972° I / 43.818500; 18.269972
UšćeSava kod Šamca
Koor. ušća45° 4′ 0″ N 18° 28′ 1″ E / 45.06667° S; 18.46694° I / 45.06667; 18.46694
Geografske karakteristike
Država/e Bosna i Hercegovina
OblastRepublika Srpska
Federacija Bosne i Hercegovine
PritokeSpreča, Usora, Željeznica, Miljacka, Krivaja, Stavnja, Fojnička reka, Lašva, Ribnica
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Bosna je centralna reka u Bosni i Hercegovini.

Odlike[uredi | uredi izvor]

Vrelo Bosne

Izvire iz tridesetak kraških vrela u selu Vrutci u blizini grada Ilidže u podnožju planine Igman na 500 m nadmorske visine. Sam lokalitet izvora se naziva Vrelo Bosne i poznato je sarajevsko izletište. Protiče centralnim delom Bosne, a kod Šamca se uliva u reku Savu. Reka Bosna pripada crnomorskom slivu. U rimsko vreme reka se zvala Bathinus i neki istoričari smatraju da je po njoj i nastala reč Bosna. U gornjem toku, od izvora do Zenice, protiče kroz Sarajevsko, Visočko, Kakanjsko i Zeničko polje. U srednjem toku se probija kroz klisure usečene u čvrste stene, Vranduk-Nemila i Maglaj-Doboj, a u donjem toku od Doboja do ušća, protiče nestabilnim koritom kroz aluvijalnu ravan gdje pravi više rukavaca, ada i meandara.[1]

Reka Bosna je duga 273 km, duboka je 1-3 m (u virovima dostiže dubinu i do 10 m) a široka je od 35 do 170 m. Najviše je sužena između Maglaja i Doboja. Obale su joj visoke od 1,5 do 6m, a delimično su obrasle šumom i žbunjem. Na više mesta pravi slapove i brzake. Prosečan pad joj iznosi 1,48m/km, a srednja količina proticanja vode oko 100m100m³/s. Najveći vodostaj je u periodu mart-maj i u novembru, a najniži u avgustu i septembru. Nizvodno od Maglaja je moguće splavarenje za vreme srednjeg i visokog vodostaja.[2]

Retko plavi okolno zemljište, osim nizvodno od Modriče gdje se češće izliva. U donjem toku nanosi veće količine šljunka, stvarajući plićake. Dno korita Bosne čine pretežno nepropustljive stene. Gazovi preko Bosne su retki. Smrzava se samo za vrijeme jakih zima. Glavne pritoke rijeke Bosne su: Željeznica (26,9 km), Miljacka (35,9 km), Krivaja (101 km), Spreča (137,5 km) i Stavnja (30,4 km) sa desne strane, a Fojnička reka (46 km), Lašva (49,4 km) i Usora (82 km) sa leve strane. Sve imaju veći pad od Bosne osim Spreče.[3]

Bosna sa svojim pritokama raspolaže godišnje potencijalnom hidroenergetskom snagom od 3,30 milijardi kWh. Jedina hidrocentrala, Bogatić, izgrađena je posle Drugog svetskog rata na reci Željeznici sa snagom od 6,5 MW. Sliv Bosne zahvata 10460km² sa srednjom nadmorskom visinom od 640 m i najvećim delom ograničen je srednjim i niskim planinama.[4]

Dolina Bosne spaja Panonsku niziju sa centralnom Bosnom, odakle je dolinom Neretve vezana sa Jadranskim morem. Kroz ovu dolinu prolazi železnička pruga i put koji produžuju dolinom Neretve. Dolinu Bosne preseca železnička pruga i put Tuzla-Doboj-Banja Luka. U srednjem toku je dolinom Lašve povezana putem prema Travniku i dalje prema Bihaću dok u gornjem toku u dolinu Bosne izbija put Višegrad-Sarajevo.[5]

Dolina reke Bosne je najnaseljenija oblast Bosne i Hercegovine i u njoj se nalazi skoro milion stanovnika kao i industrijski centar države. Naselja uz Bosnu su drumskog tipa, ponegde dosta razređena. U dolini Bosne se nalaze gradovi Sarajevo, Visoko, Kakanj, Zenica, Zavidovići, Žepče, Maglaj, Doboj, Modriča i Šamac.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]