Budo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Budo

Budo (jap. 武道, put rata, put ratne veštine) je naziv za sve borilačke veštine Japana, koje - za razliku od tradicionalnih buđucu borilačkih veština - pored tehnika borbi sadržavaju i jedan „unutrašnji do“, tj. nauku ili filozofiju. Po jednom drugom izlaganju slova „bu“ mogu da znače „zaustaviti oružje“.

Dok je buđucu pojam za samu borilačku veštinu sa prioritetom efektivnosti prema protivniku, budo je dejstvovanje usmereno na duhovnost vežbajućeg. Kao što u mnogim japanskim umetnostima u budou je smisao više u dejstvovanju nego u rezultatu, ono je proces, čiji je rezultat otvoren i često sporedan. Budo i bušido (put ratnika) imaju takođe značaj metode za ostvaranjem i vladanjem sebe.

Prvi sistemi budoa nastali su za vreme relativno mirne edo-periode (1600-1868), kada samuraji nisu morali da vode mnoge ratove, te su mogli da se posvete vežbanjem borilačkih veština.

Anegdota[uredi | uredi izvor]

Kada je čuveni ratnik Cukara Bokuden ostario, pozvao je svoja tri sina da ih ispita, koji bi ga od njih troje nasledio. Stavio je nad vratima klupicu, tako da bi pala kad bi neko dohvatio vrata.
Najstariji sin je prvi naišo, dohvatio gore, uzeo klupicu i stavio na njeno mesto.
Drugi sin je otvorio vrata, video klupicu da pada, uhvatio je i stavio isto na njeno mesto.
Treći sin je požurio kroz vrata, klupica je pala, ali je on brzo izvadio mač i razdelio klupicu pre nego što je pala na pod. Kad se zadovoljno nasmejao, otac mu reče:
"Ti si nesreća za veštinu budoa i sramota za celu porodicu. Stav je bio važniji od tehnike. Napusti moju kuću i vrati se tek, kada to budeš razumeo."
Drugom sinu reče:
"Ti moraš još da vežbaš, dok razviješ duh koji će moći tebe i druge da čuva od nesreće."
Najstarijem sinu reče:
"Sada mogu u miru da idem, jer ti si razumeo, šta je u borilačkim veštinama od važnosti."