Valakonje

Koordinate: 43° 52′ 05″ S; 21° 58′ 25″ I / 43.868° S; 21.9735° I / 43.868; 21.9735
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Valakonje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZaječarski
OpštinaBoljevac
Stanovništvo
 — 2011.1378
Geografske karakteristike
Koordinate43° 52′ 05″ S; 21° 58′ 25″ I / 43.868° S; 21.9735° I / 43.868; 21.9735
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina269 m
Valakonje na karti Srbije
Valakonje
Valakonje
Valakonje na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj030
Registarska oznakaZA

Valakonje je naselje u Srbiji u opštini Boljevac u Zaječarskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 806 stanovnika (prema popisu iz 2011. godine je bilo 1095 a prema popisu iz 2002. bilo je 1378 stanovnika dok je prema popisu iz 1991. bilo je 1684 stanovnika).

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Valakonju je živelo 806 stanovnika što je za 289 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 1095 stanovnika. U naselju živi 715 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 49,42 godina (48,29 kod muškaraca i 50,63 kod žena).[1]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 285 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,83 a prema istom popisu u naselju ima 550 stambenih jedinica od kojih je 374 naseljenih.[2]

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 2.366
1953. 2.436
1961. 2.248
1971. 2.285
1981. 1.960
1991. 1.684 1.641
2002. 1.378 1.436
2011. 1.095
2022. 806
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Vlasi
  
881 63,93%
Srbi
  
449 32,58%
Rumuni
  
13 0,94%
Jugosloveni
  
3 0,21%
Muslimani
  
1 0,07%
nepoznato
  
2 0,14%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Podela naselja[uredi | uredi izvor]

Naselje je podeljeno na tri glavna dela: Valakonje selo, Valakonje Bukovo i Valakonje Timok. Valakonje selo je zapadni, glavni deo naselja, prostire se između Boljevca na jugu, Crnog Timoka na zapadu i severu, i brda Tilva lu Balaṣ (Balaševo brdo) na istoku. Kroz administrativni centar, u kome je mesna kancelarija i škola za učenike od prvog do četvrtog razreda, protiče potok Arnauta, koji se uliva u Crni Timok. Valakonje Bukovo je jugoistočni deo naselja Valakonje, deo neformalnog toponima Bukovo koje je formalno podeljeno između naselja Osnić i Valakonje (pod imenima zaseoka Osnić Bukovo i Valakonje Bukovo), premda lokalno stanovništvo u govoru koristi jedinstven toponim - Bukovo. U centru zaseoka Valakonje Bukovo se takođe nalazi škola za učenike od prvog do četvrtog razreda. Valakonje Timok zauzima severoistočni deo naselja, uz Crni Timok i magistralni put Paraćin-Zaječar i u njemu ne postoji zgusnuta formacija domaćinstava kao u druga dva dela.

Priče i legende vezane za naselje[uredi | uredi izvor]

Etimologija imena Valakonje[uredi | uredi izvor]

Stanovnici pominju dve priče o nastanku imena naselja Vakakonje.

Po jednoj, fonetskoj teoriji o poreklu imena, nepoznati turski beg je, bežeći od hajduka, izgubio konja negde u ovom naselju. Od meštana je uzeo drugog konja koji se pokazao vrlo brzim i izdržljivim, i na njemu se spasao. Navodno je izgovorio "Vala konju!" i tako nadenuo ime naselju Valakonje.

Po drugoj, vlaškoj priči, selo je dobilo ime iz vlaškog naziva Valja ku kuoarnje ("Dolina sa drenovima"), budući da je centralni deo naselja smešten u dolini potoka Arnauta, koja je bila obrasla tom biljkom.

Markov kamen[uredi | uredi izvor]

Nalazi se pored regionalnog puta Boljevac-Planinica-Lubnica, kraj same ivice asfalta, s leve strane u pravcu od Boljevca, a pre skretanja za Vrbovac. Radi se o steni prečnika oko 1 metar koja na sebi ima udubljenja koja podsećaju na trag bosog stopala u istopljenom snegu. Kamen je prepoznatljiva geografska odrednica za lokalno stanovništvo. Dobio je ime po Marku Kraljeviću koji je, po legendi, stao na taj kamen da bi se popeo na svog konja Šarca. Zbog velike snage Markove, u kamenu ostade trag njegovog stopala.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 500. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  2. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 129. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]