Varvarin

Koordinate: 43° 43′ 03″ S; 21° 22′ 13″ I / 43.7175° S; 21.370333° I / 43.7175; 21.370333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Varvarin
Dom kulture u Varvarinu
Administrativni podaci
Država Srbija
Upravni okrugRasinski
OpštinaVarvarin
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2.169
Geografske karakteristike
Koordinate43° 43′ 03″ S; 21° 22′ 13″ I / 43.7175° S; 21.370333° I / 43.7175; 21.370333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Varvarin na karti Srbije
Varvarin
Varvarin
Varvarin na karti Srbije

Varvarin je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Rasinskom okrugu. Leži na levoj obali Velike Morave i levo od Kalenićke reke tj. na njenoj levoj obali, na platou nadmorske visine od 144 m. Prema popisu iz 2011. bilo je 2169 stanovnika.

Varvarin kao naselje se još u 19. veku (1882. godine) podelio na dva: varoš Varvarin i Selo Varvarin, tako da danas postoje kao dve nezavisne mesne zajednice. Granica između ova dva naselja je Kalenićka reka.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Varvarin se nalazi se u centralnoj Srbiji, u regiji Temnić, na zapadnoj obali Velike Morave. Na zapadu se nalazi blaga padina koja se spušta sa planine Juhor. Mesto je smešteno u sred vrlo plodnog zemljišta na platou nadmorske visine 144 metara.

Ovde se nalazi Zapis jasen kod crkve (Varvarin).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ime Varvarin pominje se prvi put u XV v. Godine 1473. za vreme Đurađa Brankovića, vojskovođa mađarskog kralja Stigmunda, Jovan Marsoni, dopreo je do Stalaća i Kruševca, razbio tursku vojsku, zapalio Kruševac i tursku flotilu kod Stalaća i povukao se na prostore oko Varvarina.

Ime Varvarin, naselja gradskog tipa, dolazi od istoimenog sela znatno starijeg porekla, mada je varošica jedan duži period bila poznata pod nazivom Bela Crkva u 18—19 veku. Varvarin je naročito napredovao kada su u njega došli napredni Cincari iz Stare Srbije i Grčke kojima su se pridružili sposobniji ljudi iz ovog kraja. Kao posledica njihovog truda došlo je do odvajanja varošice od sela, a posebno kada je Varvarin proglašen za varoš ukazom kralja Milana Obrenovića 29. septembra 1882. godine.

O nastanku imena Varvarin ima više legendi. Po jednima zato što su Turci na tom mestu pronašli mrtvo telo Ikonije, ljube Todora od Stalaća, da su ga sekli i varili, čime su se pokazali kao varvari. Po drugima, pri opsadi Grada Stalaća, neka baba po imenu Varvara uputila je odatle Turke da paze kuda iz grada na Moravi izlaze guske, pa tim putem krenu u grad, što su oni i učinili. Po trećima, Turci su se varvarski ponašali, spalili grad i pobili sve živo što su našli. Možda i po tome što su Turci na tom mestu varili neku babu da pokaže hajduke. Arheološki nalazi ukazuju da je odvajkada život tekao punim tokom. Pored iskopina na lokaciji Varvarin od pre 4000 godina i tragova iz rimskog doba i ranijih perioda, svojom reprezentativnošću ističe se varvarški korpus, bronzano raspeće iz 12. veka nađenog u Varvarinu, na tlu srednjovekovne Srbije, sa elementima vizantijskog stvaranja a rađeno u nekoj od romanskih radionica na Zapadu. Čuva se u Narodnom muzeju Srbije u Beogradu. Na lokalitetu Bedem 2008. godine počelo je sistematsko iskopavanje ranovizantijskog utvrđenja iz 6. veka. Tom prilikom je nađena trobrodna bazilika. Tvrđava je veličine 130 sa metara.

Na prostoru polja kod Sela Varvarina se 1810. odigrala Varvarinska bitka kao jedno od najbitnijih događaja iz istorije ovog kraja. U bici se proslavio Jovan Kursula koji je na megdanu uspeo da pobedi ”crnog Arapina”. U bici su učestvovali Karađorđe Petrović kao vođa srpske vojske, grof Jozef Kornilejič Orurk kao vođa ruske vojske i Ahmed Huršid Paša kao vođa turske vojske. Mesto bitke je obeleženo spomenikom grofu Orurku i nalazi se vrlo blizu mesta gde se Južna i Zapadna Morava spajaju u Veliku Moravu.

U administrativni, privredni i kulturni centar Temnića, Varvarin se razvio posle oslobođenja od Turaka, posle Prvog i Drugog srpskog ustanka. Nakon Drugog srpskog ustanka Varvarin ulazi u sastav Kneževine Srbije i administrativno je pripadao Jagodinskoj nahiji i Temnićskoj knežini[1] sve do 1834. godine kada je Srbija podeljena na serdarstva. Zauzima površinu od 368 hektara. Broj stanovnika je dosta varirao, 1846. godine je imao 96 kuća i 615 duša, dok je 1866. godine imao 951 stanovnika. Po popisu iz 1948. godine imao je ukupno 1090 stanovnika, a 1991. godine taj broj se povećao na 2306 stanovnika. To je 9,7% ukupnog stanovništva opštine. Poslednjih godina zapažena je znatna migracija seoskog stanovništva prema Varvarinu. Aktivno stanovništvo čini 44,5% ukupnog stanovništva.

Komemoracija kod spomenika poginulim na varvarinskom mostu
Pogled na Varvarin sa obale Morave

U Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu izginulo je preko 2.000 Temnićana. I njihove kosti su ugrađene u slavoluke pobeda, onih na ratnim pohodima sve do Jedrena, gde je pao Voja Timotijević iz Sela Varvarina, kao i onih na Drini, Kolubari, Ceru itd. Stradalo je 157 ratnika iz Sela Varvarina i još 16 iz Varoši Varvarin.[traži se izvor]

Za vreme Drugog svetskog rata varvarinski kraj je dao više od 2.000 boraca od kojih je oko 500 poginulo, a takođe je bio i veliki broj ranjenika.[traži se izvor]

Najznačajniji datum u novijoj istoriji Varvarina je 30. maj 1999. godine kada je u nedelju na dan verskog praznika Svete Trojice i velike nedeljne pijace, oko 13 h i nekoliko minuta, sa četiri projektila bombardovan most na Velikoj Moravi od vazdušnih snaga NATO pakta (Masakr u Varvarinu). Prilikom bombardovanja poginulo je 10 ljudi, 17 teško, a više desetina lakše ranjeno. Jedna od poginulih je bila Sanja Milenković, učenica Matematičke gimnazije. Porodice su podnele tužbu za nadoknadu štete, ali ih je nemački Ustavni sud odbacio 2013. godine.[2]

Poreklo stanovništva[uredi | uredi izvor]

Prema poreklu ondašnje stanovništvo Varvarina iz 1905. godine, može se ovako rasporediti:

  • Starosedeoca ima 7 porodice sa 75 kuće.
  • Kosovsko-metohijskih doseljenika ima 8 porodice sa 98 kuće.
  • Iz okoline Aleksinca ima 6 porodice sa 67 kuće.
  • Iz okoline Niša ima 1 porodica sa 29 kuće.
  • Iz okoline Leskovca ima 1 porodica sa 15 kuće.
  • Iz okoline Jagodine ima 1 porodica sa 10 kuće.
  • Iz Stare Srbije ima 1 porodica sa 6 kuće.
  • Iz okoline Ćićevca ima 1 porodica sa 5 kuće. (podaci datiraju iz 1905. godine)[3]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Varvarin živi 1761 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,7 godina (37,7 kod muškaraca i 41,5 kod žena). U naselju ima 735 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,99.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 1.090
1953. 1.100
1961. 1.165
1971. 1.519
1981. 1.937
1991. 2.306 2.253
2002. 2.198 2.408
2011. 2.169
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[5]
Srbi
  
2.149 97,77%
Crnogorci
  
6 0,27%
Makedonci
  
6 0,27%
Bugari
  
6 0,27%
Goranci
  
5 0,22%
Hrvati
  
4 0,18%
Nemci
  
2 0,09%
Česi
  
1 0,04%
Jugosloveni
  
1 0,04%
nepoznato
  
12 0,54%
Varvarin u popisima Jagodinske nahije — od 1818. do 1829.[1]
Godina popisa 1818. 1819. 1820. 1821. 1822. 1823. 1824/25. 1825. 1826. 1827. 1828. 1829.
Kuće 49 55 51 50 53 54 54 54 55 60 63 64
Poreske glave* - 69 67 61 65 70 70 70 66 68 74 77
Aračke glave** 149 146 155 160 164 160 157 167 168 177 191 199
*Poreske glave = Oženjeni muškarci | ** Aračke glave = Muškarci od 7 do 70 godina


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Od privrednih kapaciteta u Varvarinu su nekad radile kompanije: PIK „Varvarinsko polje“, INOS, Brojler- živinska klanica, Hladnjača itd, ali su propale usled tranzicionog perioda i kompanije su danas ugašene. Trenutno od većih kompanija radi jedino Sparrow doo proizvodnja peleta.

Osim opštinskog organa uprave u Varvarinu su još: Opštinski sud, JP "Rasveta Varvarin", JKP "Varvarin", geodetska uprava, služba društvenog prihoda sa inspekcijskom službom i druge nadležne službe.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Dom za decu ometenu u razvoju izrađen uz pomoć američkog inženjerskog korpusa

Od spomenika kulture od značaja su: Kneževa vodenica, Crkva Sv. Bogorodice, zadužbina Miloša Obrenovića,[traži se izvor] sa grobnicom kneza Milete Radojkovića, spomenik Jovi Kursuli.

Jedno vreme je u Varvarinu bilo sedište Fakulteta umetnosti izmeštenog iz Prištine zbog ratnih događanja 1999. godine.

U Varvarinu se kao centralno mesto koje organizuje kulturna dešavanja nalazi Dom kulture, zanimljive arhitekture podignut 1987. godine. U okviru Doma kulture nalazi se bioskopska sala sa preko 300 mesta, koja se koristi za većinu kulturnih manifestacija. Osim toga tu je i Opštinska biblioteka Varvarin. U okviru objekta nalazi se i čitaonica u kojoj se organizuju književni događaji, izložbe, a pored toga jedno vreme je radila i lokalna televizija i radio.

U mestu se nalazi i OŠ „Jovan Kursula” Varvarin, kao i Srednja škola Varvarin Prema postojećoj dokumentaciji, osnovna škola u Varvarinu je osnovana još daleke 1839.god. kao privatna ustanova. Dvanaest godina kasnije sledi otvaranje i drugih opštinskih škola na području. 1842.god. škola u Varvarinu postaje državna. Osnovna škola u Varvarinu je 1851.god. imala 77 učenika i to su uglavnom bila muška deca. Škola ima i dve četvororazredne područne škole u Gornjem i Donjem Katunu. Danas osnovnu školu  u Varvarinu i Gornjem i Donjem Katunu pohađa 521 učenika u 24 odeljenja (21 + 3 kombinovana odeljenja). Iz ove škole je izašao veliki broj učenika koji su postigli vrhunske rezultate u daljem školovanju. Srednja škola ima odeljenja gimnazije, ekonomske, mašinske i hemijske struke. Srednja škola u Varvarinu otpočela je sa radom 1965. godine kao Odeljenje Gimnazije Kruševac. Već 1972. godine postaje samostalna i deluje kao Gimnazija Varvarin. Školske 1977/1978. godine škola se transformiše u Obrazovni centar.

Za razliku od materijalne, tradicionalna duhovna etno-kultura na teritoriji opštine nešto je bolje očuvana, posebno u običajima i folkloru. U gradu Varvarinu se triput godišnje održavaju vašari — 12. jula (Petrovdan), 28. avgusta (Velika Gospojina) i 8. novembra (Mitrovdan). Posebno je značajan avgustovski vašar, s obzirom da je istog dana slava manastira Kalenić i početak manifestacije „Prođoh Levač prođoh Šumadiju“. Vašari su nekad imali izuzetan značaj za sve društvene aspekte naselja s obzirom na to da se tom periodu veliki broj posetilaca okupi u mestu, kao i gastarbajtera iz inostranstva. Pored toga jedna vrlo bitna kulturna manifestacija su susreti sela koji se organizuju na nivou opštine u okviru koje učestvuju i mlađi i stariji stanovnici Varvarina.

Sport[uredi | uredi izvor]

Većina sportskih manifestacija se odvija u okviru sportskog centra Temnić koji se nalazi pored škole.

U Varvarinu postoji Sportski savez koji ima zadatak da organizuje i sinhronizuje rad sportskih klubova i promoviše sport na teritoriji cele opštine. Sportski klubovi koji funkcionišu u okviru saveza:

  • fudbalski klub Temnić 1924
  • košarkaški klub Temnić
  • odbojkaški klub Temnić
  • šah klub Temnić
  • bodibilding klub Konan
  • karate klub Varvarin
  • kik boks klub Jovan Kursula
  • klub sportskih ribolovaca Temnić
  • klub sportskih ribolovaca Morava

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Popović, Ljubodrag. Zoran Marković, ur. Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 (PDF). Jagodina: Istorijski arhiv Jagodina. ISBN 86-902609-5-1. Pristupljeno 12. 7. 2012. 
  2. ^ Nova bomba iz Bona („Večernje novosti“, 6. septembar 2013)
  3. ^ Podaci: „Naselja“ knj.6 (dr. S. Mijatović: Naselja srpskih zemalja
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]