Vasja Pirc

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasja Pirc
Lični podaci
Datum rođenja(1907-12-19)19. decembar 1907.
Mesto rođenjaIdrija, Austrougarska
Datum smrti2. jun 1980.(1980-06-02) (72 god.)
Mesto smrtiLjubljana, Jugoslavija
Državljanstvo Jugoslavija
Karijera
Titulavelemajstor

Vasja Pirc (19. decembra 19072. juna 1980) bio je šahovski velemajstor, a jedan je od najistaknutijih jugoslovenskih šahista uoči i posle Drugog svetskog rata.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 19. decembra 1907. u Idriji (Austrougarska, sada Slovenija), u porodici profesora gimnazije gde je šah bio dobrodošla zabava. Majka domaćica i otac profesor istorije i geografije igrali su brojne partije praćeni pogledima malog Vasje. Oni su mu bili prvi šahovski učitelji i već sa 6 godina i on im se pridružio u igri. U dečačkim danima sa roditeljima se preselio u Maribor gde je učio klasičnu gimnaziju. Tamo je bio najbolji učenik i šahista. Prvi udžbenik mu je bio Difrenov udžbenik na nemačkom jeziku, a učitelj velemajstor dr Milan Vidmar. Uskoro je postao prvak Maribora u šahu.

Po dolasku u Ljubljanu gde je studirao isto kao i njegov otac, istoriju i geografiju - diplomirao je, a šahovski majstor postao je na Saveznom amaterskom turniru u Karlovcu 1927. godine. Iste godine bio je prvak Ljubljane u šahu.

Potom odlazi u Beč na studije, tamo živi skoro dve godine i mnogo napreduje igrajući sa tamošnjim majstorima. Kada je 1929. godine u Rogaškoj Slatini prvi put u Jugoslaviji organizovan međunarodni turnir, Pirc na njemu učestvuje sa velikim uspehom uprkos jakoj konkurenciji — delio je treću nagradu. Od tada važi kao jedan od vodećih mladih majstora.

Pirc je šahu prilazio široko i svestrano. Dok nije igrao na međunarodnim turnirima zanimala ga je sama suština šaha i on je marljivo studirao i napredovao. Došli su uspesi nakon kojih je ušao u red međunarodnih majstora. Od tada je počeo da se drži poznatih puteva, svodeći svoju igru na sigurnost - konzervativno je ograničio svoj repertoar otvaranja na najnužnije i najpotrebnije. No, to je štetno delovalo na njegovo stvaralaštvo, jer je izgubio polet, pa su ga kolege iz nove generacije mladih majstora (poput Flora, Štolca i Lilientala) pretekli, pošto je njihova igra pored rutine i mehanike (što se stiče na mnogim turnirima) ipak zadržala još uvek dosta svežine.[1]

Jedno od najpopularnijih šahovskih otvaranja, Pirčeva odbrana, svoje ime nosi po Vasji Pircu.

Objavio je niz knjiga na slovenačkom, srpskohrvatskom i nemačkom jeziku, uređivao je šahovsku rubriku u listu »Jutro« od 1934. do 1941. godine, 1938. godine uređivao je Šahovski glasnik, bio šahovski trener, a iznad svega u svetu cenjeni teoretičar. Najpoznatija mu je teoretska knjiga: Nova teorija šahovskih otvaranja - kraljeva indijka (sloven. Novejša teorija šahovskih otvoritev - kraljeva indijka) iz 1958. godine.

Šahovska zaostavština drugog slovenačkog i trećeg jugoslovenskog velemajstora u istoriji, zajedno sa zaostavštinom dr Milana Vidmara smeštena je u Muzeju u Mariboru gde je izložena javnosti.

Preminuo je 2. juna 1980. u Ljubljani, Jugoslavija (sada Slovenija).

Na stogodišnjicu rođenja Vasje Pirca, Pošta Slovenije izdala je poštansku marku sa njegovim likom.[2]

Šahovska karijera[uredi | uredi izvor]

Osvojene medalje
Šah
Olimpijske igre
Zlatna medalja — prvo mesto 9. šahovska olimpijada Dubrovnik (Jugoslavija) 1950.  Jugoslavija
Bronzana medalja — treće mesto 10. šahovska olimpijada Helsinki Finska 1952.  Jugoslavija
Bronzana medalja — treće mesto 11. šahovska olimpijada Amsterdam Holandija 1954.  Jugoslavija
Srebrna medalja — drugo mesto 4. šahovska olimpijada Prag Čehoslovačka 1931. {{{2}}}

Godine 1927. pobedio je na Saveznom amaterskom turniru u Karlovcu, a iste godine bio je prvak Ljubljane u šahu.

Prvi veliki uspeh postigao je 1929. godine na veoma jakom turniru u Rogaškoj Slatini kada je iza Rubinštajna i Flora podelio 3. do 5. mesto sa Marocijem i Takačom.

Sledeće godine u Štubijanskim Toplicama (Čehoslovačka) na turniru koji je bio neka vrsta smotre evropskih mladih majstora, Pirc je ponovo uspešan i osvaja drugo mesto iza Lilientala, a ispred Flora. 1930. na turniru u Frankfurtu postiže svega 50% poena.

Prilikom turneje čuvenog austrijskog majstora Špilmana u Mariboru i Rogaškoj Slatini organizuje se meč između njega i Pirca, u kome je Pirc podlegao časnim rezultatom 4:6 (+1 =6 -3).

Godine 1931. na turniru u Pragu (Čehoslovačka) osvaja drugu nagradu, iza Štolca, a ispred Flora, a potom na 4. šahovskoj Olimpijadi u Pragu 1931. godine, igra veoma uspešno za reprezentaciju Jugoslavije i na četvrtoj tabli osvaja srebrnu medalju za ukupno drugi najuspešniji pojedinačni rezultat (12½/17, +10 =5 -2, uspeh 73,5%). Potom učestvuje na smotri velikih majstora, na čuvenom turniru na Bledu. Pirc započinje srećno, pošto je u prvom kolu savladao Nimcoviča, ali na kraju završava na poslednjem mestu. Međutim, već iduće godine u Sliaču (Čehoslovačka, sada Slovačka), rehabilituje se osvajajući treće mesto — ispred njega bili su samo Flor i Vidmar, a iza njega veliki majstori poput Marocija, Špilmana i Bogoljubova.

Zatim Pirc odlazi na turneju po Jugoslaviji na kojoj je odigrao veliki broj simultanki. U Splitu igra meč sa Trifunovićem i pobeđuje 3½:2½ (+1 =5 -0). Na božićnom turniru u Hejstingsu osvaja drugu nagradu iza Flora, a ispred Sultana Kana i Štajnera. U Moravskoj Ostravi (Čehoslovačka, danas Češka) u leto 1933. godine doživljava neuspeh, pošto je na turniru srednje jačine jedan od poslednjih. Na malom jubilarnom turniru Mariborskog šah-kluba prvi je u društvu sa Štajnerom, u Ujpeštu 1934. godine na velikom međunarodnom turniru je drugi, pola boda iza Lilientala, ali su ga smatrali „moralnim pobednikom“[1], što je predstavljalo veliki uspeh: pretekao je mnoge veličine, od mlađih Flora, Eliskazesa i Štalberga, a od starijih Grinfelda, Vidmara i Tartakovera. Taj uspeh doneo mu je 1935. godine poziv za Moskvu, na jedan od najvećih turira ikada organizovanih. Međutim, Pirc je tamo igrao bolestan i u tako jakoj konkurenciji zauzeo jedno od poslednjih mesta.

Kao internacionalni majstoru vremenu od 1931. do 1938. godine postigao je niz zapaženih rezultata od kojih mu je pobeda u Lođu donela titulu velemajstora, istina, zvanično tek 1953. godine (titula intermajstora zvanično mu je priznata 1950. godine).

Godine 1949. igrao je meč sa bivšim prvakom sveta u šahu, Eveom (5:5, +2 =6 -2).

Na prvenstvima Jugoslavije i turnirima širom sveta najznačajniji rezultati su mu:

Na šahovskim olimpijadama bio je standardni reprezentativac počev od Praga (1931. godine), pa do Amsterdama (1954. godine), uvek uspešan po postignutim rezultatima[3]. Za ekipu Jugoslavije na raznim takmičenjima nastupio je 56 puta, a u peroidu od 1947. do polovine 1956. godine postigao je rezultat od 33 pobede i 11 remija bez poraza.

abcdefgh
8
a8 black rook
b8 black knight
c8 black bishop
d8 black queen
e8 black king
f8 black bishop
h8 black rook
a7 black pawn
b7 black pawn
c7 black pawn
e7 black pawn
f7 black pawn
h7 black pawn
d6 black pawn
f6 black knight
g6 black pawn
d4 white pawn
e4 white pawn
c3 white knight
a2 white pawn
b2 white pawn
c2 white pawn
f2 white pawn
g2 white pawn
h2 white pawn
a1 white rook
c1 white bishop
d1 white queen
e1 white king
f1 white bishop
g1 white knight
h1 white rook
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Pirčeva odbrana

Pirčeva odbrana[uredi | uredi izvor]

U šahovskoj teoriji njegovo ime je trajno obeležilo jedno otvaranje, Pirčeva odbrana (1. e4 d6 2. d4 Sf6 3. Sc3 g6) i niz teoretskih ostvarenja. Pirčeva odbrana danas važi za jedno od najpopularnijih šahovskih otvaranja.

Partije[uredi | uredi izvor]

Teo van Šeltinga — Vasja Pirc
 Holandija Jugoslavija
9. šahovska olimpijada, Dubrovnik, 3. septembar 1950. godine, 10. kolo
abcdefgh
8
c8 black rook
f8 black king
a7 black pawn
e7 black knight
f7 white pawn
g7 black pawn
h7 white queen
b6 black pawn
h6 black pawn
b4 white pawn
c4 white pawn
d4 black rook
a3 white pawn
d2 white knight
e2 black queen
g2 white pawn
h2 white pawn
c1 white rook
d1 white rook
h1 white king
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Pozicija posle 33. Dh7. U ovoj poziciji crni (Pirc) je pronašao dobitnički potez 33. .. Tcc4! nakon čega odlučuju pretnje po osnovnom redu.

Igra Vasje Pirca bila je uzorna, lepota ostvarenja plenila je pažnju gledalaca, kao u partiji sa Teom van Šeltingom u Dubrovniku na Šahovskoj olimpijadi 1950. godine, koja je proglašena za jednu od najboljih koje su tad odigrane.

Teo van Šeltinga — Vasja Pirc[uredi | uredi izvor]

9. šahovska olimpijada, Dubrovnik, 3. septembar 1950. godine, 10. kolo
Nimcoindijska odbrana, E21

1. d4 Sf6 2. c4 e6 3. Sc3 Lb4 4. Sf3 0-0 5. Db3 c5 6. Lg5 Sc6 7. dc5 Lc5 8. e3 Le7 9. Le2 b6 10. 0-0 Lb7 11. a3 h6 12. Lh4 Tc8 13. Tad1 Sa5 14. Da2 Se4 15. Se4 Le4 16. Le7 De7 17. Sd2 La8 18. b4 Sc6 19. Db2 Tfd8 20. Lf3 d6 21. Tc1 Se5 22. La8 Ta8 23. Dd4 Tac8 24. Tfd1 Dc7 25. f4 Sc6 26. Db2 Se7 27. e4 d5! 28. ed5 Df4! 29. de6? (jedini potez bio je 29. Te1) De3+ 30. Kh1 De2 (sada crni stoji bolje) 31. ef7+ Kf8! 32. Dc2 (umesto ovog poteza, jedina šansa belog bila je da pokuša da zaoštri igru sa 31. c5) Td4 33. Dh7 Tcc4! (posle ovoga, beli može samo da preda — pretnje crnog po osnovnom redu odlučuju) 34. Tf1 Tf4 35. Sf3 Tc1 36. Tc1 Tf3! 0-1[4]

Vasja Pirc — Rudolf Špilman[uredi | uredi izvor]

Vasja Pirc — Rudolf Špilman
Jubilarni turnir Mariborskog šah-kluba, 1934. godine
Primljeni damin gambit D28
abcdefgh
8
a8 black bishop
f8 black king
a7 black knight
d7 black knight
e7 black queen
h7 black pawn
a6 black pawn
b6 black bishop
d6 white knight
f6 black pawn
g6 black pawn
b5 black pawn
e5 black pawn
b4 white pawn
h4 white knight
a3 white pawn
b3 white bishop
d3 white queen
e3 white pawn
b2 white bishop
f2 white pawn
g2 white pawn
h2 white pawn
g1 white king
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Pozicija posle 28. .. Sa7

Jubilarni turnir Mariborskog šah-kluba, 1934. godine
Primljeni damin gambit, D28

1. d4 Sf6 2. Sf3 d5 3. c4 d:c4 4. e3 c5 5. L:c4 e6 6. 0-0 Sc6 7. De2 a6 8. a3

Do sada je sve išlo po teoriji, a ovaj potez (u to vreme) je bio novost. Beli hoće da izbegne varijantu 9. Td1 b5 10. Lb3 c4 11. Lc2 Sb4. Sad beli lovac ima utočište na a2, a kasnije preti i b4.

8. .. b5 9. La2 Lb7

Bolje je bilo 9. .. c4, ali beli je baš taj potez želeo izazvati kako bi utvrdio svoj centar.

10. d:c5 L:c5 11. b4 Lb6 12. Lb2 0-0 13. Tfd1 De7 14. Sbd2 Tfd8 15. Tac1 Td7 16. Lb1 Tad8

Ova pozicija samo na oko je jednaka. U stvari beli stoji bolje, jer dijagonala njegovog daminog lovca je otvorena, dok crni skakač Sc6 smeta sopstvenom lovcu. Osim toga, Sd2 ima bliži put na važno polje c5 nego što crni Sc6 ima na c4.

17. Sb3 T:d1+ 18. T:d1 T:d1+ 19. D:d1

Ove izmene bile su crnom potrebne, jer inače više ne bi mogao sprečiti Sc5.

19. .. e5 20. Dc2 g6

Sa svoja poslednja dva poteza, crni je nešto oslabio poziciju, ali ovo je bilo potrebno zbog pretnje Dc2, L:f6, Sh4 i Sf5.

21. Dc3 Dd6?

Greška koja brzo gubi. Ispravno je bilo Sd7, posle čega bi se crni mogao braniti.

22. Lc2 Sd7 23. Sbd2 f6 24. Se4 De7

Sada se vidi da je crni u 21. potezu izgubio važan tempo.

25. Dd3 Kg7

Pretilo je D:d7+ i Sf6+.

26. Sd6

Tačka d6 i dijagonala a2-g8 moraju odlučiti.

26. .. La8 27. Sh1! Kf8

Pretilo je Sf5+ i S:g6.

28. Lb3 Sa7 (vidi dijagram)

Očajanje. Posle 28. .. Sd8 29. Sc8 Dg7 30. Dd6+ crni bi izgubio figuru.

29. S:g6+! h:g6 30. D:g6 1:0[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Bora Tot: Naši majstori, Šahovska knjižara Milana E. Brajera, Beograd, mart 1936.
  2. ^ (jezik: slovenački) Poštanska marka s likom Vasje Pirca, Pošta Slovenije
  3. ^ (jezik: engleski) Vasja Pirc na sajtu olimpbejs-dot-org (olimpijska i timska statistika).
  4. ^ Teo van Šeltinga — Vasja Pirc, 9. šahovska olimpijada, Dubrovnik, 3. septembar 1950. godine, 10. kolo, E21 Nimcoindijska odbrana
  5. ^ Primedbe Vasje Pirca iz »Šahovskog Glasnika«

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • grupa autora (Trifunović, Gligorić, Marić i Janošević): Jugoslovensko šahovsko stvaralaštvo, Šahovski informator, Beograd, 1976.
  • Enciklopedija Fizičke kulture, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.
  • Zbirka predavanja sa Seminara za šahovske instruktore 1976-1982, Centar za unapređivanje šaha, Beograd, oktobar 1983. godine
  • Bora Tot: Naši majstori, Šahovska knjižara Milana E. Brajera, Beograd, mart 1936.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]