Vafen-SS
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Vafen-SS | |
---|---|
Postojanje | 1933—1945. |
Zemlja | Treći rajh |
Tip | Pancer divizija Pancergrenadiri Konjica Pešadija Brdska pešadija Policija |
Vrsta | SS |
Jačina | Vafen-SS se na vrhuncu snage sastojao od 38 divizija i niza manjih jedinica[traži se izvor] |
Štab | Berlin |
Komandanti | |
Komandant | Hajnrih Himler |
Vafen SS (nem. Waffen SS – borbeni SS) nastao je od zaštitnih odreda Šucštafel (nem. Schutzstaffeln) koji su predstavljali ličnu stražu Adolfa Hitlera. Pod rukovodstvom Hajnriha Himlera, Vafen SS će prerasti u jaku vojnu organizaciju koja je bila poznata po fanatizmu, surovosti i beskrupuloznosti. Uprkos značajnim rezultatima koje će Vafen SS postići tokom Drugog svetskog rata, naročito u borbama na Istočnom frontu i Normandiji, kao i ofanzivnim dejstvima tokom nemačke Ardenske ofanzive, njeni pripadnici ostaće zapamćeni po nebrojenim zločinima počinjenim protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.[traži se izvor]
Nakon skromnih početaka kao zaštitnička jedinica za vodstvo NSDAP-a, Vafen-SS ojačale su u snage od 38 borbenih divizija sa oko 950.000 ljudi, i uključujući nekoliko elitnih jedinica. Na Nirnberškim suđenjima, Vafen-SS bio je osuđen kao deo kriminalne organizacije zbog velikog sudelovanja u ratnim zločinima zbog čega su veteranima Vafen-SS-a oduzeta mnoga prava koja su dodeljena ostalim nemačkim ratnim veteranima.[traži se izvor]
Svi pripadnici SS-a su na desnoj podlaktici imali istetovirani broj - što manji broj tim viši rang i istorija u SS-u. Posle rata su mnogi SS-ovci pokušavali na razne načine da taj broj izbrišu. Ista metoda tetoviranja je primenjivana i za obeležavanje logoraša ali je podlaktica bila druga.[traži se izvor]
Osnivanje[uredi | uredi izvor]
Početkom tridesetih godina 20. veka SS je predstavljao vojno ustrojen ogranak Nacističke partije čiji je značaj u Nemačkoj, a srazmerno sa tim i njegovo članstvo, bio relativno malo. Međutim, vođa SS Hajnrih Himler nije bio zadovoljan ovakvom ulogom organizacije zbog čega je iskoristio međusobna trvenja u Nemačkoj tridesetih godina kako bi osnažio položaj SS. Poreklo Vafen-SS se može pratiti do ibora grupe od oko 120 pripadnika SS-a koji je u martu 1933. izvršio Jozef Ditrih da bi osnovao Specijalnu komandu (nem. Sonderkommando) Berlin.[1] Po imenovanju za nemačkog kancelara Adolf Hitler nije imao poverenja u jedinice Rajhsvera koje su bile zadužene za njegovu bezbednost. Zbog toga je naredio da se od pripadnika SA formira borbena jedinica koja će na sebe preuzeti ovaj zadatak. Do novembra 1933. ova formacija je brojala 800 ljudi. Ova jedinica predstavljala je Hitlerovu „pretorijansku gardu“ i bila je zadužena za njegovu ličnu bezbednost. Jedinica je pratila Hitlera na njegovim mnogobrojnim putovanjima, a iz njenih redova birani su Hitlerovi vozači, posilni, telohranitelji i dr. Na godišnjici obeležavanja neuspešnog Minhenskog puča, puk se zakleo na odanost Hitleru. U zakletvama se isticalo da se zaklinju na vernost samo njemu i na poslušnost do smrti.[1] Ova formacija je dobila naziv Telesna garda Adolfa Hitlera (nem. Leibstandarte Adolf Hitler (LAH)).[2] Po Himlerovom naređenju puk je dobio naziv SS Telesna garda Adolfa Hitlera (LSSAH).[2]
Tako je SS igrao ključnu ulogu u Hitlerovom obračunu sa vođom SA odreda Ernstom Remom i njegovim saradnicima. U junu 1934. godine, tokom „noći dugih noževa“, Hitler je uz pomoć SS likvidirao svog najozbiljnijeg suparnika i na taj način uspostavio apsolutnu ličnu dominaciju u Nemačkoj.[traži se izvor]
Nedugo zatim širom Nemačke osnovane su SS-VT (SS rezervne trupe) koje su stajale na raspolaganju Adolfu Hitleru za izvršenje specijalnih zadataka u ratu i miru. Treći element Vafen-SS, koji neće steći priznanje sve do nemačkog napada na Francusku 1940. godine bile su SS-TKV (SS jedinice mrtvačka glava) prvobitno formirane od čuvara koncentracionih logora, koje su pored borbenih zadataka bile zadužene i za unutrašnju bezbednost.[traži se izvor]
Do 1940. godine. Vafen-SS se sastojao od četiri borbene jedinice, SS Telesna garda Adolfa Hitlera, SS Dojčland, SS Germanija i SS Firer, kao i od četiri jedinice iz sastava SS rezervnih trupa, SS Oberbajern, SS Brandenburg, SS Turingen i SS Ostmark, koja je ujedno bila i prva strana SS jedinica formirana od Austrijanaca.[traži se izvor]
Vafen-SS korpusi [3][uredi | uredi izvor]
- 1. SS tenkovski korpus
- 2. SS tenkovski korpus
- 3. (germanski) SS tenkovski korpus
- 4. SS tenkovski korpus - ranije 7. SS tenkovski korpus
- 5. SS planinski korpus
- 6. SS armijski korpus (letonski)
- 7. SS tenkovski korpus - (kasnije 4. SS tenkovski korpus)
- 8. SS konjički korpus - planiran 1945, ali nije formiran
- 9. oružani Planinski korpus SS (hrvatski)
- 10. SS korpus - sastavljen od rasformiranog 14. SS korpusa
- 11. SS tenkovski korpus
- 12. SS korpus
- 13. SS Armi korpus
- 14. SS korpus vidi gore (10. SS korpus)
- 15. SS kozački konjički korpus
- 16. SS korpus
- 17. Vaffen korpus of SS (mađarski)
- 18. SS korpus
- Srpski Dobrovoljački Korpus (abzorbiran 1944)
Vafen-SS divizije[uredi | uredi izvor]
- 1. SS oklopna divizija „Telesna garda Adolfa Hitlera“
- 2. SS oklopna divizija „Rajh“
- 3. SS oklopna divizija „Mrtvačka glava“
- 4. SS policijska pancergrenadirska divizija
- 5. SS oklopna divizija „Viking“
- 6. SS brdska divizija „Sever“
- 7. SS dobrovoljačka brdska divizija „Princ Eugen“
- 8. SS konjička divizija „Florijan Gajer“
- 9. SS oklopna divizija „Hoenštaufen“
- 10. SS oklopna divizija „Frundsberg“
- 11. SS dobrovoljačka oklopna grenadirska divizija „Nordland“
- 12. SS oklopna divizija „Hitlerjugend“
- 13. SS brdska divizija „Handžar“ (1. hrvatska)
- 14. SS grenadirska divizija (1. ukrajinska)
- 15. SS grenadirska divizija (1. letonska)
- 16. SS pancergrenadirska divizija „SS rajhsfirer“
- 17. SS pancergrenadirska divizija „Goc fon Berlišingen“
- 18. SS dobrovoljačka pancergrenadirska divizija „Horst Vesel“
- 19. SS grenadirska divizija (2. letonska)
- 20. SS pancergrenadirska divizija (1. estonska)
- 21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)
- 22. SS dobrovoljačka konjička divizija „Marija Terezija“
- 23. SS brdska divizija Kama (2. hrvatska) (nikad formirana)
- 23. SS oklopna grenadirska divizija Nederland (1. holandska)
- 24. SS brdska divizija „Karstjeger“
- 25. SS grenadirska divizija „Hunjadi“ (1. mađarska)
- 26. SS grenadirska divizija „Hungaria“ (2. mađarska)
- 27. SS dobrovoljačka grenadirska divizija „Langemark“ (1. flamanska)
- 28. SS dobrovoljačka grenadirska divizija „Valonci“
- 29. SS grenadirska divizija "RONA" (u prevodu sa ruskom Ruska Narodna Oslobodilačka Armija) (1. ruska)
- 29. SS grenadirska divizija (1. italijanska) (1. ruska je bila raspuštena u ovo vreme)
- 30. SS grenadirska divizija (2. ruska)
- 31. SS dobrovoljačka grenadirska divizija
- 32. SS dobrovoljačka grenadirska divizija „30. januar“
- 33. SS konjička divizija (3. mađarska)
- 33. SS grenadirska divizija „Šarlemanj“ (1. francuska)
- 34. SS dobrovoljačka grenadirska divizija „Landšturm Nederland“
- 35. SS policijska grenadirska divizija
- 36. SS grenadirska divizija
- 37. SS dobrovoljačka konjička divizija „Licov“
- 38. SS grenadirska divizija „Nibelunzi“
Druge jedinice[uredi | uredi izvor]
- SS grenadirski puk (1. Rumunski) [4]
- SS grenadirski puk (1. Bugarski)
- Srpski dobrovoljački korpus (abzorbiran 1944)
- XV kozački konjički korpus (abzorbiran 1944)
- Slobodna indijska legija (abzorbiran 1944)
- Britanski dobrovoljački korpus
- Legija belog orla
- 1. beogradski specijalni borbeni odred Gestapoa
Država porekla | Broj | Narodnost |
---|---|---|
Albanija | 3000 | Albanci |
Belgija | 23 000 | Flamanci |
15 000 | Valonci | |
Ujedinjeno Kraljevstvo | 50 | Englezi |
Bugarska | 200-1000 (?) | Bugari |
NDH | 31.000 | Hrvati, Bošnjaci, Albanci |
Danska | 10.000 | Danci |
Indija | 3500 | Hindusi |
Estonija | 20.000 | Estonci |
Finska | 1000 | Finci |
Mađarska | 15 000 (?) | Mađari |
Letonija | 39 000 | Letonci |
Holandija | 50.000 | Holanđani |
Norveška | 6000 | Norvežani |
Francuska | 8000 | Francuzi |
Italija | 20.000 | Italijani |
Poljska (Galicija) | 25 700 | Ukrajinci, Poljaci |
SSSR | 12 000 | Rusi, Belorusi |
40.000 - 50.000 (?) |
Kozaci | |
8000 | Tatari, Turkmeni, Kirgizi, Uzbeci | |
Rumunija | 3000 | Rumuni |
Srbija | 24,000 | Nemci, Albanci, Srbi (nakon abzorbacije) |
Španija | 200-1000 (?) | Španci |
Švedska | 100-130 | Šveđani |
Švajcarska | 700-800 | Švajcarci |
Ratni zločini[uredi | uredi izvor]
Posebna organizacija Opšti SS je bila odgovorna za upravljanje logorima smrti. Mnogi njeni članovi, kao i članovi SS-totenkopfferbendi su činili jezgro 3. SS divizije Mrtvačka glava.[5] Tokom Nirnberšskih procesa, Vafen-SS je proglašena za zločinačku organizaciju, osim regruta regrutovanih od 1943. koji su izuzeti iz te presude jer su bili primorani da stupe u Vafen-SS. Mnogi članovi i jedinice Vafen-SS su bile odgovorni za ratne zločine protiv civila i savezničkih vojnika. Posleratna nemačka vlada tretira SS kao zločinačku organizaciju, zbog brojnih dokaza o umešanosti u ratne zločine.[traži se izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Flaherty 2004, str. 144.
- ^ a b Cook & Bender 1994, str. 17, 19.
- ^ „Engleska vikipedija: List of Waffen-SS divisions)”.
- ^ „Engleska vikipedija: Waffen Grenadier Regiment of the SS (1st Romanian)”.
- ^ Flaherty 2004, str. 149-150.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Chant, Christopher (1996). The Nazi War Machine. Tiger Books International. ISBN 978-1-85501-830-3.
- Cook, Stan; Bender, Roger James (1994). Leibstandarte SS Adolf Hitler: Uniforms, Organization, & History. San Jose, CA: R. James Bender. ISBN 978-0-912138-55-8.
- Flaherty, T. H. (2004) [1988]. The Third Reich: The SS. Time-Life. ISBN 978-1-84447-073-0.
- Lumsden, Robin (1995). SS Regalia. Saturn Books. ISBN 978-1-86222-033-1.
- Williamson, Gordon; Andrew, Stephen (2003). The Waffen-SS: 1. to 5. Divisions. Osprey Publishing Ltd. ISBN 978-1-84176-589-1. Arhivirano iz originala 15. 03. 2014. g. Pristupljeno 10. 05. 2013.