Vafen-SS

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vafen-SS
Grb Vafen-SS
Postojanje1933—1945.
Zemlja Treći rajh
TipPancer divizija
Pancergrenadiri
Konjica
Pešadija
Brdska pešadija
Policija
Vrsta SS
JačinaVafen-SS se na vrhuncu snage sastojao od 38 divizija i niza manjih jedinica[traži se izvor]
ŠtabBerlin
Komandanti
KomandantHajnrih Himler

Vafen SS (nem. Waffen SS – borbeni SS) nastao je od zaštitnih odreda Šucštafel (nem. Schutzstaffeln) koji su predstavljali ličnu stražu Adolfa Hitlera. Pod rukovodstvom Hajnriha Himlera, Vafen SS će prerasti u jaku vojnu organizaciju koja je bila poznata po fanatizmu, surovosti i beskrupuloznosti. Uprkos značajnim rezultatima koje će Vafen SS postići tokom Drugog svetskog rata, naročito u borbama na Istočnom frontu i Normandiji, kao i ofanzivnim dejstvima tokom nemačke Ardenske ofanzive, njeni pripadnici ostaće zapamćeni po nebrojenim zločinima počinjenim protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.[traži se izvor]

Nakon skromnih početaka kao zaštitnička jedinica za vodstvo NSDAP-a, Vafen-SS ojačale su u snage od 38 borbenih divizija sa oko 950.000 ljudi, i uključujući nekoliko elitnih jedinica. Na Nirnberškim suđenjima, Vafen-SS bio je osuđen kao deo kriminalne organizacije zbog velikog sudelovanja u ratnim zločinima zbog čega su veteranima Vafen-SS-a oduzeta mnoga prava koja su dodeljena ostalim nemačkim ratnim veteranima.[traži se izvor]

Svi pripadnici SS-a su na desnoj podlaktici imali istetovirani broj - što manji broj tim viši rang i istorija u SS-u. Posle rata su mnogi SS-ovci pokušavali na razne načine da taj broj izbrišu. Ista metoda tetoviranja je primenjivana i za obeležavanje logoraša ali je podlaktica bila druga.[traži se izvor]

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Kapa oficira Vermahta (levo) i Vafen-SS (desno).

Početkom tridesetih godina 20. veka SS je predstavljao vojno ustrojen ogranak Nacističke partije čiji je značaj u Nemačkoj, a srazmerno sa tim i njegovo članstvo, bio relativno malo. Međutim, vođa SS Hajnrih Himler nije bio zadovoljan ovakvom ulogom organizacije zbog čega je iskoristio međusobna trvenja u Nemačkoj tridesetih godina kako bi osnažio položaj SS. Poreklo Vafen-SS se može pratiti do ibora grupe od oko 120 pripadnika SS-a koji je u martu 1933. izvršio Jozef Ditrih da bi osnovao Specijalnu komandu (nem. Sonderkommando) Berlin.[1] Po imenovanju za nemačkog kancelara Adolf Hitler nije imao poverenja u jedinice Rajhsvera koje su bile zadužene za njegovu bezbednost. Zbog toga je naredio da se od pripadnika SA formira borbena jedinica koja će na sebe preuzeti ovaj zadatak. Do novembra 1933. ova formacija je brojala 800 ljudi. Ova jedinica predstavljala je Hitlerovu „pretorijansku gardu“ i bila je zadužena za njegovu ličnu bezbednost. Jedinica je pratila Hitlera na njegovim mnogobrojnim putovanjima, a iz njenih redova birani su Hitlerovi vozači, posilni, telohranitelji i dr. Na godišnjici obeležavanja neuspešnog Minhenskog puča, puk se zakleo na odanost Hitleru. U zakletvama se isticalo da se zaklinju na vernost samo njemu i na poslušnost do smrti.[1] Ova formacija je dobila naziv Telesna garda Adolfa Hitlera (nem. Leibstandarte Adolf Hitler (LAH)).[2] Po Himlerovom naređenju puk je dobio naziv SS Telesna garda Adolfa Hitlera (LSSAH).[2]

Tako je SS igrao ključnu ulogu u Hitlerovom obračunu sa vođom SA odreda Ernstom Remom i njegovim saradnicima. U junu 1934. godine, tokom „noći dugih noževa“, Hitler je uz pomoć SS likvidirao svog najozbiljnijeg suparnika i na taj način uspostavio apsolutnu ličnu dominaciju u Nemačkoj.[traži se izvor]

Nedugo zatim širom Nemačke osnovane su SS-VT (SS rezervne trupe) koje su stajale na raspolaganju Adolfu Hitleru za izvršenje specijalnih zadataka u ratu i miru. Treći element Vafen-SS, koji neće steći priznanje sve do nemačkog napada na Francusku 1940. godine bile su SS-TKV (SS jedinice mrtvačka glava) prvobitno formirane od čuvara koncentracionih logora, koje su pored borbenih zadataka bile zadužene i za unutrašnju bezbednost.[traži se izvor]

Do 1940. godine. Vafen-SS se sastojao od četiri borbene jedinice, SS Telesna garda Adolfa Hitlera, SS Dojčland, SS Germanija i SS Firer, kao i od četiri jedinice iz sastava SS rezervnih trupa, SS Oberbajern, SS Brandenburg, SS Turingen i SS Ostmark, koja je ujedno bila i prva strana SS jedinica formirana od Austrijanaca.[traži se izvor]

Vafen-SS korpusi [3][uredi | uredi izvor]

Vafen-SS divizije[uredi | uredi izvor]

Druge jedinice[uredi | uredi izvor]

Strane jedinice u Vafen-SS-u
Država porekla Broj Narodnost
Albanija 3000 Albanci
Belgija 23 000 Flamanci
15 000 Valonci
Ujedinjeno Kraljevstvo 50 Englezi
Bugarska 200-1000 (?) Bugari
NDH 31.000 Hrvati, Bošnjaci, Albanci
Danska 10.000 Danci
Indija 3500 Hindusi
Estonija 20.000 Estonci
Finska 1000 Finci
Mađarska 15 000 (?) Mađari
Letonija 39 000 Letonci
Holandija 50.000 Holanđani
Norveška 6000 Norvežani
Francuska 8000 Francuzi
Italija 20.000 Italijani
Poljska (Galicija) 25 700 Ukrajinci, Poljaci
SSSR 12 000 Rusi, Belorusi
40.000 -
50.000 (?)
Kozaci
8000 Tatari, Turkmeni, Kirgizi, Uzbeci
Rumunija 3000 Rumuni
Srbija 24,000 Nemci, Albanci, Srbi (nakon abzorbacije)
Španija 200-1000 (?) Španci
Švedska 100-130 Šveđani
Švajcarska 700-800 Švajcarci

Ratni zločini[uredi | uredi izvor]

Posebna organizacija Opšti SS je bila odgovorna za upravljanje logorima smrti. Mnogi njeni članovi, kao i članovi SS-totenkopfferbendi su činili jezgro 3. SS divizije Mrtvačka glava.[5] Tokom Nirnberšskih procesa, Vafen-SS je proglašena za zločinačku organizaciju, osim regruta regrutovanih od 1943. koji su izuzeti iz te presude jer su bili primorani da stupe u Vafen-SS. Mnogi članovi i jedinice Vafen-SS su bile odgovorni za ratne zločine protiv civila i savezničkih vojnika. Posleratna nemačka vlada tretira SS kao zločinačku organizaciju, zbog brojnih dokaza o umešanosti u ratne zločine.[traži se izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]