Velika Ivanča

Koordinate: 44° 25′ 21″ S; 20° 34′ 29″ I / 44.4225° S; 20.574833° I / 44.4225; 20.574833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Velika Ivanča
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaMladenovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1532
Geografske karakteristike
Koordinate44° 25′ 21″ S; 20° 34′ 29″ I / 44.4225° S; 20.574833° I / 44.4225; 20.574833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Velika Ivanča na karti Srbije
Velika Ivanča
Velika Ivanča
Velika Ivanča na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11414
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Velika Ivanča je naselje u Gradskoj opštini Mladenovac u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1532 stanovnika.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Velika Ivanča se nalazi jugozapadno od varoši Mladenovaca, na jugoistočnim padinama planine Kosmaj. Zauzima prostor od 3.226 hektara od čega je obradivih površina 2.520 hektara, dok je preostali deo pod šumama ili neobrađenim površinama.

Klima je karakteristična šumadijska, umereno-kontinentalna, sa dosta atmosferskih padavina i visokim letnjim temperaturama (39S). Jesen se često produžuje do decembra, blaga je i vlažna i pogoduje zemljoradnji i voćarstvu.

Velika Ivanča je na udaru severnog i jugoistočnog vetra, koji ponekad dostiže brzinu i do 100 km/č. Vertikalna strujanja vazduha su slapovita, pa čak i olujnog karaktera.

Od rudnog bogatstva važno je napomenuti da postoje zavidne zalihe uglja lignita koji je nekada eksploatisan u zaseoku Rudnik-Turčić, ali se sa tim prestalo polovinom prošlog veka. Takođe su evidentirane i naslage kvalitetne gline, koja se koristi u keramičkoj proizvodnji, ali do eksploatacije nikada nije došlo.

Kroz selo protiče jedna reka i nekoliko manjih potoka koji su siromašni vodom, jer su njihovi izvori kaptirani za vodovode. Međutim, neretko se dešava da za vreme velikih atmosferskih padavina i topljenja snega, plavljenjem izazovu štete na poljoprivrednim imanjima. Najveća je reka Besna (koja protiče kroz centar sela), zatim potoci kao što su: Sleničar, Stublić, Turčić, Mali i Veliki Lug i svi se ulivaju u reku Milatovicu. U dolini reke Besne (koja dolazi sa Kosmaja) su škola, crkva, zemljoradnička zadruga, mehane, dućani i nekoliko kuća.

Selo je razbijenog tipa. U znatnom broju pojedine porodice odlaze na svoja imanja izvan sela i njihovih kuća ima čak do Trnova Brda, Čovke, Borišinca i preko potoka Slinčara.

Konfiguracija terena, imajući u vidu blizinu Kosmaja, kreće se od blago valovitog do brdovitog. Nadmorska visina terena na kome se selo nalazi, je u proseku od 150-300 metara. Struktura zemljišta se kreće od vrlo plodnog, u ravnici pored reka i potoka, do manje plodnog, na kome uspevaju samo šume, pre svega — bukve, hrasta i jasena — što i opredeljuje zanimanje meštana u selu.

Delovi sela[uredi | uredi izvor]

Delovi seoska atara su: Vodice, Vranovac,Jendek, Jasenje, Klenje, Krušik, Prževina, Turčić, Ćukovac, Bele Vode,Drum, Dobre Vode, Konopljište, Kupinovac, Karaula, Metaljka, Mramor, Mrčevica, Orujica , Prokop, Nerezine, Sikiljevac, Velike Livade, Đeram, Kovačice, Leska, Lipar, Crveni Potok i Ravni Lug.

Poreklo stanovništva[uredi | uredi izvor]

Milanovići se smatraju za najstariji rod. Slave Aranđelovdan. Ni najstariji ljudi od Milanovića ne znaju ništa o svom poreklu.

Stari rod nepoznatog porekla su i:

  • Čojanovići (Milojevići, Paunovići, Ješići, Vujičići, Tošakovići i Miloševići), slave Alimpijevdan. Čojanovićima ih zovu zbog toga što su prvi poneli čojano (čohano) odelo.
  • Maksimovići (Šiljići), slave Aranđelovdan, ne znaju za svoje poreklo.
  • Stepići (Babići, Ristići, Pantelići, Markovići, Mitrovići, Jokići, Nikolići i Petrovići), slave Jovanjdan. Čovek od 87 godina ne zna odakle su starinom, priča da su za vreme Turaka „bežali u Nemačku“.
  • Terzići (Todorovići), slave Ignjatijevdan, su stari rod i ne znaju za svoje poreklo.
  • Marinkovići (Milojevići, Jankovići, Gačići, Miloševići, Uroševići, Jelenići, Ignjatovići, Radovanovići, Milosavljevići i Arsići), slave Gavrilovdan, 6. septembar po starom kalendaru. Svi vode poreklo od tri brata, koji su došli iz Bijelog Polja u Polimlju. Dva brata se nastane na levoj a treći na desnoj strani Besne.
  • Avramovići (Jankovići, Matejići, Radosavljevići, Pavlovići, Đorđevići, Simići, Jovanovići i Aleksići), slave Mitrovdan. Praded Avram je, pre Prvog Ustanka došao iz Bijelog Polja u Polimlju. Velemuge u Belom Polju (Gruža) su im rod.
  • Bugarčići (Jovanovići), slave Mitrovdan. Praded Jovan se doselio iz „Bugarske“.
  • Milovanovići (Mijailovići), slave Jovanjdan, doselili su se iz Drlupe gde su im rod Ljubičići.
  • Bogdanovići, slave Miholjdan. Za njih kažu da su „Bošnjaci“.
  • Jankovići (Pavlovići, Ilići, Nikolići, Despotovići, Nedići, Petrovići, Kostadinovići i Milovanovići), slave Markovdan. Njihovi stari su došli sa Kosova. U Azanji imaju rođake – Anđelkoviće.
  • Čumići, slave Tomindan. Deda čoveku od 70 godina došao iz Donje Trešnjevice (Jasenica) gde su im rod Čumići. Čumići su u Donju Trešnjevicu došli iz Čajetine – zlatiborski srez.
  • Mijailovići, slave Jovanjdan. Došli iz Ramića kod Gruže.
  • Pavlovići, su došli iz Koraćice, slave Nikoljdan.
  • Markovići su Cigani, kovači, ne kaže se koju slavu slave.

Nepoznatog porekla su:

  • Tošići;
  • Miloševići;
  • Petrovići;
  • Kostadinovići;
  • Uroševići;
  • Ivanovići i;
  • Živkovići, svi slave Đurđevdan.
  • Rankovići;
  • Milojičići;
  • Binići;
  • Jovanovići i;
  • Milojkovići, svi slave Nikoljdan.

Istorija[uredi | uredi izvor]

O starosti sela se ne može gotovo ništa pouzdano reći, a i predanje o tome nije očuvano. Zna se da je za vreme Turaka u selu stanovao spahija, u blizini današnjeg groblja je Gumnište, gde su za vreme Turaka vrli spahisko žito. Velika Ivanča je ulazila u sastav Vićentijeve Kneževine i prvi put pominje u turskim popisima iz 1528, 1530, 1536. i 1560. godine, sa naseljima: Besna, Slaničar i Turčić. Prve podatke o veličini Ivanče imamo iz početka 19. veka. U aračkim spiskovima pominje se Ivanča. Godine 1818. u selu je bilo 62, a 1822. g. 68 kuća(M. Petrović, pom. delo, str. 480 i 660). Godine 1846. Ivanča je pripadala kosmajskom srezu i imala je 108 kuća sa 2355 stanovnika, a 1921. god. 448 kuća (pom. prethodni rezultati s. 42).

Za najstariju porodicu u selu smatraju se Milovanovići 9k. (slava Arhanđelovdan). Najstariji ljudi od Milanovića ne znaju ništa o svom poreklu. Stare porodice, nepoznatog porekla, su i Čojanovići, danas imaju razna prezimenima (Milojevići, Paunovići, Ješići, Vujičići, Tošakovići, Miloševići)5o kuća, slava Sv. Alimpije; Maksimovići (Šiljići) 9k. slava Arhanđelovdan; Stepići (Babići, Ristići, Pantelići, Markovići, Mitrovići, Jokići, Nikolići, Petrovići) 78.k., slava Sv. Jovan i Terzići (Todorovići) 27.k., slava Sv. Ignjat. Marinkovići (Milojevići, Jankovići, Gačići, Miloševići, Uroševići, Jelenići, Ignjatovići, Radovanovići, Milosavljevići, Arsići) 70.k., svi vode poreklo od tri brata koji su došli od Bijelog Polja u Polimlju. Dva se brata nastane na levoj a treći na desnoj obali Besne. Avramovići (Jankovići, Matejići, Radosavljevići, Pavlovići, Đorđevići, Simići, Jovanovići, Aleksići) 67.k., slava Mitrovdan, poreklo Bijelo Polje u Polimlju odakle je došao pradeda Avram pre Prvog Ustanka. Bugarčići (Jovanovići) 10.k., slava Mitrovdan (pradeda Jovan došao iz "Bugarske"). Milovanovići (Mijailovići) 12.k., slava Sv. Jovan, došli iz Drlupe, gde su im rod Ljubičići. Bogdanovići 11.k., slava Miholjdan, su "Bošnjaci". Jankovići (Pavlovići, Ilići, Nikolići, Nedići, Petrovići, Kostadinovići, Milovanovići) 56.k., slava Markovdan, doseljeni sa Kosova. U Azanji imaju rođake (Anđelkovići). Čumići 4.k., slava Sv. Toma, poreklom iz Donje Trešnjevice (Jasenica), gde su im rod Čumići doseljeni iz Čajetine (zlatiborski okrug). Mijailovič 1.k., slava Sv. Jovan, doseljen iz Ramaće (Gruža). Pavlovići 2.k., slava Sv. Nikola, došči iz Koraćice. Markovići 4.k. su Cigani kovači. Nepoznatog su porekla Tošići, Miloševići, Petrovići, Kostadinovići, Uroševići, Ivanovići, Živkovići, 21.k., slava Đurđevdan i Rankovići, Milojičići, Banići, Jovanovići, Milojkovići 13.k., slava Sv. Nikola.(Podaci datiraju od 1718-1925.[1]

U Velikoj Ivanči je rođen pesnik Milorad Petrović Seljančica (1875—1921), poznat po pesmama Jesen stiže dunjo moja, Ne luduj lelo čuće te selo, Čini se čini, Sve dok je tvoga blagog oka, Na sred zemlje Srbije i drugim.[2]

Ovde se 2013. godine dogodilo Masovno ubistvo u Velikoj Ivanči.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Prva škola osnovana je u Ivanči oko 1846. godine. Selo ima osnovnu školu koja je u sastavu OŠ „Kosta Đukić“ iz Mladenovca, a ranije  je bila samostalna pod imenom „Sreten Lomić“, i dve škole za niže razrede na Rudniku i Livadama, od kojih na Rudniku sada služi za decu predškolskog uzrasta.Stara škola u švajcarskom stilu koja je izgrađena 1906. godine, a ima i nekih indicija i 1903. godine, na inicijativu omladine ovog sela biće zaštićena.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Velika Ivanča živi 1467 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,1 godina (42,2 kod muškaraca i 44,0 kod žena). U naselju ima 564 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,18.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 2.896
1953. 3.053
1961. 2.874
1971. 2.443
1981. 2.223
1991. 2.073 1.991
2002. 1.796 1.878
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.787 99,49%
Hrvati
  
3 0,16%
Crnogorci
  
2 0,11%
Česi
  
1 0,05%
Mađari
  
1 0,05%
Makedonci
  
1 0,05%
Jugosloveni
  
1 0,05%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  2. ^ Podaci uzeti iz: "Naselja i poreklo stanovništva", knj. 26., str.65-66, ur. dr Jovan Erdeljanović, u: Srpski etnografski zbornik, knj. 46., Beograd, Srpska Kraljevska Akademija, 1930
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor: Monografija Podunavske oblasti 1812—1927, objavljeno (1927. g.) „Napredak Pančevo,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999. g.).

Letopis period 1812—2009. godine. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine »Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]