Veliko ropsko jezero

Koordinate: 61° 40′ S; 114° 00′ Z / 61.67° S; 114° Z / 61.67; -114
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Veliko ropsko jezero
Veliko ropsko jezero u Jelounajfu
Koordinate61° 40′ S; 114° 00′ Z / 61.67° S; 114° Z / 61.67; -114
Tipglacijalno
Zemlje basena Kanada
Maks. dužina469 km (291 mi)[1] km
Maks. širina203 km (126 mi)[1] km
Površina27.200 km2 (10.500 sq mi)[2] km2
Pros. dubina41 m (135 ft)[2] m
Maks. dubina614 m (2.014 ft)[2] m
Zapremina1.580 km3 (380 cu mi)[2] km3
Nad. visina156 m
Veliko ropsko jezero na karti Kanade
Veliko ropsko jezero
Veliko ropsko jezero
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi

Veliko ropsko jezero[3] (engl. Great Slave Lake, franc. Grand lac des Esclaves[4])[5][6][7][8] je drugo po veličini jezero u kanadskoj teritoriji Severozapadne teritorije. Ono je najdublje jezero u severnoj Americi i deveto na svetu sa 614 m.[2] Dugačko je 480 km i široko od 19 do 109 km.[1] Ima površinu od 28.568 km²,[2] a njegova zapremina je 2090 km³.[9][10] Njegove glavne pritoke su reke Haj i Ropska reka, a njegova otoka je reka Makenzi. U istočnom delu jezera se nalaze brojna ostrva. Poluostrvo Petei deli itočni deo jezera na zalive Makleod na severu i Kristi na jugu. Jezero je delimično zaleđeno najmanje osam meseci godišnje. Gradovi na jezeru su Jelounajf, Fort Providens, Haj River i Fort Rezolušn.

Prvi naseljenici okoline jezera su bili indijanci, među kojima pleme Deta koji još uvek žive tu. Britanski trgovac krznom Samjuel Hern je istraživao oblast 1771. godine i prešao je zaleđeno jezero. Tokom tridesetih godina 20. veka u oblasti je otkriveno zlato, što je dovelo do osnivanja grada Jelonajf, glavnog grada provincije. 24. januara 1978. sovjetski satelit Kosmos 954, sa nuklearnim reaktorom, je uzašao iz orbite i srušio se na jezero. Kako je jezero bilo zaleđeno satelit je pri udaru eksplodirao što je dovelo do izliva nuklearnog goriva. Nuklearno gorivo su pokupili američki i kanadski članovi ekspedicije koji su učestvovali u operaciji zvanoj Operacija Jutarnja Svetlost.

Godine 1967. izgrađen je auto-put oko jezera, koji je produžetak auto-puta Makenzi sada poznatog kao auto-put 3. Pre nego što je izgrađen auto-put dobra su prevožena preko zaleđenog jezera. Kada nema leda koristi se trajekt.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Autohtoni narodi bili su prvi naseljenici oko jezera nakon povlačenja glacijalnog leda. Arheološki dokazi su otkrili nekoliko različitih perioda kulturne istorije, uključujući Severnu Plano tradiciju (8.000 godina pre sadašnjosti), Arhaičku tradiciju štita (6.500 godina), Arktičku tradiciju malih alata (3.500 godina) i tradiciju Taltejlej škriljca (2.500 godina pre sadašnjosti). Svaka kultura je ostavila poseban trag u arheološkim zapisima na osnovu vrste ili veličine kamenog oruđa.[11]

Veliko robovsko jezero je stavljeno na evropske mape tokom pojave trgovine krznom prema severozapadu od Hadsonovog zaliva sredinom 18. veka. Naziv 'Great Slave' došao je iz engleskog prevoda Kri egzonima, Awokanek (narod Slejvi), kako su nazvali Din Ta. Porobljeni ljudi su bila plemena Din koja su u to vreme živela na južnim obalama jezera.[12][13][14] Kako su francuski istraživači direktno imali posla sa Kri trgovcima, veliko jezero je nazvano „Grand lac des Esclaves“ što je na kraju prevedeno kao „Veliko ropsko jezero“.[15]

Britanski trgovac krznom Semjuel Hern istražio je Veliko robovsko jezero 1771. godine i prešao zaleđeno jezero, koje je nazvao jezero Atapuskou. Godine 1897-1898, američki graničar Čarls „Bafalo“ Džons otputovao je u Arktički krug, gde je njegova grupa prezimila u kolibi koju su sagradili u blizini Velikog robovskog jezera. Džonsovu priču o tome kako su on i njegova grupa pucali i odbili gladni vučji čopor u blizini Velikog ropskog jezera potvrdili su 1907. Ernest Tompson Siton i Edvard Aleksander Prebl kada su otkrili ostatke životinja u blizini davno napuštene kolibe.[16]

Tokom 1930-ih, zlato je otkriveno na severnom kraku Velikog robovskog jezera, što je dovelo do osnivanja Jelounajfa koji će postati prestonica NWT. Godine 1960, izgrađen je autoput za sve sezone oko zapadne strane jezera, prvobitno produžetak autoputa Mekenzi, ali sada poznat kao Jelounajfski autoput ili autoput 3. Dana 24. januara 1978, sovjetski radarski satelit za izviđanje okeana, nazvan Kosmos 954, izgrađen sa ugrađenim nuklearnim reaktorom, pao je sa orbite i raspao se. Komadi nuklearnog jezgra pali su u okolinu Velikog robovskog jezera. Neki od nuklearnih ostataka su pronađeni u zajedničkoj vojnoj operaciji Oružanih snaga Kanade i Sjedinjenih Država pod nazivom Operacija Jutarnje svetlo.[17]

Predloženo preimenovanje[uredi | uredi izvor]

Krajem 2010-ih, mnogim nazivima mesta na severozapadnim teritorijama vraćena su njihova autohtona imena. Predloženo je da se i jezero preimenuje, posebno zbog pominjanja ropstva. „Veliko Robovsko jezero je zapravo veoma užasno ime, osim ako niste zagovornik ropstva“, kaže Denez Nakehko, obrazovni radnik sa severozapadnih teritorija i osnivački član organizacije Prvih nacija Din Nadžo.[18] „To je lepo mesto. Veličanstveno je; ogromno je. I mislim da trenutno ime na mapi ne odgovara tom mestu.” On je predložio Tu Nede, naziv za jezero naroda Din Soline, kao alternativu.[19] Tačo, izraz Dečo Din za jezero, takođe je predložen.[18]

Geografija i prirodna istorija[uredi | uredi izvor]

Sliv reke Makenzi prikazuje položaj Velikog robovskog jezera u zapadnom kanadskom Arktiku

Glavni zapadni deo jezera čini umereno dubok prostor sa površinom od 18.500 km2 (7.100 sq mi) i zapreminom od 596 km3 (143 cu mi). Ovaj glavni deo ima maksimalnu dubinu od 187,7 m (616 ft) i srednju dubinu od 32,2 m (106 ft).[20] Na istoku, zaliv Maklaud (62° 52′ N 110° 10′ W / 62.867° S; 110.167° Z / 62.867; -110.167 (McLeod Bay, Great Slave Lake)) i zaliv Kristi (62° 32′ N 111° 00′ W / 62.533° S; 111.000° Z / 62.533; -111.000 (Christie Bay, Great Slave Lake)) su mnogo dublji, sa maksimalnom zabeleženom dubinom u zalivu Kristi od 614 m (2.014 ft)[2]

Na nekim od ravnica koje okružuju Veliko ropsko jezero, formirale su se klimaksne poligonalne močvare, rane sukcesijske faze koja se često sastoji od pionirske crne smrče.[21]

Južno od Velikog ropskog jezera, u udaljenom uglu Nacionalnog parka Vud Bafalo, nalazi se letnji opseg velikih ždralova, mesto gnežđenja ostataka jata ždralova, otkrivenih 1954. godine.[22]

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Reka Slejv obezbeđuje sliv visokim nivoima hranljivih materija; shodno tome, zajedno sa opštim odsustvom zagađenja i invazivnih vrsta, jezero je bogato vodenim životom u odnosu na njegov biom. U riblje vrste spadaju jezerska bela riba, jezerska pastrmka, nelma, severna štuka i valeje, cisko, manić, devetopršljeni štapnjak, šajner, takođe dugonosi sisač. Jezerske bele ribe su zastupljene na najvišim nivoima, a slede cisko i sisači. Klimatske promene, posebno smanjeno vreme pokrivenosti ledom, utiču na populacije ovih vrsta. Copepoda je takođe zastupljena u jezeru.[23][24]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Google Maps Distance Calculator (From Behchoko to the Slave River Delta it is 203 km and from the Mackenzie River to the furthest reaches of the East Arm it is 469 km)”. Pristupljeno 2014-12-22. 
  2. ^ a b v g d đ e Hebert, Paul (2007). „Encyclopedia of Earth”. Great Slave Lake, Northwest Territories. Environmental Information Coalition, National Council for Science and the Environment. Pristupljeno 2007-12-07. 
  3. ^ „Great Slave Lake”. Geographical Names Data Base. Natural Resources Canada. 
  4. ^ „Grand lac des Esclaves”. Geographical Names Data Base. Natural Resources Canada. 
  5. ^ „Kw'ahtidee Jimmy Bruneau” (PDF). Northwest Territories. NWT Literary Council. Pristupljeno 10. 2. 2021. 
  6. ^ Indigenous Risk Perceptions and Land-Use in Yellowknife, NT
  7. ^ Wohlberg, Meagan. „We Are T'satsąot'inę: Renaming Yellowknife”. Edge North. Arhivirano iz originala 27. 08. 2021. g. Pristupljeno 10. 2. 2021. 
  8. ^ Cohen, Sidney. „Big Lake”. Up Here. Pristupljeno 10. 2. 2021. 
  9. ^ Schertzer, William M.; Rouse, Wayne R.; Blanken, Peter D.; Walker, Anne E. (avgust 2003). „Over-Lake Meteorology and Estimated Bulk Heat Exchange of Great Slave Lake in 1998 and 1999” (PDF). Journal of Hydrometeorology. American Meteorological Society. 4 (4): 650. Bibcode:2003JHyMe...4..649S. S2CID 24895512. doi:10.1175/1525-7541(2003)004<0649:OMAEBH>2.0.CO;2. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 10. 2012. g. Pristupljeno 2011-01-21. „The surface area of Great Slave Lake is 27,200 km² with a total volume of 1,070 km³ (van der Leeden et al. 1990) 
  10. ^ Great Slave
  11. ^ W.C. Noble (1981) "Prehistory of the Great Slave Lake and Great Bear Lake Region," In: Handbook of the North American Indians - Subarctic, Volume Six. Smithsonian Institution.
  12. ^ Waldman, Carl (14. 5. 2014). Encyclopedia of Native American Tribes. Infobase. str. 275. ISBN 9781438110103. 
  13. ^ Pritzker, Barry (2000). A Native American Encyclopedia: History, Culture, and Peoples. Oxford University Press. str. 512. ISBN 9780195138979. 
  14. ^ „Yellowknife hotel with 'slave' in name stokes conversation on reclaiming Indigenous names”. 
  15. ^ Alexander Mackenzie. Voyages from Montreal, on the River St. Lawrence, through the continent of North America, to the Frozen and Pacific Oceans; in the years 1789 and 1793. With a preliminary account of the rise, progress, and present state of the Fur Trade of that country. London: Printed for T. Cadell, Jun, and W. Davis, Stand; Cobbett and Morgan, Pall-Mall; and W. Creech, at Edinburgh, by R. Noble, Old Bailey, 1801. pg. 3, footnote.
  16. ^ „Buffalo Jones”. The Center for Humane Arts, Letters, and Social Sciences Online, Michigan State University. Arhivirano iz originala 6. 3. 2012. g. Pristupljeno 4. 9. 2010. 
  17. ^ Quentin Bristow. „Operation Morning Light”. Natural Resources Canada. Arhivirano iz originala 2011-07-16. g. Pristupljeno 2007-01-24. 
  18. ^ a b Cohen, Sidney (2020). „Big Lake”. Up Here. sv. 36 br. 5. Pristupljeno 11. 11. 2020. 
  19. ^ Mandeville, Curtis (21. 6. 2016). „Goodbye Great Slave Lake? Movement to decolonize N.W.T. maps is growing”. CBC News. Pristupljeno 11. 11. 2020. 
  20. ^ Schertzer, W. M. (2000). „Digital bathymetry of Great Slave Lake”. NWRI Contribution No. 00-257, 66 pp. 
  21. ^ Hogan, C. Michael (2008), Stromberg, Nicklas, ur., Black Spruce: Picea mariana, GlobalTwitcher.com, Arhivirano iz originala 2011-10-05. g. 
  22. ^ Johnsgard, Paul (februar 1982). „Whooper Recount”. Papers in Ornithology. University of Nebraska. Pristupljeno 2007-01-20. 
  23. ^ https://nwtdiscoveryportal.enr.gov.nt.ca/geoportaldocuments/REPORT_-_2011_12_DFO_(TALLMAN_JANJUA)_-_CIMP116_-_GSL_PLAIN_LANGUAGE.pdf NWT
  24. ^ https://www.thecanadianencyclopedia.ca/en/article/great-slave-lake CE

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Canada (1981). Sailing directions, Great Slave Lake and Mackenzie River. Ottawa: Dept. of Fisheries and Oceans. ISBN 0-660-11022-9. 
  • Gibson, J. J., Prowse, T. D., & Peters, D. L. (2006). "Partitioning impacts of climate and regulation on water level variability in Great Slave Lake." Journal of Hydrology. 329 (1), 196.
  • Hicks, F., Chen, X., & Andres, D. (1995). "Effects of ice on the hydraulics of Mackenzie River at the outlet of Great Slave Lake, N.W.T.: A case study." Canadian Journal of Civil Engineering. Revue Canadienne De G̐ưenie Civil. 22 (1), 43.
  • Kasten, H (2004). The captain's course secrets of Great Slave Lake. Edmonton: H. Kasten. ISBN 0-9736641-0-X. 
  • Jenness, R. (1963). Great Slave Lake fishing industry. Ottawa: Northern Co-ordination and Research Centre. Dept. of Northern Affairs and National Resources.
  • Keleher, J. J. (1972). Supplementary information regarding exploitation of Great Slave Lake salmonid community. Winnipeg: Fisheries Research Board, Freshwater Institute.
  • Mason, J. A. (1946). Notes on the Indians of the Great Slave Lake area. New Haven: Yale University Department of Anthropology, Yale University Press.
  • Sirois, J., Fournier, M. A., & Kay, M. F (1995). The colonial waterbirds of Great Slave Lake, Northwest Territories an annotated atlas. Ottawa, Ont: Canadian Wildlife Service. ISBN 0-662-23884-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]