Vestfalija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vestfalski konj — grb Vestfalije
Vestfalija u pokrajini Severna Rajna-Vestfalija

Vestfalija (nem. Westfalen) je istorijska oblast na severozapadu Nemačke. Danas, zajedno sa teritorijom nekadašnje države Lipe-Detmold, obrazuje istočni deo nemačke savezne države Severna Rajna-Vestfalija i uključuje okruge Arnsberg, Detmold i Minster.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Vestfalija ima površinu od 21.427 km² gde živi oko 8,2 miliona stanovnika u regionima: Minsterland, Teklenburgerland, Istočna Vestfalija, Helvegberde, Zauerland (bez hesenskog gorja), Vitgeštajnerland, Zigerland, kao i vestfalskom (srednjem i istočnom) delu Rurske oblasti. Severni deo Vestfalije je ravnica koju prekida Tevtonburška šuma. Na jugu su brda i niže planine (najviši vrh je na 843,2 metra). Najznačajnije reke su Vezer i Ems.

Po jeziku i tradicionalnoj arhitekturi Vestfalija pripada severnoj Nemačkoj. Zbog višestoletnih veza sa Kelnskom nadbiskupijom većina stanovnika su katolici.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U početku je Vestfalija (zajedno sa Angrijom i Istfalijom) ulazila u sastav kneževine Saksonije. Posle razdvajanja Saksonije Fridrih Barbarosa je u južnom delu njenih teritorija 1180. osnovao kneževinu Vestfaliju. Veliki uticaj na politički život Vestfalije imao je nadbiskup Kelna. Najdramatičnije godine u istoriji Vestfalije su bile u periodu pojave Reformacije, kada su anabaptisti ovde osnovali Minstersku komunu. Na kraju Tridesetogodišnjeg rata u Vesfaliji je zaključen mir između katolika i protestanata.

Godine 1803. kneževina Vestfalija je ostala bez vladara i prisajedinjena je Hesenu.

Posle najezde francuske vojske početkom XIX veka kratko vreme je postojala vazalna Kraljevina Vestfalija koja je obuhvatala područja istočno od geografske Vestfalije. Sa porazom Napoleona Vestfalija je 1815. ušla u sastav Pruske kao provincija Vestfalija. U tom statusu je ostala do 1946, kada je njena teritorija priključena novoformiranoj državi Severna Rajna-Vestfalija.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]