Vidra

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skoči na: navigacija, pretraga
Evroazijska vidra
Fischotter, Lutra Lutra.JPG
Status ugroženosti:
Niži stepen opasnosti - skoro ugroženi takson
Sistematika
carstvo: Životinje (Animalia)
tip: Hordati (Chordata)
klasa: Sisari (Mammalia)
red: Zvijeri (Carnivora)
porodica: Kune (Mustelidae)
potporodica: Lutrinae
rod: Vidra (Lutra)
Binomijalna nomenklatura
Lutra lutra
Linnaeus, 1758
Rasprostranjenost
Rasprostranjenost
Ekologija taksona

Vidra, obična vidra, riječna vidra, evropska ili evroazijska vidra (lat. Lutra lutra) je vrsta iz porodice kuna, izuzetno prilagođena životu u slatkoj vodi. Poznate su kao veoma vješti plivači.

Fizičke osobine[uredi]

Vidre imaju gipko i vrlo pokretno tijelo. Građa tijela im je izuzetno osposobljena za ronjenje. U vodi mogu izdržati izuzetno dugo, a za hvatanje plijena se služe oštrim i snažnim zubima.

Mladunci nauče plivati u starosnoj dobi od oko 80 dana, kada im krzno dovoljno poraste i postane vodootporno. Prije toga oni su jako nevješti u vodi zbog mekog krzna i praktično se boje vode, tako da ih u periodu kada treba da počnu plivati majka najčešće na silu gura u vodu dok se ne nauče.

Ishrana[uredi]

Vidre se prvenstveno hrane ribom. U lovu nisu izbirljive, i po pravilu love plijen koji se može najlakše uhvatiti u datom trenutku. Ipak, omiljena hrana su joj jegulje. Često satjeraju plijen u travom obrastao tjesnac i napadaju ga odozgo svojim snažnim i oštrim zubima. Takođe, ne retko se vidre hrane na ribnjacima zato što im je riba tu lako dostupna. Znaju napraviti dosta puno štete, naročito na neograđenim i neosiguranim ribnjacima.

Pored riba, hrane se i rakovima, vodenim insektima, žabama, pticama, a ponekad i mladim kunićima i zečevima. Vidre koje žive u blizini mora hrane se rakovima i raznim morskim ribama.

Ponašanje[uredi]

Francuska, 2002.

Vidre su vrlo strašljive, suzdržljive životinje koje žive samačkim životom. U lov idu pretežno noću, a dan uglavnom provode u svojim jazbinama. Love i hrane se u bistrim i nedubokim potocima, a poželjno je da su ti potoci i obrasli gustišem i da su u blizini poplavnih područja. Za vidre je ipak najvažnije da je voda bistra i da obale pružaju mogućnost skrivanja. U potrazi za hranom, vidre često znaju da se sele iz jednog riječnog područja u drugo, pritom često prelazeći velike udaljenosti.

Vidre obilježavaju svoju teritoriju izmetom, i često je kontrolišu. Mužjak obično posjeduje veliku teritoriju, dužine od jednog do četrdeset kilometara, a u prosjeku oko osamnaest kilometara, a ženka sa mladuncima posjeduje nešto manji prostor u sklopu teritorije mužjaka.

Jazbine kopaju između korijenja drveća u blizini rijeke. Ponekad koriste i jazbine kunića i jazavaca ako nisu daleko od vode, a često imaju i po nekoliko svojih jazbina koje koriste u zavisnosti od toga gdje se zateknu. Ponekad koriste i šuplja debla za jazbine, a ponekad su jazbine tek rupe u zemlji do kojih je moguće doći samo iz vode.

Razmnožavanje[uredi]

Vidre nemaju određeni period parenja. U području jednog mužjaka živi nekoliko ženki, i mužjak ih posjećuje kada su spremne za parenje. Mužjaci postaju polno zreli sa oko 18 mjeseci starosti, a ženke sa oko 2 godine.

Ženke se kote otprilike 63 dana nakon parenja, i donose 1 do 4 mladunaca. Prvih četrdesetak dana mladunci su potpuno bespomoćni i majka ih doji. Mužjaci ne učestvuju u podizanju mladih. Nakon 8-9 mjeseci mlade vidre se prvi put privremeno odvajaju od majke, a postaju potpuno nezavisne od majke sa oko 12 mjeseci.

Rasprostranjenost[uredi]

Evropska vidra zimi

Nekada su vidre bile rasprostranjene širom Evrope, ali se danas rijetko sreću. Danas žive pretežno u Ujedinjenom Kraljevstvu, naročito u Šetlandu, zatim u Italiji, Norveškoj, sjeveru Rusije, u Sibiru i na sjeveru Afrike. Ponajčešće grade stanište uz rijeke i kanale kod kojih ima gustih šuma, grmlja i šipraga, kako bi se lakše u njima sakrile. Zagađenost voda, a u prošlosti pojačan lov na vidre pomoću lovačkih pasa, te ulični saobraćaj, sve su činioci koji su doprinijeli smanjenju broja vidri.

Ugroženost[uredi]

Vidre su nekad lovljene zbog svog krzna, koje se smatralo skupocjenim, ali su ih ubijali i ribari da im ne bi činile konkurenciju. Uprkos tome, njihov broj se nije smanjivao tokom godina. Međutim, krajem 1950ih godina je došlo do velikog smanjenja njihovog broja zbog zagađivanja voda pesticidima (OC i PCB). Taj otrov je zagađivao njihovo prirodno okruženje, a i nakupljao se u ribama koje vidre jedu, tako da je veliki broj vidri na taj način uginuo.

Vidre danas često stradaju i u saobraćaju. Pri obilasku svoje teritorije često ispadaju na ulice gdje im prijeti brza vožnja automobila i kamiona.

Vidra je danas zaštićena zakonom u većini država u kojim žive, a u Evropi su od 1979. godine uvedeni i zakoni koji zabranjuju upotrebu određenih pesticida[1], ali njihov broj se još uvijek nije značajno povećao. U Engleskoj se, međutim, broj njihovih staništa povećao za oko 55% između 1994 i 2002. godine[2].

Spoljašnje veze[uredi]

Sa drugih Vikimedijinih projekata :

Izvori[uredi]