Видра
Vidra | |
---|---|
Lutra lutra | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Potporodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | L. lutra
|
Binomno ime | |
Lutra lutra (Linnaeus, 1758)
| |
Rasprostranjenost |
Vidra, obična vidra, riječna vidra, evropska ili evroazijska vidra (lat. Lutra lutra) je vrsta iz porodice kuna[2], izuzetno prilagođena životu u slatkoj vodi. Poznate su kao veoma vješti plivači.
Fizičke osobine[uredi | uredi izvor]
Vidre imaju gipko i vrlo pokretno telo. Građa tela im je izuzetno osposobljena za ronjenje. U vodi mogu da izdrže izuzetno dugo, a za hvatanje plena se služe oštrim i snažnim zubima.
Mladunci nauče da plivaju za oko 80 dana, kada im krzno dovoljno poraste i postane vodootporno. Pre toga oni su jako nevešti u vodi zbog mekog krzna i praktično se boje vode, tako da ih u periodu kada treba da počnu da plivaju majka najčešće na silu gura u vodu dok ne nauče.
Ishrana[uredi | uredi izvor]
Vidre se prvenstveno hrane ribom. U lovu nisu izbirljive, i po pravilu love plen koji mogu najlakše da uhvate. Ipak, omiljena hrana su jegulje. Često satjeraju plijen u travom obrastao tjesnac i napadaju ga odozgo svojim snažnim i oštrim zubima. Takođe, neretko se vidre hrane na ribnjacima zato što im je riba tu lako dostupna. Znaju napraviti dosta puno štete, naročito na neograđenim i neosiguranim ribnjacima.
Pored riba, hrane se i rakovima, vodenim insektima, žabama, pticama, a ponekad i mladim kunićima i zečevima. Vidre koje žive u blizini mora hrane se rakovima i raznim morskim ribama.
Ponašanje[uredi | uredi izvor]
Vidre su vrlo strašljive, suzdržljive životinje koje žive samačkim životom. U lov idu pretežno noću, a dan uglavnom provode u svojim jazbinama. Love i hrane se u bistrim i nedubokim potocima, a poželjno je da su ti potoci i obrasli gustišem i da su u blizini poplavnih područja. Za vidre je ipak najvažnije da je voda bistra i da obale pružaju mogućnost skrivanja. U potrazi za hranom, vidre često znaju da se sele iz jednog riječnog područja u drugo, pritom često prelazeći velike udaljenosti.
Vidre obilježavaju svoju teritoriju izmetom, i često je kontrolišu. Mužjak obično posjeduje veliku teritoriju, dužine od jednog do četrdeset kilometara, a u prosjeku oko osamnaest kilometara, a ženka sa mladuncima posjeduje nešto manji prostor u sklopu teritorije mužjaka.
Jazbine kopaju između korijenja drveća u blizini rijeke. Ponekad koriste i jazbine kunića i jazavaca ako nisu daleko od vode, a često imaju i po nekoliko svojih jazbina koje koriste u zavisnosti od toga gdje se zateknu. Ponekad koriste i šuplja debla za jazbine, a ponekad su jazbine tek rupe u zemlji do kojih je moguće doći samo iz vode.
Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]
Vidre nemaju određeni period parenja. U području jednog mužjaka živi nekoliko ženki, i mužjak ih posjećuje kada su spremne za parenje. Mužjaci postaju polno zreli sa oko 18 mjeseci starosti, a ženke sa oko 2 godine.
Ženke se kote otprilike 63 dana nakon parenja, i donose 1 do 4 mladunaca. Prvih četrdesetak dana mladunci su potpuno bespomoćni i majka ih doji. Mužjaci ne učestvuju u podizanju mladih. Nakon 8-9 mjeseci mlade vidre se prvi put privremeno odvajaju od majke, a postaju potpuno nezavisne od majke sa oko 12 mjeseci.
Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Nekada su vidre bile rasprostranjene širom Evrope, ali se danas rijetko sreću. Danas žive pretežno u Ujedinjenom Kraljevstvu, naročito u Šetlandu, zatim u Italiji, Norveškoj, sjeveru Rusije, u Sibiru i na sjeveru Afrike. Ponajčešće grade stanište uz rijeke i kanale kod kojih ima gustih šuma, grmlja i šipraga, kako bi se lakše u njima sakrile. Zagađenost voda, a u prošlosti pojačan lov na vidre pomoću lovačkih pasa, te ulični saobraćaj, sve su činioci koji su doprinijeli smanjenju broja vidri.
Ugroženost[uredi | uredi izvor]
Vidre su nekad lovljene zbog svog krzna, koje se smatralo skupocjenim, ali su ih ubijali i ribari da im ne bi činile konkurenciju. Uprkos tome, njihov broj se nije smanjivao tokom godina. Međutim, krajem 1950-ih godina je došlo do velikog smanjenja njihovog broja zbog zagađivanja voda pesticidima (OC i PCB). Taj otrov je zagađivao njihovo prirodno okruženje, a i nakupljao se u ribama koje vidre jedu, tako da je veliki broj vidri na taj način uginuo.
Vidre danas često stradaju i u saobraćaju. Pri obilasku svoje teritorije često ispadaju na ulice gdje im prijeti brza vožnja automobila i kamiona.
Vidra je danas zaštićena zakonom u većini država u kojim žive, a u Evropi su od 1979. godine uvedeni i zakoni koji zabranjuju upotrebu određenih pesticida[3], ali njihov broj se još uvijek nije značajno povećao. U Engleskoj se, međutim, broj njihovih staništa povećao za oko 55% između 1994 i 2002. godine[4].
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
- Za petnaest dana vidra će obići celo svoje lovno područje koje u opsegu ima osamdesetak kilometara.
- Krik razbesnele vidre može se na vodi čuti i dva kilometra daleko.
- Vidre su životinje koje upravo uživaju u igri. U vodi se ludom brzinom zajure jedna prema drugoj, a kad već misliš da će se sudariti, samo jedni trzajem repa menjaju pravac, te se munjevito mimoilaze u poslednjem trenutku.
- Kad kiša pada, one se potrbuške, sa šapama zabačenim straga, kližu niza strme i klizave obronke da bi se strmoglavice bacile u reku.
- Zimi se valjaju po snegu i spuštaju niz zaleđene staze.
- Vidrina je jama pravo remek-delo domišljatosti. Sastoji od prostrane komore iskopane u dubini i obeležene mekim slojem sena; od nje vode dva tunela, jedan ukoso naniže, te izbija u vodi na dubini od metar i po, a drugi postepeno penje da bi izbio na kakvo podalje i dobro skriveno mesto na suvom. Iz te jame vidra može neopaženo spuštati u vodu i vraćati na suvo. Ako se vodostaj reke digne, ona će potražiti spas onim drugim hodnikom.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ruiz-Olmo, J.; Loy, A.; Cianfrani, C.; Yoxon, P.; Yoxon, G.; de Silva, P.K.; Roos, A.; Bisther, M.; Hajkova, P. & Zemanova, B. (2008). „Lutra lutra”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2008. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 21. 3. 2009. Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti.
- ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 46. ISBN 86-331-2112-3.
- ^ Eur-Lex.Europa.EU (jezik: engleski)
- ^ Pregled vidri u Engleskoj Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. decembar 2007) (jezik: engleski)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mala enciklopedija životinjskog carstva. Knj. 2 / [s italijanskog preveo Omer Lakomica Rijeka : "Otokar Keršovani", 1968 (Karton sa omotom)