Vidrovac

Koordinate: 44° 16′ 01″ S; 22° 29′ 15″ I / 44.266833° S; 22.4875° I / 44.266833; 22.4875
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vidrovac
Dom kulture
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 656
Geografske karakteristike
Koordinate44° 16′ 01″ S; 22° 29′ 15″ I / 44.266833° S; 22.4875° I / 44.266833; 22.4875
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina102 m
Vidrovac na karti Srbije
Vidrovac
Vidrovac
Vidrovac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Vidrovac je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 618 stanovnika (prema popisu iz 2011. ima 656 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 822 stanovnika).

Položaj sela[uredi | uredi izvor]

Vidrovac je ratarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 6 kilometara severozapadno od Negotina. Smešteno je na 150 metara nadmorske visine, na desnoj dolinskoj strani Jaseničke reke, desne pritoke Dunava. Severna geografska širina naselja je 44° 16’ 01”, istočna geografska dužina 22° 29’ 25”, a površina atara 2.608 hektara. Do ovog naselja se može stići direktnim asfaltnim putem od Negotina.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Naselje se prvi put spominje u turskim popisima 1530. godine kao naselje sa 44 kuća, odnosno 1586. godine kao naselje sa 30 kuća.

Selo obiluje izvorskom vodom, a navodno je ispod sela bila neka bara sa vidrama zbog kojeg je dobilo ime. Na uzvišenju južnog od brda nalaze se ostaci rimskog grada Ad Akvas koga su seljaci skoro uništili tragajući za „blagom cara Radovana”. Selo su, smatra se, osnovali Srbi sa Kosova i prvobitno se zvalo Trstenik zbog trskara.[1]

Na austrijskim kartama iz 1723-1725. godine zabeleženo je pod nazivom Vidrovatz, a 1736. i 1784. kao Vedrovatz. Godine 1807. pominje se „Marko vidrovački knez“ a 1811. godine selo Vidrovac. Godine 1846. u selu je bilo 104 kuće, 1866. 181, a 1924. godine 334 kuće.[2]

Žalba Alekse Mijatovića protiv Ilije Stojanovića iz Vidrovca zbog nasleđa iz 13. februara 1876. godine.

Po predanju su u Selištu, koje je na levoj strani Jaseničke Reke, pre 300-400 i više godina, zasnovali selo doseljenici „od Kosova“. Docnije se selo premestilo na mesto Gradine, koje je ispod današnjeg sela i, kako je tu bilo mnogo trske, nazvalo se Trstenik. Tek kada se premestilo na današnje mesto nazvano je Vidrovac. Premeštanju iz Selišta u Gradinu bio je uzrok „velika hladnoća“, a naročito što je Jasenička Reka čestim nadolaskom onemogućavala prolaz na njenu desnu stranu, gde su meštani imali najviše zemlje. Pošto su se premestili sa mesta Gradine osnivači Vidrovca su se nastanili oko Kladenca a pozniji doseljenici se se nastanili oko njih, osim onih koji su „uljezi“ u stare rodove.[3]

Današnje naselje se deli na Gornji, Srednji i Donji kraj, antropogeografskim i etnološkim izučavanjima svrstano je u srpska naselja koje je nakon Prvog svetskog rata imalo sledeće familije: Matkuljani (slava Đurđevdan), Dojići (slava Mitrovdan), Miličići (slava Sveti Arhanđeo), Nejkići (slava Sveti Jovan), Čepići i Točići (slava Sveti Arhanđeo), Jaglikići (slava Đurđevdan), Nujkići (slava Sveti Trifun), Jovičići (slava Sveti Arhanđeo), Popaljeskići (slava Sveti Toma), Bađiči, Devanići i Srećkovići (slava Obretenje), Filipovići (slava Đurđevdan), Pakovići (slava Sveti Arhanđeo), Davidovići (slava Đurđevdan), Pajići (slava Sveti Arhanđeo), Nikolići (slava Sveti Arhanđeo), Komarčići (slava Sveti Trifun), Misići i Lazići (slava Đurđevdan), Ristići (slava Mitrovdan), Janjići (slava Đurđevdan), Radulovići (slava Đurđevdan), Paucići (slava Sveti Nikola), Jovovići (slava Sveti Trifun), Cukići (slava Sveti Arhanđeo), Šigulovići (slava Sveti Stevan), Obretkovići (slava Sveti Trifun), Đinđalčići (slava Obretenje i Đurđevdan), Karađulići (slava Sveti Arhanđeo), Stevanovići (slava Sveti Stevan), Prcići (slava Sveti Nikola), Đokići (slava Đurđevdan), Kostići (slava Đurđevdan), Pajkići (slava Vavedenje), Gindakovići (slava Petkovica), Stefanovići (slava Sveta Petka Paraskeva), Nikolići (slava Sveto Nikola), Radulovići (slava Petkovica) i Đorđevići (slava Sveta Petka Paraskeva).

Zavetina naselja je Sveti Jovan Bogoslov, dok je pravoslavni hram u naselju posvećen Svetom ocu Nikolaju izgrađen 1906. godine.

Stanovništvo Vidrovca je pravoslavno, prilikom popisa nacionalno se izjašnjava kao srpsko i uglavnom se bavi ratarstvom, stočarstvom i vinogradarstvom. Godine 1921. Vidrovac je imalo 334 kuća i 1.574 stanovnika, godine 1948. 388 kuća i 1.654 stanovnika, a 2002. godine 344 kuća i 816 stanovnika. Početkom 2007. godine na stalnom i privremenom radu u inostranstvu bilo je 154 stanovnika iz ovog naselja (u Austriji 80, u Francuskoj 45, u Švajcarskoj 12, u Nemačkoj 7, u Sjedinjenim Američkim Državama 7 i u Italiji 3 stanovnika).

Četvororazredna osnovna škola u naselju postoji od 1872. godine (od 1982. godine kao područno odeljenje škole „Vuk Karadžić“ iz Negotina). Školske 2006/2007. godine je imala 29 učenika. Zemljoradnička zadruga u Vidrovcu je osnovana 1905. godine, zadružni dom 1949. godine, naselje dobija električnu rasvetu 1958. godine, vodovod 1970, a telefonske veze sa svetom 1983. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Vidrovcu je živelo 618 stanovnika što je za 47 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 656 stanovnika. U naselju živi 564 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 51,65 godina (51,56 kod muškaraca i 51,74 kod žena).[4]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 262 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,36 a prema istom popisu u naselju ima 409 stambenih jedinica od kojih je 295 naseljenih.[5]

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 1.654
1953. 1.665
1961. 1.599
1971. 1.435
1981. 1.325
1991. 1.126 987
2002. 822 1.013
2011. 656
2022. 618
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[7]
Srbi
  
817 99,39%
Vlasi
  
3 0,36%
Rumuni
  
1 0,12%
nepoznato
  
0 0,0%



Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stanojević, Tihomir (1972). Negotin i Krajina od prvih tragova do 1858. godine. Negotin: Zajednica kulture SO Negotin, Novinska ustanova „Timok”. str. 48. 
  2. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 210. 
  3. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 210, 211. 
  4. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 23.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 462. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  5. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]