Vizantijski kalendar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vizantijski kalendar je bio kalendar koji se zvanično upotrebljavao u Vizantijskom carstvu (Istočnom rimskom carstvu)[1] od 988. i vladavine Vasilija II, do pada carstva 1453. Takođe, je korišćen u zemljama pod vizantijskim uticajem, npr. u Srbiji.

Bio je identičan julijanskom kalendaru, osim što su imena meseci bila transkribovana sa latinskog na grčki jezik, prvi dan godine je bio „1. septembar“, a prva godina je najčešće bila po carigradskoj eri, „5509—08. p. n. e.“ (prema vizantijskom tumačenju Septuaginta, grčkog prevoda Biblije, računali su koliko su smatrali da je prošlo godina od Postanka, to jest od vremena Adama i Eve). Da biste dobili godine carigradske ere, dodajte godini naše ere 5508 za datume od 1. januara do 31. avgusta, odn. 5509 za ostatak godine.

Početak godine vizantijskog indikta je oko 462. promenjen na 1. septembar, a 537. zvanično je usvojen kao način da se identifikuje vizantijska godina. Ipak, vizantijski istoričari, poput Maksima Ispovednika, Teofana Ispovednika i Đorđa Sinkela, sve do desetog veka počinjali su svoju godinu 25. marta (Blagovesti) i brojali godine od tog datuma u 5493. p. n. e. (izgleda da je tzv. martovsko datiranje postojalo i kod Srba, naročito do cara Dušana). Pomenuta era se nazivala „antiohijska“ ili „aleksandrijska“.[2] Latinski meseci su transkribovani na grčki još otkako su Rimljani zauzeli istočni mediteran.

Prestupni dan vizantijskog kalendara je dobijan na isti način kao i bisekstilni dan prvobitne rimske verzije julijanskog kalendara, udvojenjem šestog dana pred martovske kalende, tj. udvojenjem 24. februara (numerisanje dana u mesecu od prvog nadalje, a time i prestupni dan 29. februar, uvedeno je u kasnom srednjem veku).

Od 1. septembra 2023. (po Julijanskom kalendaru) teče 7532. godina vizantijske (carigradske) ere.

Srpska pravoslavna crkva i danas početak Crkvene Nove Godine računa od 1. septembra (po Julijanskom kalendaru), uz obrazloženje da je tog meseca bio početak građanske godine kod Jevreja.[3] Potrebno je napomenuti da je Hebrejski kalendar lunarno-solarni, tako da Roš HaŠana, to jest 1. Tišri, nije svake godine istog datuma po Julijanskom ili Gregorijanskom kalendaru, ali da je 1. septembar u Julijanskom kalendaru određen fiksno kao početak Crkvene Nove Godine, obzirom da se Roš HaŠana otprilike pada u to doba godine. Roš HaŠana je 2020. godine po Gregorijanskom kalendaru počela zalaskom sunca 18. septembra.[4]

Ciklusi godina[uredi | uredi izvor]

Za datiranje se koriste i neki ciklusi godina, pre svega pomenuti indikt (nastao kao period procenjivanja poreza).Indikt carigradski (takođe „indikat“ ili „indiktion“) ima 15 godina, njegov broj se odnosi na godinu u ciklusu, a ne sam ciklus i dobija se kao ostatak nakon deljenja sa 15: (godina od stvorenja sveta)/15 = nešto + ostatak koji čini indikt; npr. 7516/15 = 501 sa ostatkom 1, što je i indikt. Ako bi ostatak bio 0, indikt bi bio 15. Ako je samo od početka naše ere: [(godina n. e)+3]/15 = nešto + ostatak; uzima se godina koja se u dužem intervalu poklapa sa carigradskom (koja počinje posle 1. septembra): [2008+3]/15 = 134, ostatak i indikt opet 1.

Mogu biti pomenuti i pashalni elementi, koji se koriste pri izračunavanju datuma Uskrsa i to krug sunca (krug suncu) i krug meseca (krug luni). Krug sunca je ciklus od 28 godina, nakon kojih se dani meseca ponavljaju u iste dane sedmice. Izračunavanje: (godina od stvorenja sveta)/28 = nešto + ostatak; 7516/28 = 268 i ostatak i krug sunca je 12. Ako je ostatak 0; krug, s. je 28. Od početka naše ere: [(godina n. e)+20]/28 = nešto + ostatak. Krug meseca je ciklus od 19 godina, nakon kojih mesečeve mene padaju u iste dane u godini (vidi metonski ciklus). Izračunavanje: (godina od stvorenja sveta)/19 = nešto + ostatak; 7516/19 = 395 i ostatak i krug meseca je 11. Ako je ostatak 0, krug m. je 19. Od početka naše ere: [(godina n. e)+17]/19 = nešto + ostatak.

Množenjem dva pashalna ciklusa se dobija ciklus od 532. godine, koji se zove „obhod“ ili „obhoždenije“ (pashalni krug). Ciklus se koristi u tablicama za pronalaženje datuma Vaskrsa po julijanskom kalendaru, koji se ponavlja nakon navedenog perioda. Jedan prepisivač je 1408. n. e. (6916-17. po vizantijskoj eri) zabeležio kraj 13. i početak 14. pashalnog kruga: „Va leto 6917, meseca dekemvrija 14, indiktion 2, savrši se sija knjiga, krug slncu 1, va lune 1, ježe bist savršenije krugovom 13-tomu obhodu.“

Sledeća smena „obhoda“ trebalo je da bude 1940.[5]

Važni datumi[uredi | uredi izvor]

Kasnija upotreba[uredi | uredi izvor]

Nakon pada Vizantije, kalendar je i dalje korišćen u Rusiji, na ruskom jeziku, do 1700. i reformi Petra Velikog i Srbiji. Još ga koriste neke pravoslavne crkve. Crkvena nova godina je 1. septembra po julijanskom kalendaru).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Naziv „vizantijski“ je uveo nemački istoričar Hijeronimus Volf 1557, a popularisali su ga francuski naučnici 18. veka koristeći taj pojam za Istočno rimsko carstvo.
  2. ^ Školska enciklopedija tom 1, Matematika, fizika, astronomija, računarstvo, Prosveta Beograd. 1992. ISBN 978-86-07-00666-3. tvrdi (ne mora biti doslovan citat): „Ponekad se javlja i stara hrišćanska era koju je uveo Sekst Julije Afrikanac, tzv. antiohijska era (pogrešno nazvana — aleksandrijska), prema kojoj je od presazdanja sveta (Velikog potopa) do Hristovog rođenja prošlo okruglo 5500 godina. Neki najstariji slovenski spisi imaju tragove ove ere: „Skazanije ob obreteniji moštej svetago Klimenta i O pismeneh črnorisca Hrabra.“
  3. ^ „Srpska pravoslavna crkva - Crkvena Nova Godina”. Arhivirano iz originala 04. 12. 2020. g. 
  4. ^ „HebCal - Rosh Hashana 2020 / רֹאשׁ הַשָּׁנָה 5781”. 
  5. ^ Pomenuta enciklopedija
  6. ^ Vizantijski simboli (na engleskom)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]