Vikarni arhijerej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Викар)

Vikarni arhijerej ili pomoćni arhijerej (grč. βοηθός επίσκοπος) je arhijerej koji pomaže eparhijskom arhijereju u upravljanju eparhijom. U Pravoslavnoj crkvi, na službu vikarnog (pomoćnog) jerarha u nekoj eparhiji postavlja se arhijerej čija se titula ne odnosi na arhijerejsku katedru te eparhije, već je izvedena iz naziva neke ugašene (istorijske) eparhije (titularni arhijerej). Opseg nadležnosti vikarnog, odnosno pomoćnog jerarha uslovljen je specifičnim tradicijama i praksom koja postoji u različitim pomesnim crkvama. U Rimokatoličkoj crkvi postoje vikarni, odnosno auksilijarni biskupi.[1][2]

Srpska pravoslavna crkva[uredi | uredi izvor]

U Srpskoj pravoslavnoj crkvi svi vikarni arhijereji su episkopskog čina. Obično su to episkopi koji su tek uvedeni u to zvanje. Oni dobijaju počasnu titulu, najčešće po nekoj istorijskoj episkopiji. Kada putem pomaganja svom eparhijskom arhijereju steknu iskustvo u upravljanju eparhijskim poslovima, vikarni arhijereji se po potrebi biraju za eparhijske arhijereje u upražnjenim eparhijma. Neki arhijereji prvo prođu kroz zvanje vikarnog arhijereja, a neki ne. Vikarni episkopi nisu punopravni članovi Svetog arhijerejskog sabora već učestvuju u saborskom radu bez prava odlučivanja (osim kod izbora patrijarha srpskog).[3]

Vikarni episkopi, sadašnji i bivši, jesu:

Nekadašnji vikarni episkopi budimljanski i sremski postali su eparhijski episkopi budimljansko-nikšićki i sremski.

Druge pravoslavne crkve[uredi | uredi izvor]

U Ruskoj pravoslavnoj crkvi vikarni arhijereji mogu nositi zvanje episkopa, arhiepiskopa ili mitropolita. Najpoznatiji vikar sa činom mitropolita jeste „mitropolit volokolamski” koji je pomoćnik patrijarha moskovskog i sve Rusije, predsjednik Odsjeka spoljnih crkvenih veza i stalni član Svetog sinoda po dužnosti. Funkcija vikarnih arhijereja je dvojaka: mogu biti uopšteno pomoćnici eparhijskih arhijereja ili mogu stajati na čelu vikarijata u eparhijama. Vikari su punopravni članovi Arhijerejskog sabora pa je moguće i eparhijske arhijereje premještati na vikarne katedre.

U Rumunskoj pravoslavnoj crkvi je zastupljen tzv. mitropolitski sistem. Jednu mitropoliju čini više eparhija (arhiepiskopija i episkopija), a mitropolit je ujedno poglavar arhiepiskopije u sjedištu mitropolije. Svi vikarni arhijereji imaju zvanje episkopa i postavljaju se za pomoćnike mitropolita/arhiepiskopa. Takođe, rumunski patrijarh osim vikara koji mu pomaže kao eparhijskom arhijereju ima i patrijaraške vikare koji mu pomažu kao crkvenom poglavaru.[4]

U Bugarskoj pravoslavnoj crkvi svi vikarni arhijereji su episkopskog zvanja dok svi eparhijski arhijereji nose zvanje mitropolita. Vikarni episkopi se postavljaju kao pomoćnici bugarskom patrijarhu ili eparhijskim mitropolitima.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kalezić 2002, str. 371.
  2. ^ Čairović 2013, str. 173-188.
  3. ^ Član 42. i 43. Ustava Srpske pravoslavne crkve („Glasnik“ SPC, broj 6/05)
  4. ^ Biserica Ortodoxa Româna: Organizarea Administrativă, Pristupljeno 9. 6. 2019.
  5. ^ Bъlgarska pravoslavna cъrkva: Episkopi na BPC Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. maj 2019), Pristupljeno 9. 6. 2019.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]