Vitorio Amedeo II od Sardinije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vitorio Amedeo II od Sardinije
Vitorio Amedeo II od Sardinije
Lični podaci
Datum rođenja(1666-05-14)14. maj 1666.
Mesto rođenjaTorino,
Datum smrti31. oktobar 1732.(1732-10-31) (66 god.)
Mesto smrtiMonkalijeri,
Porodica
SupružnikAna Marija Orleanska, Anna Canalis di Cumiana
PotomstvoMarija Adelaida Savojska, Marija Lujza Savojska (1688—1714), Maria Vittoria of Savoy, Victor Amadeus, Prince of Piedmont, Karlo Emanuel III od Sardinije, Vittorio Francesco, Marquis of Susa
RoditeljiKarlo Emanuel II, vojvoda Savoje
Marie Jeanne of Savoy
DinastijaSavoja
PrethodnikKarlo Emanuel II, vojvoda Savoje
NaslednikKarlo Emanuel III od Sardinije

Vitorio Amedeo II od Sardinije (ital. Vittorio Amedeo II di Savoia; Torino, 14. maj 1666Monkalijeri, 31. oktobar 1732) je bio vojvoda od Savoja (1675—1730), kralj Sicilije (1713—1718) i kralj Sardinije (1720—1730). Osim toga imao je i titule markiz od Saluca, markiz od Montferata, princ Pijemonta, grof Aoste, Morijane i Nice. Njegova majka Žana Baptisata de Savoj-Nemur bila je regent od 1675 do 1684. Najpre je postao kralj Sicilije (1713—1718), međutim bio je prisiljen da umesto toga postane kralj Sardinije (1720—1730). Rođen je u Torinu kao sin Karla Emanuela II od Savoja.

Unutrašnje reforme[uredi | uredi izvor]

Vitorio Amedeo II je preduzeo administrativne reforme unutar Savoja-Pijemonta. Po francuskom modelu 1696. uspostavio je sistem intendanata, koji su bili odgovorni za prikupljanje poreza i sprovođenje zakona. Započeo je sa premeravanjima zemljišta 1697, što je velikim delom završeno oko 1711. Osim toga ispitivani su posedi i privilegije crkve i plemstva. Reformisao je 1717. sistem sekretarijata u Torinu, pa je uspostavio posebne sekretarijate za rat, unutrašnje poslove i spoljnje poslove. Od 1670-ih izgrađena je nova administrativna zona oko vojvodske palate. U toj zoni su bili vojna akademija, ministarstvo rata, kovnica novca i carina. Rad na administrativnoj zoni se nastavio i nakon njegove smrti.

Preduzeo je i velike vojne reforme. Uspostavio je 1690. miliciju, pa je 1714. izmenio sistem milicije. Od 1713. započeo je da uspostavlja vlastitu mornaricu na osnovu ograničenog broja sicilijanskih brodova.

Spoljnja politika[uredi | uredi izvor]

Iako je Savoja bila formalno država u okviru Svetog rimskog carstva, više je bila vezana i mnogo jače zavisna od Francuske. Gotovo da je Savoja bila francuski satelit. Međutim Viktor Amadeus II je razbio taj savez i u dva rata je ratovao protiv Francuske. Bili su to Rat Velike alijanse i Rat za špansko nasleđe. Savoja je smatrana vrednim saveznikom zbog veoma važnog geografskog položaja. Omogućavao je otvaranje drugog fronta protiv Francuske. Savoj je zavisio od strane finansijske pomoći tokom tih ratova, prvenstveno od Engleske i Holandije. Za vreme Rata za špansko nasleđe strana pomoć je iznosila gotovo pola prihoda, koje je Savoja sama prikupila za vođenje rata. U tom ratu Savoja je jako teško prošla protiv većih francuskih snaga. Francuska vojska je opsedala Torino 1706, koji je oslobođen opsade tek nakon dolaska carske vojske pod zapovednišrvom Eugena Savojskog.

Po Sporazumu u Utrehtu 1713. Viktor Amadeus je postao kralj Sicilije. Kasnije je 1720. prisiljen da zameni Siciliju za manje interesantnu Sardiniju. Prisilila ga je Četvorna alijansa, u kojoj je bilo nekoliko nekadašnjih saveznika Savoja.

Protestanti[uredi | uredi izvor]

Vitorio Amedeo je 1685. započeo sa progonom protestanata u Savoju i Pijemontu, Valdenžana. Međutim kad je sklopio savez sa Engleskom i Holandijom prekinuo je sa progonom od 1688, a 1694. je izdao edikt o toleranciji.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Emanuel Filibert, vojvoda Savoje
 
 
 
 
 
 
 
8. Karlo Emanuel I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Margareta od Francuske, vojvotkinja Berija
 
 
 
 
 
 
 
4. Vitorio Amedeo I, vojvoda Savoje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Filip II od Španije
 
 
 
 
 
 
 
9. Infanta Catherine Michelle of Spain
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Elizabet Valoa
 
 
 
 
 
 
 
2. Karlo Emanuel II, vojvoda Savoje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Antonio Burbonski
 
 
 
 
 
 
 
10. Anri IV
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Huana III od Navare
 
 
 
 
 
 
 
5. Kristina Marija od Francuske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Frančesko I Mediči
 
 
 
 
 
 
 
11. Marija Mediči
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Johana od Austrije
 
 
 
 
 
 
 
1. Vitorio Amedeo II od Sardinije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Jacques of Savoy, Duke of Nemours
 
 
 
 
 
 
 
12. Henri of Savoy, Duke of Nemours
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Ana od Este
 
 
 
 
 
 
 
6. Charles Amadeus of Savoy, Duke of Nemours
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Charles of Lorraine, Duke of Aumale
 
 
 
 
 
 
 
13. Anne of Lorraine
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Marie of Lorraine
 
 
 
 
 
 
 
3. Marie Jeanne of Savoy
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Anri IV (= 10)
 
 
 
 
 
 
 
14. César de Bourbon, Duke of Vendôme
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Gabrielle d'Estrées
 
 
 
 
 
 
 
7. Élisabeth de Bourbon
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Philippe Emmanuel of Lorraine, Duke of Mercœur
 
 
 
 
 
 
 
15. Françoise de Lorraine
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Marie de Luxembourg, Duchess of Penthièvre
 
 
 
 
 
 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]