Viktor Križanivski
Viktor Križanivski | |
---|---|
Puno ime | Viktor Vladimirovič Križanivski |
Datum rođenja | 12. maj 1950. |
Mesto rođenja | Zajačivka, Volinska oblast SSSR |
Datum smrti | 22. jul 2016.66 god.) ( |
Mesto smrti | Kijev Ukrajina |
Viktor Vladimirovič Križanivski (ukr. Вiктор Володимирович Крижанівський) je ukrajinski slikar poznat po slikama nadahnutim slovenskom religijom na kojima su prikazana slovenska božanstva. Njegovo rodnoverno ime je Sunceslav (ukr. Солнцеслав).
Biografija[uredi | uredi izvor]
Viktor Križanivski je rođen 12. maja 1950. godine u mestu Zajačivka (ukr. Заячівка) u Koveljskom regionu Volinske oblasti.
1982. – diplomira na Kijevskom državnom slikarskom institutu (ukr. Київський художній інститут)[a] (odsek za slikanje na štafelaju, rukovodilac prof. Selivanov)
1982. – postaje predavač na Katedri za crtanje Kijevskog državnog slikarskog instituta
1988. – postaje član Nacionalnog saveza slikara Ukrajine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. april 2017) (ukr. Національна спілка художників України)
2007. – docent na Katedri za crtanje Nacionalne akademije likovnih umetnosti i arhitekture (ukr. Національна академія образотворчого мистецтва і архітектури)[1]
Izložbe:
- 1999. Mi - Sloveni (ukr. Ми - Слов'яни) u Nacionalnom muzeju istorije Ukrajine (ukr. Національний музей історії України)
- 1999. samostalna izložba
- 2005—2008. samostalna izložba pri naučnoj konferenciji „Ukrajinsko društvo“ (ukr. Буття Українців)
- 2010. 14. maj - 30. maj - Svetlo naših predaka (ukr. Світло Пращурів Наших), Ukrajinski dom u Belorusiji (ukr. Український Дім), Kijev
Štampana izdanja:
- 2005. - „U prosvetljenom krugu“ (ukr. У просвітленому Колі), literarna zbirka, Kijev
- 2006. - „Trenuci“ (ukr. Миттєвості), literarna zbirka, Kijev
- 2010. - „Uvid“ (ukr. Осяяння), literarna zbirka, Kijev
- 2010. - album Svetlo naših predaka[b], izdavaštvo „Istok-Zapad“ (ukr. Видавництво „Схід-Захід"), Kijev[2]
O delu Viktora Križanivskog 2008. godine snimljen je dokumentarni fim „U prosvetljenom krugu Viktora Križanivskog“ (ukr. У просвітленному Колі Віктора Крижанівського) (televizijski kanal TRK „Kulьtura", Kijev).
Radovi[uredi | uredi izvor]
- Veles
- Dažbog
- Rusalka
- Mokoš
- Lada
- Jarilo
- Stribog
- Svetovid
- Svarog
- Rožanice
- Rod
- Perun
- Kupalo
- Dana
- Dolja
- Božić - Koledo
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Viktor Križanivskiй, Proekt „Svetogor“”. Arhivirano iz originala 02. 06. 2012. g. Pristupljeno 21. 02. 2012.
- ^ Križanіvsьkiй, V. „Svіtlo praщurіv naših“:alьbom tvorčostі, Shіd-Zahіd, Kiїv. 2010. ISBN 978-966-2134-00-4 nevažeći ISBN.
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Kijevski državni slikarski institut se od 1992. godine zove Ukrajinska akademija umetnosti, a 1998. godine dobija sadašnji naziv Nacionalna akademija likovnih umetnosti i arhitekture skr. NAOMA.
- ^ Prateće tekstove uz slike je napisala Galina Lozko.