Viktor Starčić
Viktor Starčić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 11. maj 1901. |
Mesto rođenja | Raščuk, Osmansko carstvo |
Datum smrti | 1. jun 1980.79 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, SFRJ |
Veza do IMDb-a |
Viktor Starčić (Raščuk, Osmansko carstvo, današnja Bugarska, 11. maj 1901 — Beograd, Jugoslavija, 1. jun 1980) bio je srpski glumac i pozorišni reditelj
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u porodici graditelja pruga iz Istre i majke Francuskinje. Otac mu je radio u Maloj Aziji, Grčkoj, Rumuniji, Srbiji, pa zbog svog nomadskog života nije završio školu. Bio je samouk.
U svojoj 18. godini igrao je kao amater u Gornjem Milanovcu. Svoju umetničku delatnost, počeo je u Sarajevskom pozorištu, gde dobija da igra i veće uloge. Od 1925 — 1930. bio je član pozorišta u Splitu, Zagrebu, Novom Sadu i Beogradskoj operi. Od 1929 — 1939. je u Narodnom pozorištu u Beogradu. U Novom Sadu je snimio i svoj prvi igrani film, ulogom varalice Lajoša u filmu „Grešnica bez graha“ (1930) režisera Koste Novakovića.
Sa grupom umetnika 1938. godine, osniva u Beogradu Umetničko pozorište, u kome je glumio i režirao. Posle II svetskog rata igra u Novom Sadu i Rijeci, da bi se vratio u Beograd i postao stalni član Jugoslovenskog dramskog pozorišta gde je ostao od njegovog osnivanja (1948)pa sve do kraja karijere - života.
Gostovao je u svim većim pozorišnim kućama Beograda i Jugoslavije. Od 1949. godine bio je 10 godina profesor na Pozorišnoj akademiji u Beogradu. Iako samouk, bio je jedan od najobrazovanijih glumca svoje generacije. Bio je umetnik s darom za suptilne portrete likova koje je igrao, sa dubokim emocionalnim i psihološkim zahtevima. Glas mu je bio topao i pomalo melodramski. Nije bio „fahista“, igrao je šta je hteo i uvek je bio maestralan. U svojoj 60 godišnjoj glumačkoj karijeri odigrao je prema sopstvenoj proceni preko 500 uloga.
Značajne uloge su mu : Merkade (Onore de Balzak), Sadi (Dundo Maroje, Marin Držić), Hlestakov (Revizor, Nikolaj Gogolj), Aurel (Leda, Miroslav Krleža), Don Zane (Glorija, Ranko Marinković), Smrdić (Rodoljupci, Jovan Sterija Popović), Glumac (Na dnu, Maksim Gorki), Volpone (Ben Džonson) i mnoge druge. Maestralnom glumom uloge baruna Lembaha (U agoniji, Miroslav Krleža) obeležio je 45 godina umetničkog rada.
Za svoj umetnički rad dobio je niz nagrada i priznanja kao: 2 nagrade na Sterijinom pozorju u Novom Sadu, Sedmojulsku nagradu SR Srbije za životno delo 1964. godine i dr.
Glumio je i na filmu i televiziji. Za ulogu u filmu „Dan četrnaesti“ režisera Zdravka Velimiroivića, dobio je nagradu na Pulskom festivalu 1960. godine
Kritičar je napisao o njegovoj glumi „Buket najlepšeg, poljskog cveća, bacam u cilindar gospodina Starčića!"
Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.[1]
Pozorište[uredi | uredi izvor]
- Cena (Atelje 212)
Filmografija[uredi | uredi izvor]
1920 ▼ | 1940 ▼ | 1950 ▼ | 1960 ▼ | 1970 ▼ | 1980 ▼ | Ukupno | |
---|---|---|---|---|---|---|---|
Dugometražni film | 1 | 1 | 13 | 19 | 7 | 0 | 41 |
TV film | 0 | 0 | 5 | 31 | 14 | 0 | 50 |
TV serija | 0 | 0 | 0 | 7 | 3 | 2 | 12 |
TV mini serija | 0 | 0 | 0 | 0 | 2 | 0 | 2 |
TV kratki film | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 1 |
Ukupno | 1 | 1 | 18 | 58 | 26 | 2 | 106 |
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Viktor Starčić na sajtu PORT.rs
- Viktor Starčić na sajtu IMDb (jezik: engleski)