Vilični sinus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vilični sinus (u sredini)
Vilični sinus (gore)

Vilični sinus (lat. sinus maxillaris) je parna šupljina smeštena u telu gornje vilice. To je najveći paranazalni sinus, a njegova morfologija je u velikoj meri uslovljena razvojem gornjih zuba tako da konačni oblik poprima tek nakom izbijanja umnjaka (oko 20. godine života). Ima oblik trostrane piramide i desni i levi sinus su najčešće asimetrični, odnosno razlikuju se po obliku i dimenzijama.[1][2][3]

Prednji zid je potkožan i ima klinički značaj jer se preko njega pristupa sinusu u slučaju raznih hirurških intervencija. Na njemu se nalazi podorbitalni otvor kroz koji izlaze istoimeni živac i arterija. Zadnji zid stupa u odnose sa podslepoočnom i krilastonepčanom jamom. Gornji zid predstavlja pod očne duplje i na njemu su smešteni podorbitalni žleb i kanal. Unutrašnji zid čini pregradu između sinusa i nosne duplje. Gornji deo ovog zida pripada srednjem nosnom hodniku, a donji deo pripada donjem nosnom hodniku. U izgradnji unutrašnjeg zida učestvuju: gornja vilica, suzna kost, lavirint sitaste kosti, donja nosna školjka i uspravni list nepčane kosti. Sve ove kosti su grupisane oko velikog otvora (lat. hiatus maxillaris).[4]

Najniži deo sinusa predstavlja njegova donja ivica ili pod, preko koje sinus stupa u odnose sa drugim pretkutnjakom i sva tri gornja kutnjaka. Zbog toga se pojedina oboljenja mogu preneti sa njihovih korenova na sinus ili se mogu javiti komplikacije prilikom vađenja zuba.

Veza sa nosnom dupljom[uredi | uredi izvor]

Veza između sinusa i nosne duplje se ostvaruje preko srednjeg nosnog hodnika. Na unutrašnjem zidu sinusa se nalazi vilični otvor koji je podeljen u tri dela: prednji, zadnji i gornji. Prva dva su zatvorena sluzokožom tako da se komunikacija odvija samo preko gornjeg otvora, čije dimenzije iznose 3-5 mm.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Slavoljub V. Jovanović; Nadežda A. Jeličić (2000). Anatomija čoveka – glava i vrat. Beograd: Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0604-4. 
  2. ^ Slavoljub V. Jovanović; Neva L. Lotrić (1987). Deskriptivna i topografska anatomija čoveka. Beograd, Zagreb: Naučna knjiga. 
  3. ^ Susan Standring, ur. (2009) [1858]. Gray's anatomy: The Anatomical Basis of Clinical Practice, Expert Consult. illustrated by Richard E. M. Moore (40 izd.). Churchill Livingstone. ISBN 978-0-443-06684-9. 
  4. ^ Obradović, Danica; Ljilja Mijatov-Ukropina; Stojšić, Ljubica (2000). Osteologija za studente medicine. Novi Sad. ISBN 978-86-489-0274-0. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Slavoljub V. Jovanović; Nadežda A. Jeličić (2000). Anatomija čoveka – glava i vrat. Beograd: Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0604-4. 
  • Slavoljub V. Jovanović; Neva L. Lotrić (1987). Deskriptivna i topografska anatomija čoveka. Beograd, Zagreb: Naučna knjiga. 
  • Obradović, Danica; Ljilja Mijatov-Ukropina; Stojšić, Ljubica (2000). Osteologija za studente medicine. Novi Sad. ISBN 978-86-489-0274-0. 
Paranazalni sinusi
čeoni sinus - vilični sinus - sitasti sinus - klinasti sinus