Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbeglice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Visoki komesarijat Organizacije Ujedinjenih nacija za izbeglice
United Nations High Commissioner for Refugees
Kancelarija Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbeglice u Ženevi


SkraćenicaUNHCR • HCR • ACNUR
Datum osnivanja14. decembar 1950.
SedišteŽeneva,
Švajcarska Švajcarska
Visoki predstavnikFilipo Grandi,
 Italija
Matična organizacijaGeneralna skupština Ujedinjenih nacija, Ekonomski i socijalni savet Ujedinjenih nacija
Veb-sajtwww.unhcr.org

Visoki komesarijat Organizacije ujedinjenih nacija za izbeglice (engl. United Nations High Commissioner for Refugees, UNHCR), takođe poznat kao Agencija za izbeglice Organizacije ujedinjenih nacija (engl. United Nations Refugee Agency, UN Refugee Agency), jeste osnovan 1950. godine u Ženevi od strane Generalne skupštine Organizacije ujedinjenih nacija s ciljem obezbeđivanja međunarodne zaštite i pomoći izbeglicama.

Primarni cilj je zaštita prava izbeglica i njihova svakodnevna dobrobit, što se postiže obezbeđivanjem prava na izbeglički status, dobrovoljni povratak, lokalnu integraciju ili trajno naseljenje u nekoj trećoj zemlji. Svoje aktivnosti sprovodi u saradnji sa vladama zemalja članica širom sveta.[1]

UNHCR je danas jedna od ključnih svetskih humanitarnih agencija. Njeno osoblje broji više od 5.000 onih koji pružaju pomoć broju od 19,8 miliona ljudi u više od 120 zemalja. Tokom više od pola veka svoga rada, ova agencija je pomogla najmanje 50 miliona ljudi, što joj je donelo dve Nobelove nagrade za mir — 1954. i 1981. godine.

Visoki predstavnik UNHCR-a od 2016. godine je Filipo Grandi.

Mandat[uredi | uredi izvor]

Organizacija UNHCR je osnovana 14. decembra 1950. godine kao naslednik ranije Uprave Ujedinjenih nacija za pomoć i rehabilitaciju. Agencija ima mandat da vodi i koordinira međunarodne aktivnosti na zaštiti izbeglica i da rešava probleme izbeglica širom sveta. Njena osnovna svrha je da zaštiti prava i dobrobit izbeglica. Trudi se da osigura da svako može da ostvari pravo da zatraži azil i nađe bezbedno utočište u drugoj državi, uz mogućnost da se vrati kući dobrovoljno, integriše u lokalnoj sredini ili da se preseli u treću zemlju.

UNHCR-ov mandat je postepeno proširen na zaštitu i pružanje humanitarne pomoći osobama koje opisuje kao druga lica „od interesa“, što uključuje i interno raseljena lica koja se uklapaju u pravnu definiciju izbeglica iz Konvencije Ujedinjenih nacija o statusu izbeglica iz 1951 i Protokola iz 1967, Konvencije Organizacija afričkog jedinstva iz 1969, ili nekog drugog ugovora, ako su napustili svoju postojbinu, ali su trenutno i dalje u svojoj zemlji porekla. UNHCR trenutno ima velike misije u Libanu, Južnom Sudanu, Čadu / Darfuru, Demokratskoj Republici Kongo, Iraku, Avganistanu, kao i u Keniji u kojoj učestvuje u pomoći i pružanju usluga interno raseljenim licima i izbeglicama.

Lica od interesa za UNHCR[uredi | uredi izvor]

Počev od 1. januara 2007, UNHCR je prijavio ukupno 21 018 589 osoba koje potpadaju u okvire njihovog mandata.

  • 7 979 251 u Aziji, od čega je:
    • 2 580 638 na Bliskom istoku
    • 2 974 315 u jugoistočnoj Aziji
    • 218 584 u srednjoj Aziji
    • 1 304 189 u južnoj Aziji
    • 901 525 u istočnoj Aziji i Pacifiku
  • 4 740 392 u Evropi, od čega je:
    • 1 617 214 u istočnoj Evropi
    • 708 132 u jugoistočnoj Evropi
    • 616 132 u srednjoj Evropi i baltičkim državama
    • 1 798 914 u zapadnoj Evropi
  • 5 069 123 u Africi, od čega je:
    • 1 359 175 u centralnoj Africi i regiji Velikih jezera
    • 2 105 314 u istočnoj Africi
    • 1 031 030 u zapadnoj Africi
    • 434 427 u regionu južne Afrike
    • 139 177 u severnoj Africi
  • 3 229 822 u Americi, od čega je:
    • 717 545 u Severnoj Americi i na Karibima
    • 2 512 277 u Južnoj Americi

Visoki komesari UNHCR-a[uredi | uredi izvor]

Ambasadori dobre volje UNHCR-a[uredi | uredi izvor]

UNHCR je takođe predstavljen brojnim ambasadorima dobre volje UNHCR-a, a ambasadori su trenutno: Barbara Hendriks, Adel Imam, Anđelina Žoli, Đorđo Armani, Boris Trajanov, Džulien Klerk, Džordž Dalaras, Osvaldo Laport, Haled Hoseini, Hesus Vaskez i Muaziz Erzoi.

Neki od bivših ambasadora dobre volje UNHCR-a bili su: Ričard Barton, Džejms Mejson, Sofija Loren, Nazia Hasan, Đorđe Balašević.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Delovi članka su preuzeti iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“, uz odobrenje autora.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]