Vijetnamski jezik

Uredi veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vijetnamski jezik
tiếng Việt
Izgovortjə̌ˀŋ vjə̀t / tjə̌ŋ jə̀k
Govori se u Vijetnam
 Kambodža
Regionjugoistočna Azija
Broj govornika
maternji: 70-73 miliona; ukupno: 85 miliona (nedostaje datum)
latinica (vijetnamski alfabet)
Zvanični status
Službeni jezik u
 Vijetnam
Jezički kodovi
ISO 639-1vi
ISO 639-2vie
ISO 639-3vie
Mapa rasprostranjenosti vijetnamskog jezika u svetu
  Iznad 1.000.000 govornika, sa Vijetnamom gde je maternji jezik
  Iznad 100.000 govornika
{{{mapalt2}}}
Vijetnamsko govorno područje (većinsko) u Vijetnamu

Vijetnamski jezik (vijetnamski: tiếng Việt, tiếng Việt Nam; ponekad i: anamski jezik) spada u podgrupu vijet-muong austroazijskih jezika, i sa oko 75 miliona govornika ubedljivo je najrasprostranjeniji jezik ove jezičke porodice.[1] Zvanični je jezik u Vijetnamu, gde ga govori 86% stanovništva.

Vijetnamski jezik je monosilabičan (reči su jednosložne) i ima melodijski akcenat. Njegova gramatika ne poznaje konjugaciju, deklinaciju, padeže, vremena ni rodove.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Vijetnamski jezik se pojavio kao jezik vazalnog naroda pod stranom dominacijom. Postoje podaci da je Kina 208. p. n. e. vladala vazalnom državom u delti Crvene reke. Kineska dominacija je trajala do 939. godine nove ere, tako da su za ovo vreme vijetnamski jezik i kultura bili pod dominantnim uticajem kineske kulture. Vijetnamski jezik se nije razvio iz kineskog, već je usvojio veći deo rečnika iz ovog jezika (70%). Deo reči je u vijetnamski jezik stigao iz francuskog i, u novije doba, iz engleskog. Po jednosložnosti i jezičkom fondu blizak je kineskom, a sa gramatičke strane, blizak je austroazijskom jezicima. Pretpostavlja se da je u prošlosti vijetnamski jezik delio karakteristike austroazijskih jezika, ali pod ogromnim uticajem kineskog jezika, znatno je izmenio strukturu i danas je na razmeđi između sinotibetskih i austroazijskih jezika.

Pismo[uredi | uredi izvor]

Ranije je zapisivan standardnim kineskim pismom (Chữ nho), zatim verzijom ovog pisma adaptiranom za vijetnamski jezik (Chữ nôm), a od 18. veka latinicom uz dodatak dijakritičkih znaka (Quốc ngữ). Jedini je jezik koji koristi neko evropsko pismo a kod koga se pojedinačni slogovi u reči pišu odvojeno (npr. Việt Nam se smatra za jednu reč), verovatno zbog naviknutosti na kinesko pismo koje je slogovno.

Fonologija[uredi | uredi izvor]

Vijetnamski jezik ima sistem melodijskog akcenta sa 6 tonova (različita visina i glotalizacija), koji je identičan tajlandskom.

Slova vijetnamske abecede su: A,Ă,Â,B,C,D,Đ,E,Ê,G,H,I,K,L,M,N,O,Ô,O',Q,R,S,T,U,U',V,X,Y. Suglasnici koji se zapisuju kombinacijom slova su: CH,GH,KH,PH,TH,TR,NG,NGH.

U vijetnamskom jeziku postoje 3 standardna dijalekta: hanojski, sajgonski i srednjovijetnamski. Hanojski dijalekat je osnova standardnog jezika.

Slova A i Ă se čitaju kao glas između srpskog A i E, s tim što je A duže od Ă. Slova  i O' se čitaju kao glas između srpskog O i E, s tim što je O' duže po izgovoru. E i I su kao i srpsko E i I, dok je Ê malo zatvorenije, t. j. između srpskih glasova I i E. Slovo O je kao srpsko O, a Ô je zatvorenije, t. j. između glasova O i U. U je jednako srpskom U, dok se U' izgovara slično srpskom U, ali bez pomeranja usana. Najzad, Y se izgovara kao srpsko I, a kada ima funkciju suglasnika, izgovara se kao J. Od suglasnika je neuobičajena pojava da se D izgovara kao srpsko slovo Z ili J zavisno od dijalekta, zbog glasovne promene koja se desila u periodu od nastanka pisma.

Primer teksta[uredi | uredi izvor]

Član 1 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 

''Tất cả mọi người sinh ra đều được tự do và bình đẳng về nhân phẩm và quyền lợi. 
Mọi con người đều được tạo hóa ban cho lý trí và lương tâm và cần phải đối xử với 
nhau trong tình anh em.''

Референце[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Driem, George van (2001). Handbuch Der Orientalistik. BRILL. стр. 264. ISBN 978-90-04-12062-4. „Of the approximately 90 millions speakers of Austroasiatic languages, over 70 million speak Vietnamese, nearly ten million speak Khmer and roughly five million speak Santali.” 

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Driem, George van (2001). Handbuch Der Orientalistik. BRILL. стр. 264. ISBN 978-90-04-12062-4. „Of the approximately 90 millions speakers of Austroasiatic languages, over 70 million speak Vietnamese, nearly ten million speak Khmer and roughly five million speak Santali.” 
  • Dương, Quảng-Hàm. (1941). Việt-nam văn-học sử-yếu [Outline history of Vietnamese literature]. Saigon: Bộ Quốc gia Giáo dục.
  • Emeneau, M. B. (1947). „Homonyms and Puns in Annamese”. Language. 23 (3): 239—244. JSTOR 409878. doi:10.2307/409878. .
  • Emeneau, M. B. (1951). Studies in Vietnamese (Annamese) grammar. University of California publications in linguistics (Vol. 8). Berkeley: University of California Press.
  • Hashimoto, Mantaro J. (1978). „Current Developments in Sino—Vietnamese Studies”. Journal of Chinese Linguistics. 6 (1): 1—26. JSTOR 23752818. 
  • Nguyễn, Đình-Hoà. (1995). NTC's Vietnamese–English dictionary (updated ed.). NTC language dictionaries. Lincolnwood, Illinois: NTC Pub. Press.
  • Nguyễn, Đình-Hoà. (1997). Vietnamese: Tiếng Việt không son phấn. Amsterdam: John Benjamins Publishing Company.
  • Rhodes, Alexandre de. (1991). Từ điển Annam-Lusitan-Latinh [original: Dictionarium Annamiticum Lusitanum et Latinum]. (L. Thanh, X. V. Hoàng, & Q. C. Đỗ, Trans.). Hanoi: Khoa học Xã hội. (Original work published 1651).
  • Thompson, Laurence C. (1991). A Vietnamese reference grammar. Seattle: University of Washington Press. Honolulu: University of Hawaii Press. (Original work published 1965)
  • Uỷ ban Khoa học Xã hội Việt Nam. (1983). Ngữ-pháp tiếng Việt [Vietnamese grammar]. Hanoi: Khoa học Xã hội.
  • Brunelle, Marc (2009). „Tone perception in Northern and Southern Vietnamese”. Journal of Phonetics. 37: 79—96. doi:10.1016/j.wocn.2008.09.003. .
  • Brunelle, Marc. (2009). "Northern and Southern Vietnamese Tone Coarticulation: A Comparative Case Study". Journal of Southeast Asian Linguistics, 1, 49–62.
  • Kirby, James P. (2011). „Vietnamese (Hanoi Vietnamese)” (PDF). Journal of the International Phonetic Association. 41 (3): 381—392. S2CID 144227569. doi:10.1017/S0025100311000181. 
  • Michaud, A. (2005). „Final Consonants and Glottalization: New Perspectives from Hanoi Vietnamese” (PDF). Phonetica. 61 (2–3): 119—146. PMID 15662108. S2CID 462578. doi:10.1159/000082560. .
  • Nguyễn, Văn Lợi; & Edmondson, Jerold A. (1998). "Tones and voice quality in modern northern Vietnamese: Instrumental case studies". Mon–Khmer Studies, 28, 1–18
  • Thompson, Laurence C. (1959). „Saigon Phonemics”. Language. 35 (3): 454—476. JSTOR 411232. doi:10.2307/411232. .
  • Alves, Mark J. 2007. "A Look At North-Central Vietnamese" In SEALS XII Papers from the 12th Annual Meeting of the Southeast Asian Linguistics Society 2002, edited by Ratree Wayland et al. Canberra, Australia, 1–7. Pacific Linguistics, Research School of Pacific and Asian Studies, The Australian National University
  • Alves, Mark J.; & Nguyễn, Duy Hương. (2007). "Notes on Thanh-Chương Vietnamese in Nghệ-An province". In M. Alves, M. Sidwell, & D. Gil (Eds.), SEALS VIII: Papers from the 8th annual meeting of the Southeast Asian Linguistics Society 1998 (pp. 1–9). Canberra: Pacific Linguistics, The Australian National University, Research School of Pacific and Asian Studies
  • Hoàng, Thị Châu. (1989). Tiếng Việt trên các miền đất nước: Phương ngữ học [Vietnamese in different areas of the country: Dialectology]. Hà Nội: Khoa học xã hội.
  • Honda, Koichi. (2006). "F0 and phonation types in Nghe Tinh Vietnamese tones"[мртва веза]. In P. Warren & C. I. Watson (Eds.), Proceedings of the 11th Australasian International Conference on Speech Science and Technology (pp. 454–459). Auckland, New Zealand: University of Auckland.
  • Pham, Andrea Hoa. (2005). "Vietnamese tonal system in Nghi Loc: A preliminary report". In C. Frigeni, M. Hirayama, & S. Mackenzie (Eds.), Toronto working papers in linguistics: Special issue on similarity in phonology (Vol. 24, pp. 183–459). Auckland, New Zealand: University of Auckland.
  • Vũ, Thanh Phương. (1982). "Phonetic properties of Vietnamese tones across dialects". In D. Bradley (Ed.), Papers in Southeast Asian linguistics: Tonation (Vol. 8, pp. 55–75). Sydney: Pacific Linguistics, The Australian National University.
  • Vương, Hữu Lễ. (1981). "Vài nhận xét về đặc diểm của vần trong thổ âm Quảng Nam ở Hội An" [Some notes on special qualities of the rhyme in local Quảng Nam speech in Hội An]. In Một Số Vấn Ðề Ngôn Ngữ Học Việt Nam [Some linguistics issues in Vietnam] (pp. 311–320). Hà Nội: Nhà Xuất Bản Ðại Học và Trung Học Chuyên Nghiệp.
  • Luong, Hy V. (1987). „Plural Markers and Personal Pronouns in Vietnamese Person Reference: An Analysis of Pragmatic Ambiguity and Native Models”. Anthropological Linguistics. 29 (1): 49—70. JSTOR 30028089. 
  • Sophana, Srichampa. (2004). "Politeness strategies in Hanoi Vietnamese speech". Mon–Khmer Studies, 34, 137–157
  • Sophana, Srichampa. (2005). "Comparison of greetings in the Vietnamese dialects of Ha Noi and Ho Chi Minh City". Mon–Khmer Studies, 35, 83–99
  • Alves, Mark J. (2001). „What's So Chinese About Vietnamese?” (PDF). Ур.: Thurgood, Graham W. Papers from the Ninth Annual Meeting of the Southeast Asian Linguistics Society. Arizona State University, Program for Southeast Asian Studies. стр. 221—242. ISBN 978-1-881044-27-7. 
  • Cooke, Joseph R. (1968). Pronominal reference in Thai, Burmese, and Vietnamese. University of California publications in linguistics (No. 52). Berkeley: University of California Press.
  • Gregerson, Kenneth J. (1969). "A study of Middle Vietnamese phonology". Bulletin de la Société des Etudes Indochinoises, 44, 135–193. (Reprinted in 1981).
  • Maspero, Henri (1912). „Etudes sur la phonétique historique de la langue annamite. Les initiales”. Bulletin de l'Ecole française d'Extrême-Orient. 12 (1): 1—124. doi:10.3406/befeo.1912.2713. 
  • Nguyen, Dinh‐Hoa (1986). „Alexandre de rhodes' dictionary (1651)”. Paper in Linguistics. 19: 1—18. doi:10.1080/08351818609389247. .
  • Shorto, Harry L. edited by Sidwell, Paul, Cooper, Doug and Bauer, Christian (2006). A Mon–Khmer comparative dictionary. Canberra: Australian National University. Pacific Linguistics. ISBN
  • Thompson, Laurence C. (1967). „The History of Vietnamese Final Palatals”. Language. 43 (1): 362—371. JSTOR 411402. doi:10.2307/411402. .
  • Haudricourt, André-Georges (1949). „Origine des particularités de l'alphabet vietnamien”. Dân Việt-Nam. 3: 61—68. 
  • Nguyễn, Đình-Hoà. (1955). Quốc-ngữ: The modern writing system in Vietnam. Washington, DC: Author.
  • Nguyễn, Đình-Hoà. (1990). "Graphemic borrowing from Chinese: The case of chữ nôm, Vietnam's demotic script". Bulletin of the Institute of History and Philology, Academia Sinica, 61, 383–432.
  • Nguyễn, Đình-Hoà. Vietnamese. In P. T. Daniels, & W. Bright (Eds.), The world's writing systems, (pp. 691–699). The World's Writing Systems. New York: Oxford University Press. 1996. ISBN 978-0-19-507993-7. .
  • Nguyen, Bich Thuan. (1997). Contemporary Vietnamese: An intermediate text. Southeast Asian language series. Northern Illinois University, Center for Southeast Asian Studies.
  • Healy, Dana. (2004). Teach Yourself Vietnamese. Teach Yourself. Chicago: McGraw-Hill. ISBN
  • Hoang, Thinh; Nguyen, Xuan Thu; Trinh, Quynh-Tram; (2000). Vietnamese phrasebook, (3rd ed.). Hawthorn, Vic.: Lonely Planet. ISBN
  • Moore, John. (1994). Colloquial Vietnamese: A complete language course. London: Routledge.
  • Nguyễn, Đình-Hoà. (1967). Read Vietnamese: A graded course in written Vietnamese. Rutland, Vermont: C.E. Tuttle.
  • Lâm, Lý-duc; Emeneau, M. B.; von den Steinen, Diether. (1944). An Annamese reader. Berkeley: University of California, Berkeley.
  • Nguyễn, Đăng Liêm. (1970). Vietnamese pronunciation. PALI language texts: Southeast Asia. Honolulu: University of Hawaii Press.

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]

Вијетнамски језик на Викимедијиној остави.
Вијетнамски језик на Википедији.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Вијетнамски_језик&oldid=27553123”