Vladimir Vujasinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladimir Vujasinović
Lični podaci
Datum rođenja (1973-08-14)14. avgust 1973.(50 god.)
Mesto rođenja Rijeka, SFR Jugoslavija
Državljanstvo Srbija
Seniorska karijera
GodineKlubovi
1989—1991
1991—1994
1994—1997
1997—1998
1998—2001
2001—2008
2008—2012
VK Primorje
VK Crvena zvezda
VK Barselona
VK Partizan
VK Roma
VK Pro Reko
VK Partizan
Reprezentativna karijera
1990—1992
1992—2006
2006—2008
Jugoslavija Jugoslavija
Savezna Republika Jugoslavija SR Jugoslavija
Srbija Srbija
Trenerska karijera
GodineKlubovi
2012—2016
2016—2018
2019—
VK Partizan
VK Pro Reko
VK Novi Beograd

Vladimir Vujasinović (Rijeka, 14. avgusta 1973) bivši je jugoslovenski i srpski vaterpolista, kapiten vaterpolo reprezentacije Srbije. Njegovi roditelji, Milan i Manda, su poreklom iz Dalmacije, odnosno iz sela Ivoševci 20-tak kilometara zapadno od Knina.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Karijeru je počeo u riječkom Primorju, da bi je kasnije nastavio u Crvenoj zvezdi, Barseloni, Partizanu, Romi, Pro Reku, da bi se vratio u Partizan 2008. gde je i završio igračku karijeru u maju 2012. godine. Tokom leta koristio je pauze između dve takmičarske sezone pa je tako kratko nastupao i za malteški Neptuns i brazilski Fluminense.

U reprezentaciji je debitovao golom u Kotoru protiv reprezentacije Francuske 18:3 kada je postigao i svoj prvi gol. Tada je imao 17 godina, tri meseca i 22 dana. Od 1995. godine je stalni član reprezentacije, a kapiten je od 2003. godine. U ovom periodu propustio je samo Evropsko prvenstvo 1999. nakon doping afere nakon polufinala italijanskog prvenstva.[2] U brojnim anketama bio je biran za najboljeg vaterpolistu sveta sa obrazloženjem da može podjednako dobro da igra na svim pozicijama u timu. Preteča all-round igrača, član svih mogućih idealnih postava.

Bio je najbolji igrač Evropskog prvenstva u Budimpešti 2001. godine, najbolji sportista u anketi Sporta za 2003. godinu, najbolji muški sportista u izboru Olimpijskog komiteta SCG 2005. Sa reprezentacijom osvojio na Olimpijskim igrama - bronza 2000. i 2008., srebro 2004., Svetsko prvenstvo - zlato 2005., bronza 1998. i 2003, srebro 2001, Evropsko prvenstvo - srebro 1997. i 2008, zlato 2001, 2003, 2006, Svetski kup - bronza 2002, Svetska liga - zlato 2005. i 2006, 2008, srebro 2004.

Posle Olimpijskih igara u Pekingu 2008., za reprezentaciju je odigrao 341 utakmicu i postigao 391 gol. Reprezentacija Srbije je na tim igrama osvojila bronzanu medalju.

Od 9. maja 2012. godine Vladimir Vujasinović je i zvanično postavljen na mesto trenera Partizana gde se zadržao četiri sezone. Kao trener crno–belih Vujasinović je dva puta došao do polufinala Evrolige (2012/13. i 2013/14.), dva puta i do titule šampiona Srbije (2014/15. i 2015/16), a jednom i do trofeja nacionalnog kupa 2015/16. U leto 2016. Vujasinović se preselio na klupu Pro Reka.

Oženjen je Ivanom i ima sina Vuka i ćerku Mašu.

Klupski trofeji (kao igrač)[uredi | uredi izvor]

Klupski trofeji (kao trener)[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kosta Novaković - "Srbi u Sjevernoj Dalmaciji", Zora, str. 514
  2. ^ „Vujasinović samo navijač”. Glas javnosti. 2. 9. 1999. 

Literatura[uredi | uredi izvor]


Kapiten SCG / Srbije